U srijedu je počela jednomjesečna biskupska sinoda koja bi mogla promijeniti Crkvu kakvu znamo. U pitanju je, naime, duboko preispitivanje Crkve u suvremenom društvu što znači da nije u pitanju samo protokolarni sastanak, već poziv na promišljanje i povratak evanđenju.
Čak 368 kardinala, biskupa i laika iz više od 110 zemalja okupilo se u Vatikanu gdje će zasjedati do kraja mjeseca. Među "odabranima" je i 60 žena koje prvi put ove godine imaju pravo glasa. Uključeno je i 16 "bratskih delegata" iz drugih kršćanskih denominacija koji sudjeluju kao promatrači.
Rasprave se većinom vode iza zatvorenih vrata. Na početku globalnog skupa papa Franjo upozorio je katoličke čelnike da ne guraju svoje agende te najavio kako će se kontroverzna pitanja poput blagoslova istospolnih parova te zaređivanja đakonica ostaviti za sljedeću godinu. "U protivnom ćemo se zaključati u dijaloge među gluhima u kojima sudionici pokušavaju gurati svoje ciljeve i planove bez da slušaju druge", objasnio je.
Rasprava o tim pitanjima prije godinu dana izazvala je brojne kritike konzervativnih krugova pa su kontroverzne teme ipak stavljene na čekanje. O njima će odlučivati radne grupe koje će konačna izvješća dati papi tek idućeg lipnja. Papa je poručio delegatima i da moraju biti spremni "čak žrtvovati svoj pogled kako bi dali priliku nečemu novom”.
Skup će o konačnom dokumentu glasati 26. listopada. Papa će tada odlučiti hoće li objaviti svoju verziju teksta s mogućim izmjenama doktrine, no to će vjerojatno biti tek kad dobije sva izvješća radnih skupina.
Važnost sinode za Danas.hr pojasnio je teolog Dalibor Milas.
"Crkva se kroz svoju povijest uvijek morala prilagođavati, a ovo je trenutak kada se trebamo zapitati kamo idemo. Sinoda ima cilj vratiti dinamiku i živost u kršćanstvo, koje nije statična struktura, već neprestano putovanje prema dubljem razumijevanju i Boga i nas samih", kaže teolog s austrijskom adresom.
Papa Franjo mijenja pastoralnu praksu
Glavne teme sinode uključuju, između ostalog, klerikalizam, ulogu laika i žena u crkvenim strukturama, ali i praktična pitanja poput upravljanja i transparentnosti.
"Do sada se moglo primijetiti da papa Franjo ne želi mijenjati Crkvu radikalnim zakonima i zahvatima, već nastoji mijenjati pastoralnu praksu – da Crkva postane mjesto milosrđa i prihvaćanja, umjesto sudnica za vjernike. Sve to dolazi uz rasprave o skandalima, moralnim izazovima i potrebama današnjih vjernika. Pitanja su teška, ali bitna", kaže Milas.
Zaključci Svjetske sinode možda neće odmah donijeti dramatične promjene, ali su važan temelj za budućnost Crkve. Sinode se održavaju prema potrebi, obično kada su na dnevnom redu važna pitanja koja se ne mogu ignorirati. Crkva kroz sinodu pokazuje da je spremna slušati, otvoriti se za dijalog i promjene, ali u skladu s dugogodišnjom tradicijom. Međutim, ova sinoda je posebna jer uključuje laike i žene, što je korak naprijed u crkvenom sudjelovanju. Na pitanje hoće li dovesti do radikalnih promjena, Milas smatra:
"To ovisi o perspektivi. Crkva se povijesno mijenjala polako, ali ova sinoda može ubrzati promjene u pastoralnoj praksi. Radikalne promjene možda neće doći odmah, ali otvara vrata za inkluzivniju i otvoreniju Crkvu. Još jedna specifičnost je zanimljiva: na sinodalnim zasjedanjima po kontinentima se pokazalo koliko je Katolička crkva heterogena i raznolika. Jer izazovi koji se tiču Crkve primjerice u Aziji ili Africi nisu oni kojima se bavi Crkva u Europi", objasnio je. Što se tiče samog sudjelovanja žena i laika, Milas smatra da je "ovo revolucionarni trenutak za Crkvu".
'Znak je da se stvari mijenjaju'
"Uvođenje žena i laika u sinodalne rasprave znak je da se stvari mijenjaju, i to ne samo na simboličkoj razini. Papa Franjo nastoji otvoriti vrata dijalogu, ne ograničavajući važne odluke na uski krug biskupa. To, naravno, izaziva otpor kod tradicionalista, ali ovo je znak da Crkva uči slušati glasove koji su ranije bili na margini", kaže. Zanimalo nas je zašto je papa odgodio rasprave o blagoslovu istospolnih brakova i zaređivanju đakonica te hoće li se to pitanje odgađati unedogled.
