Nakon što je SARS zahvatio cijeli svijet, Velika Britanija je izradila plan za borbu protiv virusa koji se prenosi zrakom i dolazi iz Kine u Britaniju. Dokument iz 2005. godine bio je pohranjen u Whitehallu i očito nikada nije korišten. Sada kad je otkriven, njegove preporuke zapanjujuće su slične mjerama koje su sa zakašnjenjem uvedene u borbi protiv Covida-19. Bivši vladini savjetnici rekli su Samuelu Lovettu za Independent da je ovaj vodič za borbu protiv epidemije mogao spasiti desetke tisuća života
Nacrt za odgovor na epidemiju koronavirusa sastavila je britanska vlada još 2005. godine, ali plan je izgleda bio "izgubljen" u Whitehallu, nikada se nije djelovalo na osnovi njega niti je uopće uzet u obzir kada je Sars-CoV-2 zahvatio planet. Dokument, sastavljen kao odgovor na SARS, preporučuje izgradnju infrastrukture za testiranje virusa i skladištenje osobne zaštitne opreme u slučaju izbijanja, dok su epidemiološke mjere uključivale ograničenja putovanja, izolaciju i testiranje kontakata s infekcijama te ograničavanje superširiteljskih događaja.
'Mogao je spasiti desetke tisuća života'
Jedan bivši vladin savjetnik rekao je da bi okvir, utemeljen na izbijanju koronavirusa koji je započeo u Kini, mogao spasiti "desetke tisuća života" da se koristio za usmjeravanje odgovora na Covid-19.
Umjesto toga, čini se da je nacrt plana za izvanredne situacije "nestao" ubrzo nakon što je dostavljen, rekli su za The Independent prošli i sadašnji izvori iz Whitehalla. Jedan viši medicinski savjetnik koji je služio u Downing Streetu tijekom posljednjeg desetljeća rekao je da su bili "potpuno iznenađeni" kad su saznali za nacrt, unatoč tome što su radili na planiranju hitnih zdravstvenih situacija i pripremljenosti za pandemiju.
Drugi koji je bio uključen u rani odgovor na Covid-19 rekao je da su ministri "počeli od nule" u veljači i ožujku 2020., kako je epidemija u Velikoj Britaniji rasla, dodajući: "Nije bilo svijesti o ovom dokumentu."
Slijedili su strategiju borbe protiv gripe
Iako se SARS (teški akutni respiratorni sindrom) razlikuje od Sars-CoV-2 virusa, oba su koronavirusi i imaju mnoge sličnosti u genskom sastavu, načinu širenja i bolesti koju izazivaju kod zaraženih osoba. Plan iz 2005., koji je sastavilo britansko Ministarstvo zdravstva, upozorava na širenje putem "finijih aerosola zaraznih respiratornih sekreta, koji ostaju u zraku duže od kapljica", što znači da se može prenijeti s jedne osobe na drugu kroz nos, usta ili čak i oči. Sars-CoV-2 se prenosi na isti način.
Dokument, otkriven zahtjevom za slobodu informacija, čak upozorava na rizik od "superširiteljskih događaja" i ponavlja potrebu za dobrom ventilacijom, osobito u zdravstvenim ustanovama, kako bi se "usmjerio protok zraka… i uklonio zagađeni zrak".
Kad se početkom 2020. godine novi koronavirus proširio u Europu iz Kine, Britanija je labavo slijedila strategiju osmišljenu za borbu protiv pandemijske gripe. Prema ovoj strategiji, masovna okupljanja su bila dopuštena, međunarodni dolasci iz brojnih zahvaćenih zemalja nisu stavljeni u karantenu, a virusu je u velikoj mjeri dana sloboda prolaska kroz stanovništvo do uvođenja zaključavanja ("lockdown").
No, plan za nepredviđene situacije temeljen na SARS-u trebao se koristiti umjesto udžbenika za gripu na početku pandemije Covida-19, kaže Sir David King, glavni znanstveni savjetnik od 2000. do 2007., koji je bio uključen u izradu dokumenta. "Bio je zanemaren", rekao je. “Vjerujem da bi bili spašeni deseci tisuća života. Mislim da bi i ekonomija bila na puno boljem mjestu."
