To imanje je Kongo, koje je belgijski kralj Leopold II zakonom pretvorio u privatan posjed. Poslije nekoliko neuspjelih pokušaja kolonizacije Azije i Afrike, skrasio se u Kongu. Kupio ga je i porobio sve ljude, pretvarajući cijelu zemlju u osobnu plantažu robova.
Prerušio je svoje poslovne transakcije u „dobrotvorne“, a tiraniju je nazvao pokrštavanjem i napretkom. U stvari, porobljavanjem je dolazio do besplatne radne snage kako bi iz Konga izvukao sve prirodne resusre – bakar, bjelokost, sirovu gumu, zlato dijamante... Belgija ( parlamentarna monarhija) od toga nije imala koristi – sav prihod je išao ravni kralju.
Za svoj teror je imao i privatnu vojsku. Metode su bile brutalne – mučenja, smaknuća...
Sjekli šake čitavim obiteljima. Onima kojima nisu skupili dovoljno gume odsjekli bi šaku. I njima i njihovoj djeci – kako bi vojnici mogli pokazati nadređenima da nisu trošili metke nepotrebno. Za najmanje prekršaje se ubijalo. Glave prekršitelja, ali i njihovih supružnika i djece često su nabijane na palisade sela.
I ne, nije u pitanju neki opskurni kralj iz daleke prošlosti. Belgijom je vladao do 1909.
Žrtve imperijalizma su nevidljive.
Koliko je Kongoanaca stradalo, ne zna se, ali procjenjuje se najmanje 10 milijuna. U to se ne ubrajaju milijuni osakaćenih. Kralj Leopold nije dio povijesnih lekcija o tiraniji, kao što je holokaust. On je dio duge povijesti kolonijalizma, imperijalizma, ropstva i genocida u Africi. Kralj Leopold je ubijao "samo" Afrikance. Nije da nedostaje izvora kako bi se moglo učiti o "bijelom kralju crne smrti", kako je nazvan. Njegovi suvremenici su itekako osuđivali krvoloka. I Mark Twain napisao je satiru o Leopoldu pod nazivom „Monolog Kralja Leopolda" gdje ismijava kraljevo zagovaranjevoje vladavine terora, uglavnom kroz Leopoldove vlastite riječi. Ima čak 49 stranica. Ali, u školama se čita o Huckelberryju Finnu. Upravo je međunradni pritisak natjerao Leopolda II da vrati upravljanje Kongom Belgijskoj civilnoj upravi.
Veliki katolici - žrtve slagali u križ
Nije Leopold bio jedini izvor zla u Kongu. Imao je generale i vojnike koji su izvršavali njegove zapovjedi i sprovodili zakone. Danas se sablažnjavamo oko građanskih ratova u Africi i genocida koje zaraćene strane provode. No upravo je kralj Leopold uspostavio vojsku koja ne ratuje nego masakrira. On je usadio mehanizme i sustav prema kojem se svatko drugačijeg shvaćanja smatra životinjom. U njegovo vrijeme genocid je opravdavalo katoličanstvo (vojniciu pišu časniku kako su "članove obitelji kriminalca prikucali za palisade tako da čine križ) a , danas su u pitanju pripadnost plemenu, religiji, stranci ...
BBC/ Danas.hr
