Na parkiralištu u jednom švedskom predgrađu, Adam (nije mu pravo ime) otkriva koliko se novca može zaraditi upucavanjem nekoga.
"Ako nekoga upucaš u nogu, dobit ćeš 50.000 kruna (oko 4.300 eura)", kaže. "Prije, ako ste namjeravali nekoga ubiti, dobili ste milijun kruna, ali sada su cijene toliko niske da svi ubijaju", dodaje.
Sada mladić, Adam je u bandi od svoje devete godine. Pokriva lice kako bi zaštitio identitet - vide mu se samo oči dok kratko odgovara na pitanja novinara Sky Newsa.
"Ne brinem se za vlastitu sigurnost, jer sam gotovo sve eliminirao", tvrdi. Počinio je niz zločina i nekoliko puta bio u zatvoru, priznaje. "Vidio sam mnogo s**nja", kaže. "Vidio sam ljude kako pucaju. Vidio sam kako ljudi umiru, kako bivaju ozlijeđeni, majke koje plaču u očaju. Vidio sam gotovo sve, ali tu se ne može ništa", zaključuje.
Adam je dio vala nasilja kojim su bande šokirale švedsko društvo i zemlju - poznatu kao mirnu i sigurnu - pretvorili u žarište ubojstava.
Borba za teritorij i trgovinu narkoticima
Stopa smrtnosti od zločina s oružjem u Švedskoj sada je najveća u Europskoj uniji. Oko 62.000 ljudi povezano je s kriminalnim mrežama u zemlji, kaže policija. Većina nasilja rezultat je sukoba bandi, sa sve više skupina koje se natječu za teritorij i unosnu trgovinu narkoticima.
Za gangstere poput Adama, ovo je poslovna prilika. Procjenjuje da je zaradio oko 175.000 eura za primanje poslova, ali s takvom nagradom dolazi i rizik. Tjedan dana ranije, kaže, po njega je došla rivalska banda, ali potencijalni ubojice nisu daleko stigli.
"Dečki su bili tamo i uhvatili su ih", kaže Adam. "Znam tko stoji iza toga, ali oni su gotovi", dodaje. S kriminalnim životom se pomirio - veze koje je sklopio s kolegama u bandi su postale preuske. "Osobno nikada neću otići", kaže. "Ne vidim se u bandi, vidim to kao da sam u obitelji", dodaje.
'Za pravi iznos spremni su riskirati doživotnu robiju'
Rastuće nasilje u zemlji dovelo je do poziva na oštriji odgovor. Švedska vlada desnog centra objavila je prvu nacionalnu strategiju zemlje za borbu protiv organiziranog kriminala - niz prijedloga usmjerenih na slamanje bandi. Već se raspravlja o zakonu koji bi dopuštao da i tinejdžeri od 15 godina budu zatvoreni. Naime, u 2022. gotovo polovica osumnjičenih za ubojstva iz vatrenog oružja bila je u dobi između 15 i 20 godina. Adam ne misli da će to odvratiti tinejdžere od uzimanja pištolja u ruke.
"Ovdje ljude nije briga za kaznu. Za pravi iznos novca spremni su riskirati doživotnu robiju", kaže. Njegovu mračnu prognozu potvrđuje statistika. Prošle godine, zabilježene su 363 pucnjave diljem Švedske, koje su dovele do 53 smrti, potvrđuje policija. Godinu ranije, stopa ubojstava iz vatrenog oružja u Stockholmu bila je otprilike 25 puta veća nego u Londonu. Švedske bande spremne su za ubijanje, a oružja im ne manjka.
Bogat arsenal oružja
U skladištu na periferiji Uppsale veliki je stol krcat vatrenim oružjem. Nešto od ovoga izgledalo bi prikladno u muzeju, poput prastarih zahrđalih revolvera ili puškomitraljeza iz sovjetske ere, koji datiraju iz Drugog svjetskog rata. Međutim, ima i suvremenog oružja poput crnog pištolja Glock 17 koji leži na bijeloj ploči stola. Ovom oružju jedna je stvar ipak zajednička: sve je ovo zaplijenjeno u policijskim racijama, otkrivajući vatrenu moć švedskog kriminalnog podzemlja.
"To nisu ništa drugo nego alati u krivim rukama, koje su pod utjecajem droga, ljudi koji se boje - to čini smrtonosni koktel. To je vrlo, vrlo opasno", kaže Jale Poljarevius, šef obavještajne službe za švedsku regiju Mitt.
Ovo čak i nije najimpresivniji ulov, kaže načelnik policije. Čest pronalazak u policijskim racijama su jurišne puške AK-47, moderne automatske puške, pa čak i ručne bombe. Većina potječe iz bivše Jugoslavije, gdje su korumpirani dužnosnici nakon završetka Hladnog rata spremno prebacivali oružje na crno tržište.
