Na današnji dan prije točno 80 godina dogodio se najpoznatiji atentat na Adolfa Hitlera.
Planovi za državni udar, kodnog naziva Valkira, postavljeni su još krajem 1943. Međutim, Hitler je postajao sve oprezniji te je nerijetko mijenjao svoj raspored, osjetivši niz ranije planiranih atentata.
Vođama zavjere smatrali su se umirovljeni general-pukovnik Ludwig Beck, general-bojnik Henning von Tresckow, general-pukovnik Friedrich Olbricht te nekoliko drugih najviših časnika. Zanimljivo je da se feldmaršal Erwin Rommel, jedan od najprestižnijih njemačkih zapovjednika, slagao sa zavjerenicima da Hitlera treba ukloniti s vlasti. Međutim, na atentat je gledao s gađenjem i u njemu nije htio aktivno sudjelovati.
Ipak, pokušaj atentata 20. srpnja 1944., u dvorani koja se nalazila u poznatoj Vučjoj jazbini najviše se veže u njemačkog časnika Clausa von Stauffenberga koji je preuzeo odgovornost izvršitelja. Tijekom sastanka s Hitlerom ispod stola je postavio bombu. Stauffenberg je izašao iz sobe, čuo eksploziju i uvjeren da je Hitler ubijen, odletio u Berlin. Plan je bio pridružiti se drugim urotnicima koji su tamo trebali zauzeti Glavni stožer vrhovnog zapovjedništva. Nažalost po njih, loša sreća i neodlučnost pomrsili su im planove.
Atentator Claus von Stauffenberg
Nazočni časnik aktovku s bombom je gurnuo na drugu stranu ogromnog nosača konferencijskog stola koji je tako Hitlera zaštitio od pune snage eksplozije. Prošao je s opeklinama, ogrebotinama, a prasak mu je popucao bubnjiće. Bio je toliko blizu bombe da su mu iz noge trebala izvaditi 200 drvenih ulomaka, a odjeća mu je sva bila u krpama. Međutim, samim čudom uspio je preživjeti. Iste večeri, slušatelji njemačkog radija čuli su njegov glas kako bi do znanja dao da je još uvijek živ.
Hitlerovi ljudi pregledavaju konferencijsku prostoriju
Četvorica Hitlerovih ljudi prošla su puno gore i poginuli su u eksploziji. Riječ je o generalu Güntheru Kortenu (šefu glavnog štaba Luftwaffe), generalu Rudolfu Schmundtu (šefu personala u armijskom glavnom štabu), stenografu Heinzu Bergeru te pukovniku Heinzu Brandtu.
Glasine o Hitlerovom preživljavanju pokolebale su odlučnost mnogih ključnih časnika. General Friedrich Fromm, koji je znao i odobravao urotu, pokušao je dokazati svoju odanost te je uhitio nekoliko glavnih zavjerenika koji su odmah strijeljani. Među njima su bili Stauffenberg, Olbrich i još dva pomoćnika. U narednim danima, Hitlerova policija je okupila preostale urotnike. Mnogi su prošli kroz torturu Gestapa, u nadi da će otkriti svoje saveznike.
Hitler Mussoliniju pokazuje posljedice eksplozije
Ustrijeljeno ili obješeno je oko 200 urotnika. Neki su stradali strašnom smrću, poput davljenja klavirskom žicom ili vješanja na kuke za mesto. Ni Fromm se nije uspio spasiti - uhićen je i pogubljen nakon suđenja.
POGLEDAJTE VIDEO: Jednog spasila kutija za naočale, a drugog ubio glumac: Atentati mijenjaju povijest, a ovaj? 'Pomoći će Trumpu'
