Novi visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt stiže u Bosnu i Hercegovinu u jednom od najdramatičnijih trenutaka nakon rata. Politička kriza je na vrhuncu, a pritisci izvana su sve intenzivniji.
Rusija je pokušala spriječiti imenovanje Schmidta, a Zakon o zabrani negiranja genocida u Srebrenici, kojeg je donio njegov prethodnik Valentin Inzko, izazvao je dodatna uzbuđenja. Vlast i oporba iz Republike Srpske zbog tog zakona bojkotiraju institucije BiH, a Milorad Dodik prijeti odcjepljenjem "možda već ovog tjedna". Ipak, obojica će se sastati.
No, što Schmidt može napraviti u državi u kojoj nitko ne zna kako bi ona trebala izgledati? Dodik se nedavno obrušio na Bošnjake, rekavši da oni nisu "državotvorni, već podanički narod" te da je BiH "iluzija koja ne može funkcionirati", naglasivši pritom da to smatraju i Hrvati, "ali su premali pa ja govorim umjesto njih", da bi koji dan kasnije na Vučićevom parastosu za "srpske žrtve Oluje" gnjusnim rječnikom govorio o Hrvatskoj te Oluju nazvao "zločinom biblijskih razmjera".
Čović benevolentan prema Schmidtu
Niti predstavnik Hrvata u BiH, Dragan Čović se, znakovito, nije pojavio na nastupnom prijemu Christiana Schmidta. Svoj je stav pokazao izjavom kako Inzko odlazi kao "netko tko je znatno unazadio sve projekte u BiH". Čak je i hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman nazvao OHR "ostatkom prošlosti", "manifestacijom nedostatka demokracije u političkom životu BiH" te upozorio kako BiH "nije mjesto za eksperimente". On smatra kako su bonske ovlasti, odnosno nametanje zakona, "demokratski deficit, nespojiv s europskim ambicijama BiH".
"Predstavnici HDZ-a BiH načelno nisu protiv međunarodnog predstavnika u BiH. Oni su lojalni u svemu, ali drže se srpske strane, nadajući se da će uz njihovu pomoć u razgradnji države BiH, unatoč protivljenju međunarodne zajednice, moći ostvariti i dobiti na raspolaganje svoj isključivi nacionalni teritorij (ostatke ostataka nekada zacrtane Herceg-Bosne), predviđen sada u ad hoc izbornome području B u Izbornome zakonu koji je predložio HDZ BiH. Uz napomenu da tim prijedlogom nisu zadovoljni predstavnici Hrvatskoga narodnog vijeća BiH, što su izrazili na svojem posljednjem saboru", govoriza Jutarnji bivši glavni tajnik HDZ-a BiH Ivan Markešić.
Slaže se s Grlić Radmanovom prosudbom da visoki međunarodni predstavnik nije potreban BiH, uz ogradu da "u sadašnjim okolnostima i odnosima snaga među političkim partnerima on je, rekao bih, prijeko potreban!"
"U državi koja nema ustava prihvaćenog u skupštinskoj proceduri potreban je netko tko bi mogao, ako to bude potrebno, i ako ne bude išlo političkim uvjeravanjem, svojim tzv. bonskim ovlastima konačno učiniti Bosnu i Hercegovinu državom kojoj neće biti potreban međunarodni predstavnik", dodaje.
"Hrvatska nije protiv Schmidta, dapače on je uspješan i proaktivan političar, i sigurno ćemo surađivati. Ali, ni u kojem slučaju ni u budućnosti nećemo odustati od zagovaranja ravnopravnosti tamošnjih Hrvata, a to se ponajprije odnosi na izbor člana Predsjedništva BiH i u Domu naroda", kaže dužnosnik blizak Banskim dvorima. No, Zagreb nema podršku drugih članica Europske unije, jer "premijeri članica EU jednostavno ne razumiju situaciju u BiH. Mi znamo što se događa, i zato ćemo se nastaviti protiviti idejama podjele susjedne države, ali i njezine unitarizacije".
'Oni nisu vođe, nego interesna skupina'
Zastupnik SPD-a u Bundestagu Josip Juratović, podrijetlom Hrvat, tvrdi da se BiH ne smije prepustiti nacionalnim vođama, jer "oni nisu vođe nego interesna skupina". "Ako ćemo to prepustiti Dodiku, Izetbegoviću i Čoviću, onda nikad dogovora neće biti", smatra on.
Marekešić smatra da je Dragan Čović "tipkalo" preko kojeg Banski dvori i Pantovčak šalju signale uime predstavnika HDZ-a BiH kao brojčano najmnogoljudnije hrvatske političke stranke. Dodaje da se o stavu prema Schmidtu odlučuje u Zagrebu, a ne u Mostaru.
"Sve se ponavlja, kao u neka druga 'dobra, stara' vremena kada su Franjo Tuđman i Mate Granić zastupali bosanskohercegovačke Hrvate na washingtonskim i daytonskim pregovorima", ističe Markešić. Smatra da Schmidt ima dobre živce i zdrav želudac da podnese sve specijalitete iz bosansko-hercegovačke političke kuhinje. Nada se da će njegov rad podržati SAD i EU.
'Zavrtanje ruke' političarima
Politička analitičarka iz Sarajeva, Ivana Marić smatra da je Schmidt došao u BiH jer se tamošnji političari ne mogu, odnosno, ne žele dogovoriti ni oko čega što bi državu navelo da profunkcionira i bude djelotvorna.
