Crna budućnost na koju su mnogi upozoravali sustigla nas je u smislu sve vidljivijih posljedica klimatskih promjena, poput dramatičnih poplava koje su prošle godine u Srednjoj Europi i Africi odnijele tisuće života, sve razornijih oluja, poremećaja u godišnjim dobima zbog koje svake godine trpi sve veća porcija globalne poljoprivrede… I to je nešto s čim ćemo se morati naučiti živjeti, lanac klimatskih promjena se zakotrljao i čak i ako uspijemo postići sve globalne klimatske ciljeve, s posljedicama klimatskih promjena živjet ćemo neko vrijeme.
Jednu od karika u tom lancu čovječanstvo je kolektivno prolazilo protekle dvije godine. Kakve veze pandemije imaju s klimatskim promjenama? Priča je jednostavnija nego što se na prvu čini.
Kako klimatske promjene doprinose brzim promjenama vremenskih uvjeta - velikim sušama, učestalijim padalinama, poplavama i bujicama, olujama ili drugim poremećajima u ekosustavu, tako se mijenja ponašanje ljudi i životinja koje u potrazi za hranom dolaze u bliske kontakte.
Kao rezultat toga, bolesti koje obično cirkuliraju u životinjskim populacijama sve više 'skaču' na ljude, na što je početkom mjeseca na konferenciji za medije vezanoj za rast pojavnosti majmunskih boginja upozorio ravnatelj Svjetske zdravstvene organizacije za hitne slučajeve, Mike Ryan.
"Suočavamo se s interakcijom ljudi i životinja koja je prilično nestabilna. Svjedočimo hiper-endemičnosti koja postaje sve perzistentnija, češća i ima više izbijanja", rekao je Ryan i dodao je sposobnost tih bolesti da prijeđu u ljudske zajednice danas u porastu.
Promjene u vremenskim, odnosno okolišnim, uvjetima neminovno izazivaju promjene u ponašanju kako ljudi tako i životinja, koje mijenjaju razinu agresivnog ponašanja, razinu aktivnosti, kao i sklonost rizičnom ponašanju. Zbog toga raste učestalost kontakta među vrstama, uključujući i kontakt između životinja i čovjeka.
"Uslijed navedenog, pod uvjetom da patogeni mikroorganizam posjeduje odgovarajuće karakteristike, može doći do pojave tzv. zoonoza odnosno bolesti koje se prenose sa životinje na čovjeka", objasnio je prof.dr.sc. Luka Traven s Katedre za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Jesu li epidemije, ili čak pandemije, stvarnost s kojom ćemo se u bliskoj budućnosti morat pomiriti i na koju se trebamo pripremiti? Iako nitko ne može predvidjeti budućnost, znanstvenici upozoravaju da su epidemije, točnije zoonoze, u bliskoj budućnosti realna prijetnja na koju bi se trebali pripremiti i u budućnosti ih prihvaćati panike i katastrofičnih doživljaja.
"Nezahvalno je davati prognoze, međutim postoje procjene te ću ovom prilikom navesti podatke iz studije objavljenoj u časopisu The Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) u 2021. godini koji govore da su šanse da se pandemija poput SARS-CoV-2 dogodi oko 2% godišnje. Drugim riječima, pandemiju ovakvog tipa, statistički gledano, možemo očekivati jednom u pedeset godina", kaže dr. Traven.
"Naravno, govorimo o vjerojatnostima te je moguće da se pandemija slična ovoj, ili gora, dogodi već sljedeće godine. Šanse za takav scenarij su relativno male, iako i ne tako male kao što se na prvi pogled čini. Osobno, vjerojatnost od 2% ne bih okarakterizirao kao malo vjerojatnost. Zamislimo da postoji šansa od 2% da poginete u avionskoj nesreći. Biste li se ukrcali na takav let? U takvom slučaju, u prosjeku, jedan od 50 letova završavao bi fatalno. U avio-industriji rizik pada zrakoplova od 2% smatra se neprihvatljivo visokim rizikom pa s toga možemo reći da je rizik od budućih pandemija u stvari visok", dodaje Traven.
Slične su projekcije dali znanstvenici sa Sveučilišta Georgetown u Washingtonu u nedavnoj studiji objavljenoj u časopisu Nature. Oni su na temelju proučavanja dosadašnjih klimatskih modela, podataka o uništavanju prirodnih staništa i načina na koji virusi prelaze s jedne vrste na drugu, ustanovili da nas do 2070. vjerojatno čeka još jedna pandemija sličnih, ili čak i gorih, proporcija od pandemije virusa SARS-COV-2.
