Jedan tinejdžer je spašen ispod ruševina srušene zgrade u epicentru potresa, Gaziantepu, rano jutros - 94 sata nakon prvog potresa.
Spasioci su plakali, pljeskali i skandirali njegovo ime dok su izvlačili Adnana Muhammeda Korkuta (17) iz podruma u kojem je bio zarobljen.
Ostao neozlijeđen
Dramatično spašavanje dolazi u trenutku kada se šanse za pronalazak više preživjelih brzo smanjuju, a prosječna stopa preživljavanja pada na 6% do petog dana u ovakvim vrstama katastrofa, prema stručnjacima.
“Hvala Bogu da si stigla”, rekao je grleći majku.
"Hvala svima."
Korkut je uglavnom ostao neozlijeđen, ali je rekao da je bio prisiljen piti vlastitu mokraću kako bi preživio.
"Imam sina kao i ti", rekao mu je spasilac.
"Kunem ti se, nisam spavao četiri dana. Kunem ti se da nisam spavao, pokušavao sam te izvući."
Spasioci daju tračak nade među ruševinama od potresa, do sada više od 21.000 mrtvih
Spašavanje nekoliko preživjelih iz ruševina zgrada u Turskoj podiglo je raspoloženje umornih ekipa za potragu i spašavanje u petak, četiri dana nakon što je veliki potres pogodio Tursku i susjednu Siriju, usmrtivši najmanje 21.000 ljudi.
Hladnoća, glad i očaj zahvatili su stotine tisuća ljudi koji su nakon potresa, najsmrtonosnijeg u regiji u posljednjih više desetljeća, ostali bez domova.
Nekoliko ljudi spašeno je iz ruševina zgrada tijekom noći, uključujući 10-godišnjeg dječaka s majkom nakon 90 sati u okrugu Samandag u pokrajini Hatay.
Također u Hatayu, sedmogodišnja djevojčica Asya Donmez spašena je nakon 95 sati i prevezena u bolnicu, izvijestila je državna novinska agencija Anadolu.
Međutim, blijede nade da će još mnogi biti pronađeni u ruševinama stotina tisuća srušenih zgrada u gradovima pogođenog područja.
Broj poginulih u potresu magnitude 7,8 stupnjeva po Richteru, koji je pratilo nekoliko snažnih naknadnih potresa, veći je nego u potresu iz 1999.
Tada je potres slične snage ubio više od 17 tisuća ljudi na sjeverozapadu Turske.
Ovotjedni potres je sedma najsmrtonosnija prirodna katastrofa stoljeća s više poginulih nego od cunamija u Japanu iz 2011., a približava se potresu u susjednom Iranu koji je 2003. odnio 31 tisuću života.
"Ovdje su samo djeca. Trebamo grijanje i potrepštine, sinoć nismo mogli zaspati jer je bilo jako hladno. Vrlo je loše", rekla je Reutersu u sirijskoj pokrajini Idlib Munira Muhamed, majka četvero djece koja je pobjegla iz Alepa.
Stotine tisuća ljudi diljem obje zemlje ostalo je bez domova usred zime. Mnogi su noćili u improviziranim skloništima na parkiralištima supermarketa, džamijama, uz ceste ili usred ruševina, često očajnički tražeći hranu, vodu i toplinu.