Čovjek obrijane glave bljuvao je psovke u kameru. Gurnuvši glavu pred samu kameru i bijesno zureći u gledatelje, istresao je salvu uvreda na račun načelnika Glavnog stožera ruske vojske Valerija Gerasimova i ministra obrane Sergeja Šojgua. Taj čovjek je Jevgenij Prigožin, šef okrutne plaćeničke paravojne grupe Wagner - i on je očajan, piše Daily Mail.
Prigožin vodi rat na dvije bojišnice. Na terenu u Ukrajini, na bojištu u gradu Bahmutu, njegove snage ginu u sve većem broju. Istodobno, on se putem medija i društvenih mreža obračunava s ruskim elitama koje silno prezire.
Okrenuo nišan prema 'djedu' Putinu
Prošlog je tjedna svoju kampanju eskalirao do dotad nezamislive razine. ''Imamo 'sretnog djeda'. Ali, kako ćemo dobiti rat ako se pokaže da je djedica potpuni kreten'', sarkastično se zapitao.
Rusi 'djedom' često zovu svoga predsjednika Vladimira Putina. Prigožin, čini se, sada okreće nišan prema njemu, To je zapanjujuće od čovjeka koji je donedavno bio jedna od ljudi od najvećeg Putinova povjerenja. Ali tko je on zapravo - postavlja pitanje novinar David Patrikarakos, ratni izvjestitelj iz Ukrajine, koji je za Daily Mail napisao dubinski prikaz šefa Wagner grupe.
Prigožin je, piše on, gotovo cijelo desetljeće bio zloćudni dio njegova života. Patrikarakos se prvi put susreo s njegovim 'radom' 2014. godine, nakon ruske invazije na Krim, kada je izvještavao s položaja u blizini okupiranog Donjecka u istočnoj Ukrajini. Ruski novinski izvještaji tvrdili su da je ukrajinska vojska mučila, a potom javno razapela trogodišnjeg dječaka na trgu u Slovjansku. Bila je to laž, ali posljedice su bile jezivo stvarne. Proruski separatisti koji su kontrolirali veći dio regije bili su ogorčeni i kao odgovor su donijeli 'kaznu' lokalnom stanovništvu: prave grozote kao odmazdu za lažne. Ukrajina je tada, kao i danas, bila zemlja okupirana ruskim lažima.
Šef 'farme trolova' u Sankt Peterburgu
''Listajući Facebook i Twitter na svome telefonu, moji su feedovi bili puni ruskih izvješća o situaciji na terenu za koje sam znao da su potpuno lažni. Bilo je toliko dezinformacija i sve je bilo tako složeno da sam znao da mora biti orkestrirano. I bilo je. Kao što sam otkrio u svojoj knjizi 'Rat u 140 znakova: Kako društveni mediji preoblikuju sukobe u 21. stoljeću', velik dio ove propagande i dezinformacija došao je od organizacije pod nazivom Agencija za istraživanje interneta koja je vodila takozvane 'farme trolova', od kojih je većina smještena u jednom poslovnom kompleksu u Sankt Peterburgu, gdje je vojska uredskih ratnika danonoćno pumpala dezinformacije'', piše Patrikaros.
Vlasnik te tvornice laži bio je Prigožin. Kada se Patrikaros raspitivao o njemu, svi su bili pomalo nejasni.
''Prigožin je čovjek niotkuda. On nije dio ijedne institucije ili agencije. Krajnje čudno'', kazao mu je jedan sugovornik.
Devet godina na robiji bio je 'zatvorska kurva'
Prigožinova priča je fascinantna jer gotovo savršeno odražava priču o postsovjetskoj Rusiji i usponu njezina najmoćnijeg čovjeka, Vladimira Putina. Kao i Putin, Prigožin je iz Sankt Peterburga. Odrastao je kao ulični razbojnik, a nakon što je 1980-ih osuđen za pljačku i 'uvlačenje maloljetnika u kriminalne aktivnosti', odležao je u zavoru devet godina. To je moralo biti užasno iskustvo, jer od lani društvenim mrežama kruži snimka na kojoj jedan muškarac tvrdi da je Prigožin tada bio njegova 'zatvorska kurva'. Drugim riječima, bio je član zatvorske zajednice 'Osramoćeni' koje su drugi zatvorenici maltretirali i silovali.
