U svom malom životu Aylan Kurdi nikada nije imao normalno djetinstvo, a na putu prema njemu, bježeći od strahota rata, zaustavilo ga je Egejsko more i izbacilo na tursku plažu.
Ista sudbina zadesila je i Aylanovog brata i majku. Otac je pronađen u polusvijesnom stanju.
"Kapetan je vidio da su valovi preveliki pa je preusmjerio čamac, ali su ga valovi prevrnuli. Kada sam zgrabio svoju ženu i djecu u ruke, već su bili mrtvi", ispričao je otac poginulih dječaka Abdullah Kurdi.
(AP)
Bježeći od ratnog vihora u čamcima je poginulo još 12 migranata.
"Moja djeca su bila najbolja na svijetu. Svako jutro bi me probudili da se igram s njima. Sada ih nema. Sve što želim je samo sjesti pokraj groba svoje supruge i djece", rekao otac.
Potresna fotografija stradalog dječaka, uz pitanje odgovornosti svih stanovnika kugle zemaljske, preplavila je društvene mreže i postala simbol izbjegličke krize.
Jeli čovječanstvo već zakazalo i što uopće može biti strašnije od ovoga?
Jedno što ovo nije prvo dijete kojem je s tri godine otet život ili još gore - što se možda baš sada za život bore mnogi Aylanovi vršnjaci.
