Iako, kako napominje inžinjer Tom Anderson, nije krenuo od pretpostavke da Kuran sadržava nasilnije riječi zapisane na svojim stranicama, istraživanje je nastalo nakon promišljanja o brojnim medijskim napisima u kojima se spominju muslimani, džihadisti i borci samoproglašene Islamske države koji neke zločine čine pod opravdanjem vjere i Kurana.
Koristeći softver za analizu teksta trebalo mu je samo dvije minute da softver kategorizira riječi prisutne u Bibliji i u Kuranu, no Anderson je zapravo analizirao koliko se puta u jednoj ili drugoj knjizi pojavljuju pojmovi "radost", "predosjećaj", "ljutnja", "gađenje", "tuga", "iznenađenje", "strah" i "povjerenje" pojavljuju u Kuranu te u Starom i Novom zavjetu.
Prilikom analize koristio je prijevod Starog zavjeta, Novog zavjeta i Kurana na engleskom jeziku objavljene oko 1957. godine.
Detaljna je analiza pokazala da je Stari zavjet puno 'nasilnije' štivo od Novog zavjeta te dva puta 'nasilniji' od muslimanskog Kurana.
'Od sve tri knjige sadržaj Starog zavjeta je definitivno najnasilniji. Ubojstva i uništenja u nešto većem se postotku spominju u Novom zavjetu. Njih tamo ima 2.8%, dok tih pojmova u Kuranu ima 2.1%, no Stari zavjet bez premca vodi prema količini nasilja', rekao je Anderson.
Zanimljivo, riječ povjerenje puno je prisutnija u Kuranu, dok je ljutnja jedna od ključnih riječi koja se stalno spominje u Bibliji, piše The Independent.