"Situacija u BiH vrlo bi se brzo mogla promijeniti kada bi pravosudni sustav počeo raditi svoj posao i počeo hapsiti korumpirane političare koji ovu državu uništavaju politički i financijski, ujedno iscrpljujući volju i nadu naroda da se mogu dogoditi bilo kakve promjene. Kada bi se BiH riješila takvih političara, ne bi više bilo onih koji narode plaše jedni drugima i mnogo lakše bi se mogla uspostaviti ravnoteža između nacionalnog i građanskog", smatra Marić.
Dodaje da se sve vladajuće stranke; HDZ BiH, SNSD i SDA uvijek uspiju dogovoriti oko podjele osvojenih pozicija, novih kreditnih zaduženja, dodatnih primanja dužnosnika, nabave skupih automobila i sličnog. No, kad treba postići dogovor oko pitanja važnih za građane, međunarodna ih zajednica mora posjesti za isti stol i "zavrnuti im ruku".
Uobičajena očekivanja građana od Visokog predstavnika su da smijeni političare koje su oni na izborima sami izabrali te da rješava probleme koje su oni prouzročili, no Marić je uvjerena da Schmidt to neće raditi, već da će uvesti više reda u pravosuđe i izborni sustav, čega se korumpirani političari najviše boje.
Hrvati ponovno žrtve
Markešić smatra da bi Hrvati iz BiH mogli nastradati politikom Hrvatske i HDZ-a BiH prema visokom predstavniku te ostati žrtve koketiranja Čovića s Dodikom.
"Oni su bili i ostali moneta za potkusurivanje. Za HDZ u Zagrebu, Hrvati u BiH su u posljednjih 30 godina bili i ostali folklorna nacionalno-religijska skupina, kojoj se nije smjelo dozvoliti da odraste i postane punoljetna, kako bi u političkom smislu mogla odlučivati o samoj sebi. Utjerivanjem straha od stoljetnih susjeda željelo ih se držati uz svoje skute i davati im nešto sitnih mrvica, smatrajući da oni za tu 'blagodat' uvijek svoj glas trebaju dati HDZ-u", tvrdi Markešić.
Dodaje da Čović uopće nije reagirao kada je Dodik odbio poslati helikopter za gašenje požara u Neum, a rijetko i spominje da na teritoriju RS-a živi tek oko petine prijeratnog hrvatskog pučanstva. Ističe da Hrvatska i Srbija, unatoč svim svojim animozitetima, od devedesetih do danas imaju sličnu politiku o BiH. Priznaju državu i njen teritorijalni integritet u međunarodnoj javnosti, ali, tvrdi on, čine sve da je ne bude.
"Daytonskim sporazumom Srbija je u RS-u dobila satisfakciju za izgubljeni okupirani teritorij na području Hrvatske. Nestankom Herceg-Bosne i njezinim 'utapanjem' u Federaciju BiH, Hrvati su, pak, izgubili i ono malo čistog hrvatskog nacionalnog teritorija pa su sada primorani s Bošnjacima voditi mukotrpne razgovore o raspodjeli vlasti na području Federacije BiH.
Uz napomenu da u svemu ovom ni 'bošnjačko maslo nije za ramazana', jer bi njima odgovarala takva BiH u kojoj bi je politikom 'jedan čovjek, jedan glas' pretvorili u svoju bošnjačku državu, u kojoj bi Hrvati i Srbi bili stranci. Mnogi Hrvati u BiH, ne samo u HDZ-u, strahuju upravo od toga da će i u budućnosti, kao i sada, biti izloženi majorizaciji, i da nikada, ako se ne promijeni izborni zakon, neće moći sami sebi izabrati vlastite predstavnike", tvrdi Markešić.
Što je s izborima?
Naravno, sve bi se moglo izmijeniti ako Schmidt podrži izmjenu izbornog zakona kako bi Hrvati "sami birali svog predstavnika u Predsjedništvu". No, pitanje je hoće li Bošnjaci na idućim izborima glasati za Željka Komšića ili će opet doći do koalicije SDA-HDZ po Čovićevim pravilima. Marić tvrdi da je SDA u ogromnom padu te da bi možda Narod i pravda te Stranke za BiH moglo doći do neizvjesnosti u izboru predstavnika Bošnjaka, zbog čega bi Komšić mogao izvisiti.
"Čović to zna, ali mu je priča o tome da drugi Hrvatima biraju predstavnike najjači izborni adut i on će je i dalje nastaviti pričati. SDA i HDZ već su preko 30 godina u koaliciji i da žele postići dogovor oko Izbornog zakona, oni bi to dosad učinili, ali je očito da ovakva situacija odgovara i Čoviću i Izetbegoviću. Čoviću, jer je na temelju te priče progutao opoziciju pa već godinama dobiva izbore bez 'ispaljenog metka', a Izetbegoviću jer ima takoreći dva člana Predsjedništva BiH koja se nadmeću u populizmu. Osim toga, smatram da je Izetbegović čak i spremniji da pristane na promjene Izbornog zakona od Čovića, ali mu najveći problem predstavlja kako da javnosti i svojim biračima prizna da je Čoviću ponovno dao sve što je tražio", zaključuje Marić.