Ova ratna oružja ne koriste se samo protiv članova bandi. Dok su napadači neobučeni i sve mlađi, nedužni prolaznici bivaju uhvaćeni u unakrsnoj vatri. Česti su i slučajevi pogrešnog identiteta.
Oglasi za naručena ubojstva
Visok i stroga lica, Poljarevius je impozantna figura u svojoj plavoj policijskoj odori, koja podsjeća na vojne uniforme. O bedro mu je pričvršćen pištolj, korača prostorijom u borbenim čizmama. On nije od onih koje vrijeđaju riječi. Novinarima pokazuje "oglas za posao" postavljen na društvenim mrežama gdje bande rutinski reklamiraju naručena ubojstva. Na ovakvim sablasnim oglasnim pločama informacije o meti mogu biti oskudne.
"Idite u posebno područje i ubijte nekoga s Guccijevom kapom", stoji u oglasu. Guccijeve bejzbolske kape uobičajena su odjeća članova bandi u Švedskoj.
Život ima malu vrijednost. Neki poslovi ubojicama donose svega 5.000 eura, navodi policija. A nakon godina međusobnih sukoba, suparničke bande odustale su od nekih kodeksa koji su ograničavali krvoproliće. Sada su na meti i roditelji, braća, sestre i rođaci.
Velike bande koje su dominirale njihovim područjem - poput Foxtrota u Uppsali ili Shottaza u predgrađu Rinkeby u Stockholmu - raspale su se, a pridružile su im se manje skupine koje se međusobno svađaju, kaže policija.
"Mnoge se skupine razmnožavaju… poput stanica", kaže Poljarevius. "Jedna banda postaje dvije. Dvije bande postaju tri – jer se stalno međusobno svađaju. Ubijeni su ljudi koji nemaju veze s tim sukobima. Sve me to podsjeća na ratovanje niskog intenziteta", dodaje.
'Rat' eksplozivima
Mladi članovi bandi sve se više okreću eksplozivu kako bi nadopunili svoj arsenal: ručne bombe s Balkana, koje se često daju besplatno uz kupnju jurišne puške; dinamit ukraden s gradilišta ili bombe ručne izrade.
"Lakše je negdje staviti eksploziv i zatim napustiti mjesto. Ustrijeliti osobu je teže pa je možda na ovaj način lako uvući mlade u ovu vrstu zločina", kaže policijski nadzornik Daniel Larsson u Uppsali. Sjedeći za volanom policijskog kombija, Larsson vozi novinare u novoizgrađeno stambeno područje u Fullerru, nekoliko milja od Uppsale. Ovdje je prošlog rujna umrla žena u svojim 20-ima kada je eksplozija zahvatila kuću.
"Bio je kaos, ljudi su se bojali, plakali su", kaže, uspoređujući to s "ratnim prizorom". Policija sumnja da su mete bili rođaci Rawa Majida, vođe bande upletenog u smrtonosnu svađu s bivšim suučesnikom koji je postao rival. Majid, koji je na čelu ozloglašene bande Foxtrot, pobjegao je iz Švedske u Tursku. Priča se da je ili mrtav ili da se preselio u Iran. Eksplozija je srušila dvije kuće, a oštetila njih 57. Mjesecima nakon bombardiranja, neke od njih još se popravljaju.
Nije ovo jedini slučaj. Prošle godine policija je zabilježila 149 eksplozija koje su pokrenuli kriminalci.
"Švedska bi trebala biti lijepa i mirna zemlja, ali mi više nismo mirni", kaže načelnik.
Unatoč povećanim ovlastima da zaustavi, pretraži i nadzire bande, policija se suočava s teškom borbom u suzbijanju nasilja koje se širi. Larsson vjeruje da će pravi napredak biti postignut samo ako se pozabave uzrocima.
Problem imigracije
Dok se nasilje bandi počelo širiti na bogatija područja, zakinute migrantske zajednice snose najveći teret ubojstava. Prethodni proimigracijski stav Švedske značio je priljev tražitelja azila koji su dolazili u zemlju. Vrhunac je bio 2015. godine. Mnogi imigranti završili su u predgrađima, a druga i treća generacija useljenika odrasli su u satelitskim gradovima i općinskim imanjima na periferiji švedskih gradova. S malo ekonomskih izgleda, socijalna nejednakost ovdje je životna činjenica koja koči integraciju, zbog čega su mladići ranjivi na regrutiranje bandi. Statistike, naime, pokazuju da su osumnjičenici za pucnjavu većinom migranata.
"Živjeli su prilično izolirano", kaže ravnateljica Asa Beckman Malmberg, koja podučava mlade prijestupnike u popravnom domu za mlade. "Roditelji ne vjeruju vladi. Ne vjeruju socijalnoj službi. Ne vjeruju policiji. Dakle, ta djeca tamo žive cijeli život, a muče se u školama. Žive svoje živote izvan društva, a bande ih pokupe", objašnjava.
