Izvješće, između ostalog, predlaže uspostavljanje stalne američke vojne nazočnosti u jugoistočnoj Europi, zalaganje za 'povijesno pomirenje' sa Srbijom te obnavljanje ugleda SAD-a kao 'istinskog posrednika'.
Izvršni potpredsjednik Atlantskog vijeća, Damon Wilson, kaže da je aktivnija uloga SAD-a u regiji nužna te ako Washington više ne bude angažiran na ovim područjima, riskiramo izbijanje krize na Balkanu.
Jačat će utjecaj
'U suštini je došlo do zamora kada je riječ o Balkanu, smanjenog američkog angažmana, a i Europska unija preispitivala je održivost te strategije. U našem izvještaju, vraćamo se početnim principima i poručujemo da je vrijeme da Sjedinjene Države ponovo iznesu jasnu viziju da će Zapadni Balkan biti dio transatlantske zajednice. To je naša vizija, strategija i partnerstvo s Europskom unijom', rekao je Wilson u intervjuu za Glas Amerike.
On dodaje i kako SAD želi promovirati svoj utjecaj u jugoistočnoj Europi kako bi pružili pomoć u izgradnji kapaciteta kad je riječ o borbi protiv terorizma i brzom reagiranju. 'To je možda i signal drugim silama koje su aktivne u regiji', kaže Wilson.
Tvrdi i kako SAD želi biti 'istinski posrednik' u postizanju napretka u političkom dijalogu među zemljama regije, primjerice između Beograda i Prištine te Atene i Skopja. ' Imajući u vidu izmijenjene uvjete na terenu, postoji stvarna šansa za američku diplomaciju, da uz europsku, pomogne da stvari krenu u pravom smjeru i da ukloni neke lokalne prepreke', dodaje.
Nova kriza?
Wilson je već ranije kazao kako manjak američkog angažmana u regiji može dovesti do nove krize. 'Ako ne budemo angažirani, ako budemo pokazivali neodlučnost, onda ćemo otvoriti prostor za pogoršanje situacije. To smo vidjeli na primjeru Makedonije poslije 2008. godine i neuspjelog pokušaja da zemlja uđe u NATO na samitu u Bukureštu. To pokazuje da smanjenje američkog angažmana u regiji može dovesti do daljnjeg pogoršanja nekih najgorih trendova i problema i do moguće krize', kaže Wilson. Ta kriza je, kaže, moguća između Beograda i Prištine ili u Makedoniji, a najveće šanse za nju su u Bosni i Hercegovini.
Iako nije dao korektne primjere i načine novog američkog angažiranja u regiji, Wilson kaže da će u kontekstu sigurnosti američki utjecaj i moć dugoročno predstavljati stabilizirajuću snagu u regiji.
Nije definirao ni kako će se točno očitovati ta dugotrajna američka nazočnost, ali kaže da žele snage stacionirane na Balkanu koje će im 'omogućiti da rade na izgradnji kapaciteta i partnerstvu, naročito sa Srbijom, Crnom Gorom, Hrvatskom, Albanijom'. Osnova tih jačih snaga bile bi postojeće snage na Kosovu.
Srbija i Kosovo
Na pitanje o Srbiji, koja balansira između Rusije i SAD-a, Wilson kaže kako za Srbiju sada postoji velika šansa da pod Vučićevim vodstvom i s ovom američkom administracijom, dođe do velikog pomirenja tih dviju zemalja. 'Očigledno je da biračko tijelo u Srbiji razumije da je budućnost u Europi. Ali to ne znači da nema povijesnih, kulturnih i emotivnih veza s Rusijom i pravoslavnom crkvom. To je uobičajeno, to je tradicija koja se poštuje u Bugarskoj, Grčkoj, Crnoj Gori, članicama NATO-a. Ali tu postoji razlika. Mogu se poštovati te kulturne veze, ali i da postoji apsolutna posvećenost vrijednostima transatlantske zajednice, europskoj perspektivi, otvorenoj ekonomiji i otvorenom demokratskom političkom društvu. I to je put kojim vidimo da se Srbija neminovno kreće', kaže Wilson.
Što se tiče dijaloga između Beograda i Prištine, Wilson smatra da zahtjev Prištine o uključenju SAD-a u pregovore ima smisla. 'Europska unija će nastaviti igrati dragocjenu ulogu posrednika, ali Amerikanci ne bi trebali sjediti sa strane. Trebali bismo imati svoju ulogu i pomoći da se dijalog dovede do konstruktivnog završetka', dodaje Wilson.
