U idiličnom krajoliku Los Alamosa u Novom Meksiku, Oppenheimer je vodio kojim je američki predsjednik Franklin D. Roosevelt želio pobijediti Hitlerovu Njemačku u utrci za izradu prve atomske bombe. Oppenheimer je u Los Almos doveo do tada neviđeni tim briljantnih znanstvenika, piše Deutsche Welle.
Vrhunski tim znanstvenika
Među njima su bili nobelovci poput Enrica Fermija, Nielsa Bohra i Hansa Bethea. Pred kraj je ovdje živjelo šest tisuća znanstvenika s obiteljima. Prosječna starosna dob bila im je 26 godina.
Za Projekt Manhattan, koji je dobio ime po njujorškoj četvrti u kojoj je nastala ideja za njegovo pokretanje, diljem Amerike je u laboratorijima i proizvodnim pogonima radilo više od 125 tisuća ljudi. No projektom se upravljalo iz zabačenog gradića Los Alamosa i tamošnje zgrade elitne škole Los Alamos Ranch School, zatvorene 1943. da bi u nju mogli useliti znanstvenici.
Više od 70 godina kasnije tih se događaja prisjeća William Hudgens, kemičar iz tadašnjeg Oppenheimerovog tima.
"Svatko je svakog poznavao. Nije bilo hijerarhije“, kaže Hudgens u razgovoru za Deutsche Welle dodajući da se za vrijeme ručka bez problema moglo sjediti i pored samog Oppenheimera.
"Bio je jako simpatičan, svi su ga zvali samo 'Oppi."
Najskuplji projekt nakon leta na Mjesec
Hudgens se prisjeća brojnih zabava i puno alkohola, ali i napete atmosfere u kojoj se jako mnogo se radilo.
"Svi mi smo bili zabrinuti da bi Nijemci mogli prvi imati atomsku bombu koja odlučuje ishod rata", objašnjava Hudgens.
Projekt Manhattan imao je za američku vladu apsolutni prioritet. Resursi su praktično bili bezgranični. Ono što je 1940. počelo s proračunom od 6.000 dolara, za pet godina je naraslo u projekt koji je na raspolaganju imao dvije milijarde dolara. Ondje se paralelno radilo na izradi dvije bombe: s uranijem i plutonijem.
"Najskuplji znanstveni projekt iza slijetanja na Mjesec", procjenjuje Heather McClenahan, direktorica lokalnog povijesnog muzeja.
"Ljepota" prve atomske gljive
Atomska bomba testirana je 16. srpnja 1945. na području pod imenom White Sands Missile Range, 200 milja udaljenom od Los Alamosa i velikom kao Pennsylvanija, Rhode Island i Washington zajedno. Američka vojska samo jednom godišnje otvara to područje za javnost.
Tamo gdje je eksplodirala prva atomska bomba na taj povijesni trenutak podsjeća samo neugledni kameni spomenik. Zračenje na tom mjestu još uvijek je deset puta veće od uobičajenog.
Kratera skoro više i nema. Tlo se lagano spušta prema mjestu eksplozije. Na sigurnosnoj ogradi vise fotografije eksplozije koju su Oppenheimer i general Leslie R. Groves, šef cijelog projekta, promatrali iz sigurne udaljenosti. Očevidci su tada bili oduševljeni ljepotom atomske gljive i svjetlošću koja je nastala pri eksploziji.
Okrvavili ruke da spase svijet
Ni mjesec dana nakon probnog aktiviranja Amerikanci su bacili atomske bombe na Nagasaki i Hirošimu. Mnogi znanstvenici koji su sudjelovali u projektu to su doznali tek iz radijskih vijesti. Oni su bili iznenađeni. Neki od njih su do posljednjeg trenutka sumnjali u to hoće li bomba uopće funkcionirati.
"Prevladavao je osjećaj olakšanja, ali nije bilo velikog slavlja. Nama nije bilo do toga da slavimo ono što je ubilo tako puno ljudi", priča William Hudgens o reakcijama u laboratorijima u Los Alamosu.
No, ističe da je bacanje bombe spasilo život milijuna ljudi jer je time skraćen rat. To su mišljenje zastupali mnogi znanstvenici koji su sudjelovali u projektu.
Oppenheimer je nakon svega u razgovoru s američkim predsjednikom Trumanom u Bijeloj kući rekao da sada ima „ruke okaljane krvlju“. Duboka sumnja u ispravnost Projekta Manhattan nije ga napustila sve do smrti.