Čak i da su te tvrdnje nekadašnjeg zatvorenika neistinite i dio klevetničke kampanje protiv Prigožina, stvarnost bi bila gotovo jednako sumorna. Ruski zatvori tada su bili zloglasno nehumani i brutalni i 29-godišnjak koji je otamo izašao bio bi sasvim druga osoba od 20-godišnjeg mladića koji je došao u zatvor. Tijekom gotovo desetljeća neizrecive bijede, Prigožin će naučiti lekciju neophodnu za napredak: volju za preživljavanjem pod svaku cijenu.
U biznis krenuo prodajući hrenovke na buvljaku
Ako se Prigožin u zatvoru promijenio, promijenila se i njegova zemlja. Postsovjjetska Rusija se osvetnički otvarala svijetu. Dok je raširenih ruku prihvaćala kapitalizam dobivši nadimak 'Divlji istok', Prigožin je bio spreman iskoristiti brojne mogućnosti koje su se nudile. Počeo je sa štandom s hot dogovima na buvljaku Apraška u Sankt Peterburgu planirajući širiti posao prema trgovini mješovitom robom i restoranima. U Sankt Peterburgu devedesetih niste mogli voditi posao, a da u njega nije bila uključena i mafija koja je radila ruku pod ruku s političarima i sigurnosnim službama. Bile su to tri arene - mafija, politika i tajne službe - unutar kojih je u to vrijeme u istome gradu djelovao i Putin postajući sve važnijom figurom.
Prigožin je razgranao posao do lanca restorana i lokala brze hrane, koje je koristio za pranje prljavog novca. Prema bivšem zamjeniku ukrajinskog ministra informacijske politike, Dmitru Zolotukinu, Prigožinovi restorani često su služili kao mjesta za sastanke i zabave mafije. U jednom od njih, Putin je redovito održavao sastanke, a Prigožin bi bio prisutan kao njegov osobni kuhar i konobar.
Putin ga poveo u Moskvu i dao mu unosne poslove
Sankt Peterburg je Putinu uvijek bio važan. Ljudi kojima najviše vjeruje njegovi su pajdaši iz rodnoga grada, a nakon što je preselio u Moskvu, mnogi su otišli s njim. Jedan od njih bio je i Prigožin, koji je iskoristio priliku da dodatno proširi svoj ugostiteljski posao. Doživio je veliki uspjeh kada je dobio ugovor za isporuku obroka ruskoj vojsci, vrijedan nevjerojatnih 1,2 milijarde dolara za godinu dana. Navodno je dio tog plijena iskoristio za financiranje Agencije za istraživanje interneta. Potom je dobio i ugovor za opskrbu hranom moskovskih škola. Godine 2019. zbog njegovih namirnica izbila je epidemija dizenterije u školama. Po svemu sudeći, Prigožin je žrtvovao higijenske standarde, a njegova patološka želja za novcem nadjačala je zdravlje djece.
Jedndu stvar je Prigožin želio više i od samog novca - sprati ljagu svoje prošlosti u kojoj je bio ulični kriminalac. Kada su njegovi poslovi s hranom počeli pokrivati i sam Kremlj, Prigožin je dobio ono za čime je najviše žudio - priliku da se približi svjetskoj eliti. Predsjednici i šefovi država, uključujući bivšeg francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca, zabavljali su se u njegovom plutajućem restoranu 'New Island'. Ondje je 2002. godine ugostio i američkog predsjednika Georgea W. Busha. Bilo je to ostvarenje sna.
