Četrnaesti je dan rata u Ukrajini. Posljednje procjene britanskih obavještajaca kažu kako su u tijeku borbe na sjeverozapadu Kijeva gdje ruske snage ne ostvaruju značajan napredak, dok su gradovi Harkiv, Černihiv, Sumi i Mariupolj okruženi ruskom vojskom i pod snažnim bombardiranjem, Borbe traju i u zraku, ukrajinski protuzračni sustavi imaju nezanemarivih uspjeha što je spriječilo rusku vojsku da uspostavi kontrolu nad zračnim prostorom.
Situaciju na terenu, ali i za pregovaračkim stolom, kao i poziciju Kine u čitavom ovom ratu i geopolitičkom sukobu analizirali smo s vanjskopolitičkim analitičarom Branimirom Vidmarovićem koji kaže kako je stanje na terenu izuzetno teško procijeniti i razbrati što je lažna, a što stvarna vijest. "Ovo je rat koji je sačinjen od lažnih vijesti, dezinformacija, plasiranja i fotomontaža. Mislim da je istinitije bilo izvještavanje iz Prvog i Drugog svjetskog rata nego sada, unatoč svim kanalima i vezama", kaže Vidmarović.
No, nekoliko je stvari koje ipak sa sigurnošću možemo reći, nastavlja, pa nabraja: "Ukrajina je pružila otpor, moral im je povećan jer brane svoj dom, tehnička i financijska pomoć Zapada stiže u Ukrajinu, a tu je i golemi ruski pritisak. Ukrajina se generalno dobro drži. S druge strane, imamo Rusiju koja je munjevitom akcijom u prva dva, tri dana uništila veći dio ukrajinske vojne infrastrukture: objekte, skladišta, aerodrome... "
Vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović
Ideje Hladnog rata i sovjetskog nasljeđa u Putinovoj glavi
Kasnije, kada se smatralo da je malo zaglibila, ispostavilo se da su pokušali zauzeti neke strateške objekte, gradove, povezati Krim s Donbasom i zauzeti strateške nuklearke, kaže Vidmarović. "To je očito bila ta strategija, iscrpiti Ukrajinu, zauzeti strateške objekte i smanjiti njen energetski kapacitet. Sada je na snazi strateška pauza, gdje će vjerojatno ponovno krenuti napad na Kijev, nakon što se ostvare sekundarni ciljevi i nakon što se ruska vojska konsolidira, a paralelno teku i pregovori. No, bojim se da neće doći do prekida rata prije nego što Putin izvrši svoje ciljeve."
Pitanje je što su točno ciljevi Vladimira Putina. Posljednji izvještaji američkih obavještajaca govore kako je Putin "frustriran i bijesan" jer nije uspio u kratkom roku ostvariti planirano. Našeg sugovornika pitamo možemo li u analizama i procjenama računati na racionalnu zločinačku politiku prema Ukrajini ili Putin odluke donosi iracionalno. Pojednostavljeno, je li izgubio razum i racionalnost?
"Čitav ovaj napad meni nije u domeni shvatljivog. Prošli put smo pričali o tome da rata neće biti i sada sam dužan objašnjenje zašto bi mene sada ovdje uopće trebalo slušati. Prije nego što je sve buknulo govorio sam da rata neće biti iz razloga što će posljedice biti katastrofalne. Predvidio sam, kao i mnogi u svijetu, posljedice - Sjeverni tok će biti izgubljen, sankcije će biti žestoke, doći će do iranizacije Rusije, vojna operacija će biti jako teška. Nismo mogli shvatiti koliko su jake ideje Hladnog rata i sovjetskog nasljeđa u Putinovoj glavi."
Ruski plan B i C
Vidmarović kaže kako je Putin u prva dva dana rata računao na predaju Ukrajine, a sada kada se to nije dogodilo očigledno se ide na plan B ili C. "To je teritorijalna dominacija, zauzimanje energetskih objekata, učvršćivanje pozicije, iscrpljivanje Ukrajine i kasnije prisila na mir i na pregovore, ali pod svojim uvjetima. Situacija je opasna jer Putin sada mora ostvariti nešto značajno, njegovi generali će ga u suprotnom pitati čemu sve ovo." Naš sugovornik smatra kako u ovom trenutku Putina nitko ne može zaustaviti jer ljudi oko ruskog predsjednika nisu međusobno prijatelji i nisu dovoljno povezani kako bi ga maknuli. "Svatko sumnja na izdaju i svatko bi se htio svidjeti Putinu jer on kontrolira moć i novac."
Prema prvim neslužbenim informacijama s pregovora, Rusija traži da Ukrajina prizna Donbas, smanji vojsku, obeća da neće ući u NATO i proglasi neutralnost. Na pitanje kako mu djeluju ovi uvjeti Vidmarović odgovara kako su ti uvjeti postavljeni od samog početka, pri čemu su tu i dvije ideološke komponente koje nisu specificirane, a to su denacifikacija i demilitarizacija.
Hoće li savez Pekinga i Moskve nakon rata u Ukrajini postati čvršći?
"Pregovori se sada vrte u krug, ali s malim pozitivnim predznakom. Putin shvaća da je ova borba iscrpljujuća, a i Zelenskij prihvaća da je ova obrana hvalevrijedna, herojska, ali dokle? Rusi imaju više ljudstva i tehnike." Zelenskij tako sada ima dvojbu, rezonira naš sugovornik. "Može nastaviti borbe ili može prihvatiti neutralnost, ali na način da to izgleda dobro za njega. Važno je da Zelenskij na kraju izgleda dobro, ali i Putin pred svojom javnošću, da se u njegovoj glavi ne bi otvorila i nuklearna opcija."
