Monstruozni zločin ubojstva 49 i ranjavanja 48 osoba u novozelandskom Christchurchu izveden od strane 28-godišnjeg Australca Brentona Tarranta šokirao je svijet, no to je i bio cilj ovog ekstremista čiji je idol norveški krvnik Anders Behring Breivik.
Detalje napada kovao je mjesecima i potom bilježio u manifest, kako bi se njegovi istomišljenici mogli pronaći i kako bi ga mogli slaviti u budućnosti. Nada se Tarrant da će ponukati nekoga da učini isto što i on, baš kako je Breivik ponukao njega samog.
Nažalost, ovaj i Breivikov zločin nisu jedini, svjedočili smo mnogima posljednjih godina i desetljeća. Većinom bi bili učinjeni od strane islamskih radikalnihorganizacija, ali ništa manje česti nisu ni od strane pomahnitalih pojedinaca, najčešće u Sjedinjenim Američkim Državama.
Svima njima zajedničko je što postupke pravdaju borbom protiv neprijatelja, spašavanjem rase, religije ili nacije i ponosno ističu da su se za te ciljeve žrtvovali. Zato izbjegavaju počiniti samoubojstvo, kako bi tiradu nastavili u sudskim procesima pa tako dodatno širili propagandu i uživali u slavi.
"Ne znamo kako se tako pristojan i divan dječak pretvorio u ubojicu. Šokirani i pomoći ćemo koliko god možemo u istrazi", izjavili su članovi Tarrantove obitelji, i dalje u nevjerici otkud Brentonu stavovi kao "očuvanje bijele rase" ili "istrebljenje muslimana".
Sigurno ga to ne brine, on je imao jasan cilj i proveo ga je u djelo, pobio je mnogo nedužnih i na to je ponosan, bez imalo kajanja. Dakle, identična "odlika" kao u sličnim slučajevima iz prošlosti, na koje podsjećamo u nastavku...