"Teško mi je čitati Papine misli, ali pretpostavljam da je poteškoća u tome što je riječ o pitanjima koja su osjetljiva i polarizirajuća, i to ne samo unutar Crkve, već i u društvu. Papa Franjo je svjestan težine tih tema i nastoji izbjeći ishitrene odluke koje bi mogle stvoriti još veće podjele. No, odgoda ne znači da će ta pitanja nestati sa stola. Crkva je često spora, ali definitivno djeluje – razgovor o tim temama će se nastaviti, ali s oprezom i kroz dijalog", kaže. Ipak, rasprave o crkvenim skandalima se neće moći izbjeći.
"Zloupotrebe unutar Crkve su rana koja još uvijek krvari, a sinoda je mjesto gdje se mora pronaći način da se zacijeli. Iako sinoda sama po sebi neće i ne može donositi kazne, njezini zaključci mogu postaviti temelje za veću odgovornost i još jasnije definiranje sankcija za one koji su zlostavljali ili prikrivali skandale. Zakonik je već sad poprilično rigorozan po tom pitanju", kaže stručnjak.
Hoće li i kako odluke sinode utjecati na vjernike i samu Katoličku crkvu, Milas smatra da ovisi o tome koga se i gdje pita.
"Odluke sa Svjetske sinode usmjerene su prema stvaranju Crkve koja je društveno relevantnija, pristupačnija i bliža ljudima. Vjernici će osjetiti ove promjene u pastoralnim praksama, kroz veću uključenost laika i žena, kao i kroz sustavne mehanizme borbe protiv ukorijenjenog klerikalizma. Crkva će, nadamo se, postati mjesto gdje se svi osjećaju dobrodošli, gdje evanđelje nije samo teorija, već stvarna praksa ljubavi i milosrđa", objašnjava. Iako Milas smatra da se neće dogoditi radikalne reforme kakve ljudi zamišljaju "Crkva se definitivno kreće prema promjenama koje će polako, ali sigurno transformirati način na koji ona djeluje".
Crkva u Hrvatskoj podijeljena
"Ecclesia semper reformanda – Crkva se uvijek reformira, i ova sinoda može biti početak novih smjernica koje će oblikovati Crkvu u sljedećim desetljećima. Možda te promjene neće doći preko noći, ali sigurno ćemo ih osjetiti", kaže. Recepcija Svjetske sinode u Crkvi u Hrvatskoj prilično je podijeljena.
"S jedne strane, postoji dio Crkve koji je otvoren za promjene, razumijevajući da se Crkva mora prilagođavati kako bi ostala relevantna za vjernike u 21. stoljeću. Ovaj dio vidi sinodu kao priliku za unutarnji dijalog, reforme i vraćanje autentičnog duha evanđelja u svakodnevnu praksu. No, s druge strane, ne možemo zanemariti da postoji i onaj dio Crkve koji svaku inicijativu za promjenu doživljava kao napad na tradiciju, pa se pokušaji pape Franje često sotoniziraju i predstavljaju kao ugroza identiteta", kaže i dodaje:
"Umjesto da Crkva u Hrvatskoj sinodu vidi kao priliku za vlastito preispitivanje – osobito kad su u pitanju pitanja poput transparentnog upravljanja, odnosa s politikom ili teološko-religijskog obrazovanja – često se događa da se rasprave svode na otpor prema 'stranim' idejama. Nažalost, ova sinoda, koja bi mogla otvoriti prostor za stvarnu obnovu, u dijelovima Hrvatske doživljava se kroz prizmu straha od gubitka statusa quo. Iako imamo svijetlih primjera ljudi koji shvaćaju da Crkva mora biti u dijalogu s vremenom, još uvijek je previše onih koji biraju stagnaciju umjesto reforme", rekao je i zaključio:
"Crkva je kroz povijest preživjela brojne izazove i prilagodbe, pa vjerujem da će i ova sinoda, s vremenom, dobiti bolji odjek i u Hrvatskoj, kako kod klerika tako i kod laika. A možda bi bilo dobro da se suočimo i s vlastitim slabostima, umjesto da stalno tražimo neprijatelje izvana", zaključio je Milas.
POGLEDAJTE VIDEO: Započinje povijesna sinoda: Prvi put na njoj mogu glasati žene
