U srijedu 14. siječnja Charlie Hebdo će biti objavljen. Kao što je uvijek bilo, sve od 1992. godine, kad su ga pokrenuli karikaturisti Cabu, Charb, Wolinski, Tignous, Honoré i mnogi drugi koji nisu poginuli u terorističkom napadu.
Danas su svi francuski mediji osnovali koaliciju kako bi svojim karikaturistima, osobljem i novcem pomogli da se Charlie Hebdo ponovo pojavi. Mnogi su preimenovali naslovnicu u "Charlie", što su oponašale stotine novina širom svijeta.
Charlie Hebdo je osnovan kasnih '50-tih u vrijeme autoritarne Pete republike Charlesa de Gaullea i personificirao je slobodu govora do krajnjih granica. Anarhistički, antireligoizni, provokativni i često duhoviti, njegovi novinari i karikaturisti nikad nisu prešli granicu ni objavili govor mržnje, poziv na nasilje ili kršenje javnog reda i mira.
2006., satirički list je objavio karikaturu proroka Muhameda koju je prvi objavio danski Jyllands Posten. Time je navukao bijes fundamentalističkih islamista i Charlijeva redakcija je spaljena.
Francuska mora ostati svjetionik slobode
"Nemam auto, ženu ni djecu. Bolje da umrem na nogama nego na koljenima", rekao je tada Stéphane Charbonnier, aka Charb, direktor lista. To je slogan koji je oko 100.000 spontanih prosvjednika izložilo jučer u tihom bdijenju u 80 velikih francuskih gradova. "Htjeli su baciti Francusku na koljena, a jedino što su dobili je da je ustala na noge". Taj se borbeni duh može osjetiti kako među elitom tako i među običnim građanima. To je izazov na kojem inzistira većina urednika, dok brišu suze žalosti i tuge: Amerika je nakon 11.9. izgubila dušu, Francuska mora ostati svjetionik slobode.
Strah je tu. Ovog četvrtka ujutro, u mom tramvaju u Parizu putnici razmjenjuju mučne poglede dok je nekoliko stotina metara dalje dvoje policajaca ranjeno oružjem rata (policajka je u međuvremenu podlegla ranama, op.ur.). Odlučnost je isto tako tu, treba nastaviti s normalnim životom. Pozvano je na snažnu akciju protiv terorizma, ali ne pod cijenu osnovne slobode za koju Francuska tvrdi kako ju je prvi puta kodificirala u vrijeme Francuske revolucije. To je sloboda neslaganja s vašim susjedom, ali uz borbu za njegovo pravo da kaže što želi.
