Pakao na Zemlji zbilja postoji: Žute je boje i ubija sirotinju za nekoliko novčića

Kawah Ijen je vulkan u istočnoj Javi, Indoneziji. Noću osvjetljava plavom vatrom dok njegove naslage sumpora hvataju svjetlost. Gomile turista dolaze vidjeti vulaknov plavi plamen, ali prekrasni prizor ima i mračniju stranu. 'Vrlo malo ljudi zna za ljudsku priču o tom krateru, te teškoćama i žrtvama koje se tamo događaju', ispričala je fotoreporterka Aurelie Marrier d’Unienville.

Sumpor koji stvara plavi plamen također je u središtu uspješne industrije. Sumpor je vrijedna roba koja se koristi u nizu roba i procesa. Na Javi se između ostalog koristi u šibicama i za bjeljenje šećera. Otopljeni sumpor izvlači se iz unutrašnjosti stijene pomoću metalnih cijevi koje ga dovode na površinu gdje se hladi u tvrdu, žutu krutinu. Rudari ovaj čvrsti sumpor nazivaju 'đavoljim zlatom'. To je dijelom zbog njegove boje i zato što je izvor prihoda. Ali, ljudi koji se time bave plaćaju visoku cijenu - svojim zdravljem.

Ijen je jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje se sumpor još uvijek vadi ručno. Putovanje rudara počinje oko ponoći, kada sjedaju na svoje motore ili bicikle kako bi se odvezli do vulkana, odnosno do podnožja kratera. Odatle, do vrha ima oko 2800 metara pješačenja. Zatim se spuštaju u krater, izbjegavajući mnoštvo labavog i nazubljenog kamenja. Ali, to je tek početak.

Radnici zatim razbijaju stvrdnuti sumpor na manje gromade. Skupljaju sumpor u pletene košare koje zati stavljaju na motku preko ramena. No, koliko god posao bio brutalan, najumorniji dio je povratak. Moraju nositi više od svoje tjelesne težine natrag u krater.

Rudarstvo ne uzima danak samo na muškim leđima i zglobovima. Zrak je opor i gust od štetnih para, koje nastaju kada sumpor reagira s kisikom i vodom. 'Dok se spuštate shvaćate koliko je ovo okruženje zapravo otrovno i surovo. Zrak je toliko oštar da vam oči ne prestaju suziti i jedva možete disati', kaže Marrier d'Unienville.

Turisti koji posjećuju to područje često nose plinske maske kako bi zaštitili dišne ​​puteve. No, većina rudara ne može si priuštiti maske, pa rade samo maramicom ili vlažnom krpom kojom pokrivaju nos i usta. Više od polovice rudara boluje od faringitisa, upale stražnjeg dijela grla, a trećina svakog mjeseca ima bolesti dišnog sustava. Osim ožiljaka na leđima od nošenja teškog tereta, muškarci često razvijaju deformacije kralježnice i nogu.

Rudari imaju poteškoća u liječenju zdravstvenih problema povezanih s radom koje razvijaju. Dug je put do bolnice, što znači da je osnovna medicinska njega ponekad nepraktična. Umjesto toga, rudari često odlaze u prijevremenu mirovinu kada ih zdravlje naruši. Mlađi muškarci u tom području tada imaju dodatnu odgovornost uzdržavanja svojih očeva koji više nisu sposobni raditi zbog svojih zdravstvenih problema, kao i ostatak svoje obitelji.

Na dobar dan, muškarci su plaćeni između 145.000 i 220.000 indonezijskih rupija, što je između 10 i 15 dolara. Malo je drugih opcija za zapošljavanje u ovom udaljenom dijelu Jave.

'Nekoć je bilo nekih poljoprivrednih poslova, ali su plaće bile još niže. U tom području nema drugih poslova', kaže Marrier d'Unienville. 'Muškarci su pod velikim pritiskom zbog prihoda od rudarenja kako bi uzdržavali svoje obitelji'.

U većini drugih dijelova svijeta rudarenje sumpora ne odvija se na mjestu aktivnog vulkana. Češće se skuplja kao nusproizvod na naftnim poljima. Proces je visokomehaniziran, a podizanje tereta obavljaju strojevi. Radnici na drugim rudnicima sumpora, kao što su kanadski naftni pijesci, imaju bolji pristup odgovarajućoj zaštiti.

Rudari Ijena žele biti posljednja generacija koja će ovdje ručno rudariti sumpor. Kažu da žele zaraditi dovoljno novca da pošalju djecu u školu, da im pruže druge mogućnosti osim rudarenja sumpora. 'Posao je stvarno, jako težak, ali muškarci često kažu da je to žrtva koju su spremni podnijeti za svoje obitelji – posebno za svoje sinove', kaže Marrier d’Unienville. 'Žele da njihovi sinovi budu prva generacija koja nije morala proći ono što su oni prošli'.