"Nije bilo nikakvog znaka. Samo se odjednom dogodilo, kao da je to neko samo bacio na nas. Non-stop sam na radilištima, pripremnim hodnicima, nikada se tako nešto nije dogodilo. Nitko nije znao šta ga je snašlo. To je bila sekunda", riječi su kojima Džemal Ibrahimspahić opisuje nesreću koja se dogodila u rudniku u Kaknju u kojoj su četiri osobe poginule. On je bio među ozlijeđenima, piše Al Jazeera Balkans.
Kaže da je dobro i prošao, te da ga je situacija jedino psihički potresla. Prisjećajući se nesreće, kaže kako su u nekakvoj trafostanici utovarivali teret 20-ak minuta te da se odjednom nešto poklopilo i oborilo na pod.
Gledao je kolegu kojem je još jedna ploča visjela iznad glave
"Nisam znao što je, a samo sam čuo da nešto puca. Noga mi se zaglavila i onda sam shvatio da je došlo do urušavanja krovine. Čizma mi je ostala, nogu sam izvukao, lampa mi je spala. U tom trenutku mi je, čini mi se, sve prošlo kroz glavu. Hoćeš li preživjeti, hoće li se to opet obrušavati. U takvim trenucima prođe dosta stvari kroz glavu. Molio sam Boga samo da to stane, iako nisam bio svjestan ni šta je to", ispričao je Ibrahimspahić dodajući kako je gledao ozlijeđenog Harisa Mušiju u želji da ga izvuče, no problem je bio u tome što je iznad njega visjela još jedna ploča. Ostao je uz njega dok ga nisu izvukli. Sam na svoje noge nije mogao stati.
Povratak u rudnik
Ibrahimspahić, inače obiteljski čovjek i otac dvoje djece, u nesreći je zadobio ozlijede ramena, leđa i noge. U rudniku radi već šest godina, no kaže da mu se nakon nesreće neće baš biti svejedno kada se bude vraćao u rudnik, piše Al Jazeera Balkans.
U nesreći koja se dogodila u noći s ponedjeljka na utorak poginuli su Muhamed Sarač (1968.), Nermin Mušija (1977), Mijo Stojičić (1976) i Sejad Gađun (1971), a ozlijeđeni su Haris Mušija (1972.) i Džemal Ibrahimspahić (1980.).
Al jazeera Balkans/Danas.hr