Navode i da je u svijetu trenutno poznato oko 10.000 virusa koji imaju sposobnost prijeći sa životinja na ljude i koji cirkuliraju među sisavcima u divljini, uglavnom u dubinama tropskih šuma. Upravo se zbog toga za vrijeme velikih požara u Amazoni 2019. godine to područje spominjalo kao potencijalno žarište pandemije.
"Zoonoze najčešće (ali ne i isključivo) cirkuliraju među šišmišima, čovjekolikim majmunima, pticama kao i među domaćim životinjama poput svinja, peradi i slično. U pravilu opasnost od zoonoza najveća je na lokacijama koje karakteriziraju učestale promjene staništa (npr. lokacije na kojima se učestalo krče šume) a koje su istovremeno karakterizirane visokom biološkom raznolikošću, pogotovo visokom raznolikošću vrsta sisavaca. S obzirom na to da amazonska prašuma (kao i druge tropske šume) zadovoljava navedene kriterije, ista bi se mogla smatrati područjem s visokim rizikom prelaska patogenih mikroorganizama sa životinja na ljude", objasnio je dr. Traven.
I to nije sve, zbog promjena staništa pod utjecajem porasta temperature, cijele vrste sisavaca po prvi će puta doći u kontakt s drugim životinjskim vrstama, i tako stvoriti svojevrsne Petrijeve zdjelice koje će omogućiti nastanak najmanje 15.000 novih virusa s potencijalnom prelaska na čovjeka.
"Najveći potencijal širenja imaju tzv. RNA virusi poput koronavirusa. Za razliku od DNA virusa, kod RNA virusa ne postoji kvalitetan sustav detekcije i popravljanja mutacija u genomu koji se događaju uslijed razmnožavanja virusa. Stoga, broj mutacija prilikom replikacije RNA virusa puno je veći nego kod DNA virusa, a time je veća i vjerojatnost da jedna od tih mutacija bude ona 'prava' koja će virusu omogućiti da se učinkovito širi među populacijom. Isto tako, patogeni organizmi koji se prenose kapljičnim putem imaju veći potencijal širenja zato što sa zaraženom osobom ne morate biti u neposrednom fizičkom kontaktu. Kada govorimo o konkretnim mikroorganizmima najveću opasnost u smislu širenja imaju gripa, koronavirusi, paramiksovirusi poput zaušnjaka i respiratornog sincicijskog virusa (RSV), te virusa Nipah kod kojeg smrtnost može prelaziti i 50%", objašnjava dr. Traven.
Takve zoonoze, nastavlja dr. Traven, najčešće cirkuliraju među šišmišima, čovjekolikim majmunima i pticama, kao i među domaćim životinjama poput svinja, peradi i sličnog. Osvrnuo se i na aktualne majmunske boginje, za koje kaže da nije nova bolest i da je do njenog proboja dolazilo i u povijesti, no nikada nije prerasla u pandemiju.
"S obzirom na situaciju oko SARS-CoV-2 pandemije ne čudi me što je pojava majmunskih boginja alarmirala struku. Kako narod voli reći 'tko se jednom opeče puše i na hladno'. Vezano za problematiziranje teme u medijima, smatram da rizike ne treba zanemarivati ali isto tako niti ih preuveličavati već iste racionalno karakterizirati te na osnovu toga karakteriziranim rizikom smisleno upravljati", kazao je Traven.
A što se tiče pandemije koja je na dvoje godine paralizirala svijet, Traven kaže da nikome tko iole poznaje biološke principe COVID-19 ne bi trebao biti iznenađenje.
"Sličnih primjera bilo je i u ne tako davnoj prošlosti (SARS-CoV i MERS-CoV). Neminovno je da će se ovakav scenarij ponoviti i u budućnosti, međutim kada će se to dogoditi teško je prognozirati", kaže.
Štoviše, spomenuto istraživanje dovršeno je svega tjedan dana prije nego što je krenula pandemija COVIDA-19. I u njoj su autori zaključili da je sada prekasno da se ovaj trend koji se pokrenuo izmjeni, a s njima se slaže i dr. Traven. Pandemije su možda realnost u desetljećima pred nama, a ono što možemo napraviti je pripremiti se na razini vlasti, državnih službi, ali i kao pojedinci, i posljedice klimatskih promjena prihvatiti odgovorno te bez panike i katastrofičnih doživljaja.