Ključna uloga Wagnera u zauzimanju Krima
Njegov uspon nastavio se kada ga je Putin zamolio da postane šef kuhinje u Kremlju. Ruski vođa je strahovito paranoičan jer je vidio mnogo neprijatelja kako umiru od trovanja. Povjerivši Prigožinu brigu oko hrane, jasno je dao do znanja da je njegov kuhar postao i član njegovog najužeg kruga. U vrijeme prvog ruskog upada u Ukrajinu 2014. godine, Prigožinu se pružila prilika da biznis proširi i na plaćeničku vojsku.
Budući da je Kremlj silno želio uvjerljivo poreći prisutnost svoje vojske na ukrajinskom teritoriju, Prigožinova privatna vojska Wagner — nazvana po Hitlerovom omiljenom skladatelju — bila je savršeno pokriće. U prvo vrijeme grupa je vodila brigu o regrutiranju profesionalaca. Prigožin je angažirao kremu ruskih specijalnih snaga i dobro ih platio. Tijekom nezakonite aneksije Krima u veljači iste godine, Wagnerove trupe bile su među tzv. 'malim zelenim ljudima', vojnicima u zelenim uniformama bez identifikacijskih oznaka, koji su ušli i zauzeli poluotok praktički bez ispaljenog metka.
Nakon bogatstva i glamura, okusio i moć
Nakon što je okusio bogatstvo i glamur i zaslužio mjesto u hodnicima moći, Prigožin je sada bio vođa skupine u samom središtu ruske vanjske politike. S tim je došlo još više bogatstva. Do sada se smatralo da Prigožin ima neto vrijednost veću od milijardu dolara. Njegova supruga Ljubov Prigožina, opisana kao farmaceutkinja i poslovna žena, posjedovala je mnoge tvrtke koje su se proširile i na lanac butika u Sankt Peterburgu, wellness centar u Lenjingradskoj regiji i boutique hotel. Živio je na imanju u Sankt Peterburgu vrijednom 105 milijuna dolara, koje je uključivalo i kuću za njegovu kćer Polinu, koja se na društvenim mrežama pohvalila da obiteljska jahta ima šest spavaćih soba, blagovaonicu, terasu, kuhinju, sobe za osoblje, dvije palube i terasu. Prodavanje hot dogova tada je već bila daleka prošlost.
Njegova plaćenička operacija nastavljala se širiti pohodima sve do Bliskog istoka i Afrike. U Siriji su Wagnerove snage pomogle u podupiranju diktatora Bašara al-Asada, dok je u Africi ta grupa zauzela rudna bogatstva u Sudanu, Srednjoafričkoj Republici i Maliju.
Što je rat bivao gori, njemu je išlo sve bolje
Potom je uslijedila ruska invazija na Ukrajinu 24. veljače prošle godine, a Wagner grupa bila je u samom srcu. Što je rat bivao gori, Prigožinu je išlo bolje. Što su Ukrajinci ubili više ruskih vojnika, to su Moskvi bili potrebniji Wagnerovi plaćenici. Stvari su postale toliko loše da se Prigožin čak vratio u instituciju koja ga je formirala više od bilo koje druge: zatvor. U sada već poznatom videu, Prigožina smo vidjeli kako govori zatvorenicima - uključujući i 'Osramoćene', zatvorsku zajednicu kojoj je nekoć i sam pripadao - da se prijave za borbu u Ukrajini. Odsluže li ondje šest mjeseci, bit će pomilovani, ali - upozorio ih je - većina neće toliko preživjeti.
Bahmut je bio mjesto gdje je Prigožin računao da će steći najveću slavu. Predaja tog istočnoukrainskog grada Putinu bi bila golemi trijumf, a uličar Prigožin bi se konačno mogao osjećati ravnopravnim sa svojim carem. Ali Ukrajinci su imali drugo na umu. Gotovo godinu dana izdržali su napade ruske vojske i Wagnera. Nedavno su Ukrajinci čak krenuli u protunapad. Dok su oni napredovali, Prigožin je eksplodirao. Tada je i nastala ona snimka na kojoj bijesno psuje.