Mousa Chamoun imao je samo 19 godina kada je ubijen u travnju 2022. Družio se s prijateljima u društvenoj dvorani i vraćao se kući na večeru kada se zaustavio automobil. Pojavile su se dvije figure s pištoljima. Nekoliko sekundi kasnije odjeknuli su pucnji i Mousa je pao na pod. Jedan od napadača imao je samo 15 godina. Mousina sestra Frida (23) s novinarima se susrela u Norsborgu, nekoliko minuta hoda od mjesta gdje je njen brat ubijen. Frida je za tragičnu vijest saznala od roditelja dok je učila za ispite na sveučilištu.
"Bila sam potpuno shrvana i bez riječi", kaže. "Nevjerojatno je da mi je dijete na najhladnokrvniji način oduzelo brata i da ga ne mogu vratiti." Kaže da je njen brat namjeravao studirati i postati učitelj, poput nje. Nikada nije bio upleten u bande pa se vjeruje da su ubojice tražile nekog drugog.
Petnaestogodišnjak osuđen za njegovo ubojstvo osuđen je na samo četiri godine maloljetničkog zatvora, što je maksimalna moguća kazna prema postojećim zakonima. Bande iskorištavaju ovu popustljivost zakonodavca prema mladim pa regrutiraju one mlađe dobi.
"Vjerujem u strože kazne. Vidimo da novačenje raste među djecom i mladima jer kazne nisu pooštrene", kaže Frida.
Zajednice u borbi protiv nasilja
U Rinkebyju na periferiji Stockholma, zimska hladnoća ispraznila je ulice od subote navečer. Usred općinskih blokova i društvenih stanova su trgovački centar i mali trg. Ne tako davno, ovo je bilo poprište neprekidnih sukoba bandi. Libaan Warsame ovdje je izgubio 19-godišnjeg sina Hanad Libaana, koji je ubijen u prosincu 2020., u vrijeme kada je nasilje u Rinkebyju postalo gotovo tjedna pojava.
"Moj sin je otišao u trgovački centar i… dvojica ubojica, potpuno maskirani, došli su s električnim skuterima i otvorili vatru na sve", kaže Warsame. "Troje je ozlijeđeno, dvoje teže, a jedan lakše, ali mom sinu nije bilo spasa."
Shrvan gubitkom sina, Warsame je osnovao Stop The Shooting, grupu sastavljenu od roditelja koji patroliraju susjedstvom kako bi komunicirali s mladima koje susreću. Njihova poruka je jednostavna: "Radi se o njihovoj budućnosti i ono što im prenosimo je da trebaju živjeti. Ne morate biti ubijeni kada imate 17, 18, 19 godina."
Broj pucnjava u tom području znatno je pao otkako se utjecaj ove grupe počeo osjećati na ulicama Rinkebyja, kaže Warsame, ali priznaje da je mladima teško odoljeti mamcu brze zarade koju bande nude.
"Lako ih je zaposliti jer nemaju posla, nemaju što raditi", kaže. "Sjede doma, traže posao, a teško ga je dobiti."
Kako vlada još uvijek traži odgovore, često je prepušteno zajednicama da zaustave krug nasilja. To zna i Par Pluschke.
"Morate pronaći arteriju i primijeniti pritisak da zaustavite krvarenje", kaže dok demonstrira saniranje ozljede. Njegova publika pozorno gleda kako zaustavlja protok lažne krvi. Ovu improviziranu radionicu prve pomoći organizira grupa volontera koju su osnovali Pluschke i nekolicina prijatelja u pokušaju da smanje smrtnost uzrokovanu pucnjavom bandi. Za Pluschkea je ovo osobni projekt. Dvije godine ranije, naime, svjedočio je pucnjavi u Skarpnacku, mirnoj četvrti na rubu Stockholma.
Sjedio je u restoranu i jeo pizzu kada je čuo pucnjeve i brzo dotrčao do tijela žrtve koje je nepomično ležalo na ulici. Uznemiren što ne može učiniti ništa da spasi život mladića koji je iskrvario pred njegovim očima, odlučio je nešto poduzeti - tjedan dana nakon pucnjave održao je tečaj prve pomoći. Gatans Forband - slobodno prevedeno kao Ulično udruženje - grupa je koja održava redovne tečajeve po Stockholmu, koristeći ad hoc mjesta za podučavanje osnovama spašavanja života.
"Ono što me stvarno zanima je kako možemo izgraditi jače, otpornije zajednice brinući se jedni o drugima", kaže Pluschke, 46-godišnji učitelj koji sa sobom uvijek nosi podvezu. Budući da je policija nemoćna, smatra kako je vrijeme da se civilno društvo više angažira.
"U svakoj katastrofi, spontano će se pojaviti zajednice i pomoći jedna drugoj. Bilo bi beznadno da je sve na političarima", zaključuje.
POGLEDAJTE VIDEO: Suze, cvijeće i svijeće ispred fakulteta. Prag u nevjerici oplakuje žrtve pomahnitalog pokolja
