DavidHogg, 17-godišnji učenik srednje škole Marjory Stoneman Douglas na Floridi, podijelio je s BBC-jem svoju ispovijest tragičnog poslijepodneva u Parklandu. Kaže da je oko 14:30 sati po lokalnom vremenu čuo prve pucnjeve koje je ispalio NikolasCruz, a kroz nekoliko sekundi se oglasio protupožarni alarm.
"Instinktivno smo izašli izvan učionice. Mislili smo da se radi o vježbi", kaže Hogg.
Spasio ih domar
Kolege iz njegovog razreda krenule su prema evakuacijskoj zoni kada su vidjeli stampedo drugih učenika koji su išli prema njima. Okrenuli su se i pratili mnoštvo. No, nisu bili ni svjesni da se kreću prema ubojici. "Spasio nas je domar koji je rekao neka ne idemo tim putem jer se ondje nalazi napadač", otkriva učenik.
Nakon što su se okrenuli, nastavlja 17-godišnjak, profesorica kulinarstva AshleyKurth odvela ih je u njezinu učionicu gdje je ubrzo bilo 30-40 ljudi. "Jedna je djevojka imala napadaj panike i dali smo joj vode. No, ostali su bili prilično mirni", opisuje David i kaže da su tek tada, surfajući na mobitelu, postali svjesni što se događa.
Davidova mlađa sestra također je učenica te srednje škole. "Znao sam da je živa, barem na početku napada. Poslala mi je poruku, a kasnije smo se i čuli. Bila je bijesna. Uplašio sam se, ali sam i znao da se nalazi u drugom dijelu škole, daleko od napadača", kaže učenik.
Nazvao je svog oca koji je bivši FBI-jev agent i koji mu je rekao neka ostane smiren. I ostali učenici su zvali svoje roditelje kako bi im rekli da ih vole. "Ipak, nije bilo suza. Grupna energija učinila nas je snažnima. Vladala je nekakva sjetna smirenost", objašnjava.
Ljutnja, tuga i strast
S obzirom da želi postati novinar, David je počeo intervjuirati ljude oko sebe. "Pomislio sam, ako sada umrem, barem će se snimka dijeliti među ljudima pa će se njihovi glasovi širiti. Svi smo u jednom trenutku pomislili da nećemo preživjeti", priznaje David.
Nakon otprilike sat vremena petorica specijalaca upala su u učionicu i rekli im neka legnu na pod i podignu ruke. Nakon što im je dopušteno ustati na noge, izašli su iz učionice i počeli trčati. "U tom trenutku još uvijek nisu neutralizirali ubojicu. Mi to nismo znali, ali oni ga tada još nisu uhvatili. Iskreno, tada smo mislili da spašavamo živu glavu", kaže David koji je pravi nalet šoka osjetio tek kad je došao na sigurno.
"Danas osjećam mješavinu ljutnje, tuge i strasti", objašnjava David kojega su jutro nakon napada novinari sreli ispred škole.
