Zlouporaba sedativa, luđačkih košulja, kreveta kaveza - "Paviljon 15" u dječjoj psihijatrijskoj bolnici Spiegelgrund iznad glavnog grada Austrije bio je mjesto "globalnog sustava nasilja" od 1945. do 1984., navodi se u istraživanju koje je naručio Beč.
'Postupci koji krše ljudsko dostojanstvo'
Nakon višegodišnje istrage, u izvješću na 600 stranica ističe se da se radi o postupcima "koji krše ljudsko dostojanstvo", većinom zbog "nedovoljnog odmaka od nacističke ideologije i osoblja". Bečka bolnica bila je u vrijeme secesije jedna od najmodernijih u Europi, a nacisti su ondje ustanovili jedan od centara za eutanaziju mentalno bolesnih osoba. Ondje je tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno više od 700 djece.
Izvješće, koje se temelji na razgovorima s bivšim pacijentima i osobljem, navodi da je "većina osoblja" iz nacističkog razdoblja nastavila raditi s djecom u duhu "kontinuiteta" s tim razdobljem.
Radilo se o djelatnicima bez obrazovanja i kvalifikacija.
'Daleko od profesionalnih standarda tog vremena'
Uvjeti boravka u Paviljonu 15, ponekad i višegodišnjeg, "bili su za liječenje osoba s invaliditetom daleko od profesionalnih standarda tog vremena", navodi se. Od 600 do 700 djece primljene sredinom 1980-ih umrlo je najmanje 70, većinom od upale pluća zbog lošeg liječenja, dodali su autori.
Mozgovi mladih žrtava su zatim korišteni u "znanstvene svrhe". Profesor zadužen za istraživanja do 1980-ih je bio bivši član nacističke stranke, aktivan u psihijatrijskoj klinici za vrijeme rata. Taj liječnik, Heinrich Gross, eminentni vještak bečkih sudova nakon 1945., našao je u paviljonu 15 "institucionalni okvir za daljnja istraživanja o eutanaziji djece", navodi se u izvješću.
Protiv Grossa, koji je umro 2005., pokrenuto je 1990-tih nekoliko postupka. Više od 300 mozgova djece ubijene tijekom rata u Spiegegrundu tamo je čuvano desetljećima, do ukopa 2000-ih, zaključila je istraga.