Lutak se okrenuo protiv svoga gospodara
Njegova sve veća bitka sa Šojguom i Gerasimovim - pripadnicima omražene elite koja ga nikada nije prihvatila - postala mu je opsesija. Počeo je bjesnjeti protiv svih i svega: rusku vojsku je optužio za kukavičluk; kremaljsku elitu smatra odgovornom za nedovoljnu potporu njegovim plaćenicima; a na koncu i samog Putina, kojem se narugao nakon prošlotjedne siromašne parade povodom Dana pobjede.
Nakon što su dva ruska zrakoplova i dva helikoptera oboreni u subotu na ruskom teritoriju, Prigožin je rekao da su oni zapravo bili žrtve prijateljske vatre. A prema senzacionalnim američkim obavještajnim podacima, Prigožin je navodno rekao da će ukrajinskim zapovjednicima, ako povuku trupe iz Bahmuta, dati informacije o položajima ruske vojske na drugim mjestima. Tu je tvrdnju, naravno, on odlučno negirao jer bi to bio neoprostiv čin izdaje.
Okreće li se lutak konačno protiv svog gospodara? Teško je reći, ali je jasno da se Prigožin pokušava pozicionirati kao jedina osoba dovoljno hrabra da Rusima, uključujući Putina, kaže istinu s fronta. Čineći to, on za Kremlj postaje ono što su mnogi iz ruske elite uvijek potiho govorili o njemu - vulgarna sramota. U Prigožinu vidimo očajnika koji, dok se suočava s propašću, očajnički nastoji privući pozornost cara koji ga je učinio onim što je danas.
Putin je ugrozio 'obščak', zajednički mafijaški novac
Suvremena Rusija je gangsterska država, a Putin je njen glavni gangster. Putin drži obščak (zajednički novac) kojem oni ispod pridonose. Ali kad vrhunski gangster počne griješiti, ostali se počnu brinuti za obščak i razmišljaju o tome da učine nešto. Prigožin sada sugerira da je 'djed' svojom katastrofalnom invazijom napravio strašnu pogrešku. Obščak je ugrožen, a samo je on, Prigožin, dovoljno snažna da 'djedu' kaže istinu u oči i riješi problem. Samo kad bi imao alat.
Ali Prigožin se možda gadno preračunao. Ako Kremlj vjeruje da je on postao prepreka, stvari će vjerojatno postati gadne. Posljednjih mjeseci dogodilo se nekoliko terorističkih napada na krajnje desničarske blogere koji su povezani s Prigožinom, uključujući i bombaški napad na kafić u njegovom vlasništvu u Sankt Peterburgu. Ruska vlada za to je okrivila Ukrajinu, ali Prigožin tvrdi da se radi o unutarruskom obračunu. Možda mu je sada sigurnije ostati u Bahmutu nego se vratiti u Moskvu. Za Prigožina, kojemu je životni cilj bio pobjeći od siromaštva i dospjeti u krug kremaljske elite, mora da je poražavajuća pomisao da se svemu zbog čega je krao i ubijao bliži kraj.
'Ako misli da može srušiti Putina, onda je poludio'
Njegove napade na 'djeda' treba promatrati kao ispade čovjeka prestravljenog saznanjem da se sve raspada. A ako misli da može srušiti Putina, onda je sigurno poludio. Postoji samo jedno pravilo kojeg se morate pridržavati ako se želite boriti protiv cara: pobijedite. Ako ne, gotovi ste.
Ako je ono što govori doista istina, a ne neka nova laž gospodara dezinformacija, i ako je njegov odnos s Putinom doista gotov - Prigožinove mogućnosti su ograničene i vrlo loše. Povratak kući bio bi mu smrtna presuda, kao i ostanak u Bahmutu. Mogao bi odletjeti u Mali ili Srednjoafričku Republiku kako bi se tamo pridružio svojim vojnicima, ali tada više neće biti luksuznih jahti i plutajućih restorana.
Kako sada stvari stoje, izgledaju mračno po Prigožina, osim ako ne ispuni obećanje i zauzme Bahmut. Čovjek niotkuda možda konačno odlazi u zaborav. Ali ako mu je to neminovna sudbina, jedno je izvjesno: borit će se protiv toga svim silama.