Poziv na buđenje
Dokument od 23. lipnja 2005. s riječi "skica" velikim slovima na svakoj od svojih 48 stranica počinje opisom odgovora na SARS iz 2003., kada su bila četiri potvrđena slučaja u Velikoj Britaniji i 8000 u cijelom svijetu. Epidemija je, tvrdi se, bila "poziv na buđenje globalnoj javnozdravstvenoj zajednici da ponovno procijeni spremnost" za poduzimanje mjera u borbi protiv nove zarazne bolesti.
"Čak i ako se SARS ne pojavi ponovno", piše u uvodu, "mnoga pitanja koja se rješavaju relevantna su za generičku spremnost za druge epidemije i hitne slučajeve zaraznih bolesti, uključujući i druge novonastale prijetnje."
U odjeljku "naučene lekcije" dokument naglašava potrebu za "jasnom i transparentnom komunikacijom", povećanjem kapaciteta u bolnicama i testiranjem, brzim otkrivanjem bolesti i izolacijom slučajeva te pojačanim mjerama kontrole infekcije, poput visokokvalitetne osobne zaštitne opreme, u zdravstvenim ustanovama. Nasuprot tome, britanski rani odgovor na Covid bio je obilježen nedostatkom zaštitne opreme, nedostatkom objekata za testiranje i ranom odlukom da se odustane od pokušaja izolacije kontakata potvrđenih slučajeva.
Šest razina djelovanja
Dokument postavlja okvir koji postavlja šest "razina djelovanja" kao odgovor na rastuću epidemiju. Kako se slučajevi počinju pojavljivati na "nekontroliran" način u više zemalja izvan Ujedinjenog Kraljevstva, na drugoj razini plan za nepredviđene situacije potiče ministre da smanje rizik od uvoza zaraze ograničavanjem putovanja do i iz zahvaćenih područja.
Pod četvrtom razinom, u trenutku kada bi se prijavila višestruka izbijanja epidemije u Velikoj Britaniji, što potencijalno može dovesti do velike potražnje za zdravstvenim sustavima, vlada bi trebala nastaviti "intenzivno otkrivanje slučajeva", ući u trag onima s virusom i razmotriti ograničavanje masovnih okupljanja, piše u planu.
Iako SARS plan ne nudi smjernice za izbijanje pandemije, da je usvojen kao odgovor na ranu pojavu Covida-19, Velika Britanija bi započela s pripremama potkraj siječnja, kada se virus proširio na Južnu Koreju i Italiji, a zatim bi mjesec dana kasnije prešli na četvrtu razinu, jer su se slučajevi počeli pojavljivati u četiri zemlje.
Što se dogodilo s dokumentom?
Oni koji su radili na planu sredinom 2000-ih vjeruju da je proslijeđen ministrima u tadašnjoj laburističkoj vladi, ali da nikada nije pravilno formaliziran. Raniji privremeni plan objavljen je 2003. godine i pretpostavlja se da je dokument iz 2005. godine trebao biti izvor za druge vladine odjele, agencije za zaštitu zdravlja i lokalne vlasti. Zatim je uvršten u Nacionalni registar rizika hitnih planova do 2015. godine.
Pat Troop, koja je također pomagala u razvoju plana dok je bila izvršna direktorica sad već nepostojeće Agencije za zdravstvenu zaštitu (HPA), rekla je da bi plan "otišao ministrima i o tome bi se vjerojatno razgovaralo u Cobri. Ne znam gdje je završio."
Profesor Gabriel Scally, regionalni direktor javnog zdravstva u Engleskoj tijekom 2000-ih, a sada član grupe znanstvenika Independent Sage, rekao je da bi plan SARS - koji je "vjerojatno prešao moj stol" - "definitivno napravio razliku" da je bio implementiran. "Apsolutno je prikladan i na njega bih se odlučio", rekao je. "Postojao je jedan kasniji za gripu, ali od samog početka je bilo doista očito da to nije bila gripa. Bilo je mnogo ozbiljnije."
Budući da je vladino planiranje za nepredviđene situacije prekinuto do početka 2010 -ih, rekao je da "nije iznenađujuće što je plan SARS nestao". Profesor Chris Dye, bivši direktor strategije Svjetske zdravstvene organizacije, rekao je: "Postoji mnogo sličnih planova koji leže u uredima vlada širom svijeta."