No, ostaje bojazan da će Putin nastaviti pritiskati i dalje, jer mu treba nešto konkretno - o neutralnosti se moglo pregovarati i prije, čemu rat i agresija, pita se Vidmarović. "Ako Rusija toliko krvari i toliko ekonomski pati, Putin će svojoj javnosti morati pružiti nešto zauzvrat, a što to može biti? Što je briga nekog Rusa kojem će plaća pasti, a cijene svega porasti, da je Ukrajina sada neutralna? Je li to u njegovoj glavi pobjeda? Nije, tako da će se Putin morati opravdati. Bojim se da je u glavi ruskog predsjednika zacrtan pad Kijeva. Da je to veliki pobjedonosni cilj, da ruska vojska uđe u Kijev i napravi svoju paradu kao 1945. godine".
Peking ne srlja
Jedno od važnih strateških geopolitičkih pitanja ovog rata je i pozicija Kine, koja je posljednjih godina ekonomsko-sigurnosni prioritet Sjedinjenih Država, a time i zapadnog svijeta. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi u ponedjeljak je kazao da je prijateljstvo između Rusije i Kine 'rock solid', čvrsto kao kamen. Vidmarović kaže kako se pozicija Kine vrlo suptilno mijenjala od početka invazije do danas. Kina je u kritičnoj fazi razvoja i agresivni narativ SAD-a prema Kini je sve veći, tako da je rat u Ukrajini Pekingu velika neugodnost, pogotovo zbog toga jer su Rusija i Kina strateški partneri. Korisna stvar ove situacije za Kinu jest to što sada točno znaju što bi se dogodilo kada bi Kina napala Tajvan.
"Peking nije srljao. Ne mogu osuditi Rusiju jer su partneri, jer im Rusija pruža sigurnosno zaleđe, tu su i energenti, trgovina i to je njihov nuklearni sustav. Kina je na svojoj strani. Mi na Zapadu smo više orijentirani binarno - ili si s nama ili protiv nas. Kinezi nemaju tu tradiciju, oni su na svojoj strani - žele minimalizirati posljedice za svoju ekonomiju i nikome ne naštetiti previše - lagano kritiziraju NATO i Ameriku, ali nema radikalnih poteza, vojnih saveza, prijetnji Tajvanu, niti se Rusiji šalje oružje i pomoć. Pandemija i postpandemijski oporavak je u Kini još uvijek tema broj jedan, a ne Ukrajina."
Na pitanje je li kineski predsjednik Xi Jinping znao da će doći do ruske agresije u Ukrajini, Vidmarović kaže: "Znao je da se nešto priprema". Prije početka rada kružile su priče, navodno krenule iz obavještajnih krugova, kako je Jinping zamolio Putina da ne krene u invaziju dok traju Zimske olimpijske igre. "To je tada djelovalo kao najluđa teorija zavjere, ali što se sada dogodilo? Je li to slučajnost ili dogovor? Sve sliči na dogovor. Očigledno je s ruske strane došao signal da je rat moguć i da su Kinezi kazali - ako baš morate, barem malo pričekajte."
Može li Moskva prihvatiti poziciju junior partnera?
Vidmarović kaže kako Kini treba suradnja i sa SAD-om i Europom, ne mogu zatvoriti vrata. "Pitanje je strateških kalkulacija. Ne mislim da će doći do dublje integracije Rusije i Kine jer bi to značilo integraciju sa zemljom koja je pod najvećim sankcijama u povijesti. No, Kina će zajedno s Indijom i islamskim svijetom definirati novu arhitekturu sigurnosti. Sada vidimo da je svijet daleko širi od zapadnog svijeta. Kada čujemo da je čitav svijet osudio Rusiju to nije točno, pogledajte na kartu: Rusiju su osudili zapadni svijet i saveznici. Svi ostali strateški šute i pitaju se gdje su oni tu i nitko ne želi iskakati."
Ako do bližeg saveza Kine i Rusije i dođe, zanimljivo će biti pratiti odnose moći u takvoj vezi. Naime, naš sugovornik nema dileme da bi Rusija u takvom dealu bila junior partner, sviđalo im se to ili ne. "To će Moskva morati prihvatiti. O tome se neće javno govoriti i Kinezi iz poštovanja to neće naglašavati, no već sada su Kinezi ti koji diktiraju ekonomske i tehnološke uvjete suradnje. Jedino suradnja u smislu vojnih tehnologija u kojoj Rusija u nekim segmentima ima prednost i može pomoći Kini i dati joj neko znanje koje nema. No, čak i to se izjednačava na račun visokih telekomunikacijskih tehnologija, gdje su Kinezi miljama ispred Rusije."
Još od Obame, u fokusu američke politike je Kina i Zapad svakako strahuje od bližeg savezništva Pekinga i Moskve. "Jako strahuju od tog saveza, no on zasad nije realan jer se radi o zemljama koje imaju različite ideje i vanjskopolitičke ciljeve koji se ne podudaraju. Podudara se geografska blizina, način razmišljanja, radi se o dvije velesile, obje su u svojevrsnom antagonizmu prema Zapadu, ali tu sličnosti staju. To može biti pragmatična duboka suradnja, ali neće dovesti do integracije. Sigurnosni savez funkcionira samo ako imate jednog šefa. Zato je i NATO tako uspješan jer ima jednog šefa, Ameriku, o kojoj je Europa potpuno ovisna. U Aziji to ne može nitko raditi. Teško da će doći do saveza Kine i Rusije koji će biti prijetnja, kopija NATO-a."
Dubinsku analizu odnosa Kine i Rusije, kao i predviđanje razvoja događaja u ratu Ukrajini i izlaznu strategiju Vladimira Putina pogledajte u videu.
Rat u Ukrajini iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
