Dramatičan izlazak Rusije iz sukoba (iako, Rusi će nastaviti bombardirati i raketirati položaje IS-a) iznenadio je sve. Toliko, da ga britanski Guardian čak dovodi u pitanje. Točnije kako "se teško i bez cinizma može “progutati” sve što službeno objavi Moskva s obzirom na opetovano i nevjerojatno negiranje prisutnosti ruske vojske u Ukrajini kao i tvrdnje da su u Siriji “isključivi” ciljali terorističke grupacije".
No američki National Interest ističe kako je povlačenje itekako moguće te se može tumačiti na pet različitih načina.
1. Misija završena
Najjednostavnije objašnjenje je temeljeno na procjeni da je Moskva uvijek planirala tek kratkoročnu operaciju.
Kremlj nije iznosio nikakva grandiozna obećanja o tome što će donijeti aktivno angažiranje u Sirijskom ratu, nije se hvalio da će sravniti tzv. Islamsku državu sa zemljom ili da će režim Bašara al Asada vratiti kontrolu nad čitavom Sirijom.
Rusko vojno prisustvo je, dodaje, trebalo pomoći Asadovom režimu i to je i učinjeno. Šest mjeseci kasnije, nitko više ne govori da Asad samo što nije pao prije nego što je Putin pokazao da će Kremlj biti lojalan prijateljima i partnerima. Čak su i oporbene skupine te SAD koje su bilo kakav mir uvjetovale Asadovim odlaskom pristale na pregovore sa predsjednikom Sirije.
2. Odlazimo dok smo u prednosti
Ruska intervencija dramatično je promijenila imidž Kremlja.
"Ruska vojska pokazala je da je sposobna pokrenuti i voditi intervenciju izvan bivšeg Sovjetskog saveza i može promijeniti situaciju na terenu u Siriji bez obzira na to što žele Washington, Bruxelles, Rijad i Ankara," navodi u tekstu Nikolas Gvosdev, vanjsko politički novinar.
Početak mirovnih pregovora, Rusiji daje odličan povod da "časno" okonča operaciju i bilo bi mudro to iskoristi umjesto da riskira poniženja zbog budućih problemima.
3. Izbjeći afganistanski scenarij
Gvosdev, podsjeća su "sponzori" sirijske opozicije planirali da Sirija pod svaku cijenu za Rusiju bude još jedan Afganistan. Tome u prilog ide to što su pobunjenike osposobili za obaranje ruskih zrakoplova te što su htjeli Rusiju uvući u kopnene akcije.
Putin ne može predvidjeti koliko bi dugotrajna intervencija u Siriji mogla smanjiti rusku vojnu sposobnost i dovesti do narodnog nezadovoljstva. No zna da postoji rizik da pobunjenici dobiju sve što im treba, a zemlje koje ih podržavaju znatno otvorenije uđu u sukob. Na sreću za sada se to nije dogodilo, između ostaloga i zbog turskog obaranja zrakoplova. Rizik od sukoba velikih "igrača" u Siriji, smirio je glave.
4. Smirivanje tenzija sa Saudijskom Arabijom
Moskva nipošto ne priželjkuje sukob sa Saudijskom Arabijom Rusija prije svega želi sporazum sa Rijadom o stabiliziranju svjetskog tržišta nafte, kako bi se cijene oporavile, a ruski budžet ponovo se počeo puniti. Upravo su Rusija i Saudijska Arabija (tim redoslijedom) dva najveća proizvođača nafte i zajedno drže četvrtinu svjetske proizvodnje nafte.
"Rusko povlačenje iz Sirije Saudijcima signalizira da je Moskva nakon što je spasila svog saveznika, otvorena za rješavanje putem pregovora – temeljeno na određenom stupnju decentralizacije i stvaranju vlade nacionalnog jedinstva," što bi, kako se navodi, bilo u skladu sa saudijskim interesima.
5. Upozorenje Asadu
Na kraju, peto tumačenje bi bilo da je Putin najavom o povlačenju možda jasno upozorio Asada i druge koji žele rusku pomoć da Rusija nije "bunar bez dna."
Asadova spremnost na kompromise počela je blijedjeti kako je ruska vojna moć mijenjala situaciju na bojnom polju. Iz perspektive Moskve, Asad je zahvaljujući intervenciji dobio šansu, ali ako je ne iskoristi, krivica je njegova, ne Moskve," navodi se u tekstu.
U svakom slučaju "najava o povlačenju ukazuje da Putin na operaciju u Siriji gleda ne kao na cilj nego kao dio šireg nastojanja da Rusiju ponovo pozicionira kao svjetsku i moguće da je zaključio da je ona ispunila svoju svrhu", zaključuje Gvozdev.
