"Ovaj će tulum biti potpuno drugačiji od svih na kojima ste do sada bili, i od vas će zahtijevati emocionalnu izdržljivost, usredotočenost i otvorenost."
I samo jedno pravilo: bez plakanja pred njom.
Smrtonosna Lou Gehringova bolest
Betsy Davis (41), umjetnica koja je patila od ALS-a (Lou Gehringove bolesti), održala je okupljanje svojih najbližih prije nego što je postala jedna od prvih ljudi u Kaliforniji koji su uzeli smrtonosnu dozu lijekova pod novim zakonom koji uz liječnički nadzor dozvoljava samoubojstvo smrtno bolesnim osobama.
"Za mene i sve ostale koji su bili pozvani, radilo se o izazovnom pozivu, ali uopće nije bilo u pitanju hoću li doći", rekao je Niels Alpert, kinematograf iz New Yorka.
"Sama pomisao da odem i provedem prekrasan vikend koji kulminira njenim samoubojstvom - to nije neka normalna stvar, nešto što se događa svakog dana. U pozadini sve te prekrasne zabave, osmijeha i glasnog smijeha koje smo iskusili tog vikenda bilo je znanje o onome što dolazi."
Okupljanje za najbolje prijatelje
Davis je izradila detaljan raspored za okupljanje koje se dogodilo 23. i 24. srpnja, uključujući i točno vrijeme kada je namjeravala završiti u komi, i podijelila je sve svoje planove s gostima u pozivnici.
Više od 30 ljudi došlo je na tulum u njen dom u slikovitom južnokalifornijskom planinskom gradiću Ojaiu.
Jedna je žena donijela violončelo. Jedan je čovjek svirao harmoniku. Bilo je koktela, pizze iz njene omiljenje lokalne pizzerije, dok se u sobi vrtio jedan od njenih omiljenih filmova 'The dance of reality', koji se temeljio na životu čileanskog filmskog režisera.
Kelly Davis rekla je kako joj se jako svidjela sestrina ideja o tulumu. "Jasno da mi je bilo teško. I još uvijek je", izjavila je sestra preminule.
"Najgore je bilo svako malo izlaziti iz sobe, jer bi mi se oči ispunile suzama. Ali ljudi su razumjeli. Bilo im je jasno koliko je patila te da se je pomirila sa svojom odlukom. Poštovali su to. Znali su kako je željela da to bude radostan događaj."
Moguće opasnosti zakona o samoubojstvu
Davis si je oduzela život malo više od mjesec dana nakon što je u Kaliforniji na snagu stupio zakon koji dopušta samoubojstvo smrtno bolesnim osobama. Prvi je takav zakon donio Oregon, još 1997.
Protivnici zakona upozoravaju kako bi to mogao postati način bijega za ljude koji su bez zdravstvenog osiguranja ili se boje visokih medicinskih troškova.
Marilyn Golden iz organizacije Disability Rights Education & Defense Fund kaže kako suosjeća sa svakom osobom koja boluje od smrtonosne bolesti, "ali postoje milijuni ljudi u Kaliforniji kojima prijeti opasnost od ovog zakona."
Ponovo preuzimanje kontrole
Davis je provela mjesece planirajući svoj odlazak, što joj je dalo osjećaj snage nakon što je zadnje tri godine malo po malo gubila kontrolu nad svojim tijelom. Više nije bila u stanju stajati, oprati zube ili se čak ni počešati.
Osobe koje su se brinule za nju morale su prevoditi njene nerazgovjetne riječi drugima.
"Dragi sudionici u mom ponovom rođenju, vi ste svi jako hrabri što me šaljete na moje putovanje", napisala je u svojoj pozivnici. "Nema pravila. Obucite se kako god želite, govorite što želite, plešite, skakućite, pjevajte, molite se, ali ne plačite predamnom. Oh, OK, ipak ima jedno pravilo."
Tijekom tuluma, stari su se prijatelji ponovo spojili, a Davis se vozala od jedne sobe do druge u svojoj električnoj stolici, pričajući s gostima.
Gosti su zamoljeni da ponesu 'Betsy suvenir', sliku, kozmetički proizvod ili neki drugi podsjetnik. Njena je sestra polijepila poruke po predmetima, objašnjavajući znakovitost svakog od njih.
Posljednji zalazak sunca
Kako se vikend bližio kraju, njeni su ju prijatelji poljubili za zbogom, okupili se za zajedničku fotografiju i otišli, a Davis je prenešena na krevet na obronku planine, gdje je uzela kombinaciju morfija, pentobarbitala i kloral hidrata koju joj je prepisao njen liječnik.
Obučena u japanski kimono kojeg je kupila na putovanju na koje je otišla nakon što je dijagnosticirana s ALS-om 2013. godine, pogledala je svoj posljednji zalazak sunca i uzela lijek u 6:45. Uz nju su bili njen doktor, terapeut i sestra.
Četiri sata kasnije, umrla je.
Prijatelji su rekli kako je to bio finalni performans umjetnice.
"Ono što je Betsy napravila dalo joj je najljepšu smrt koju je i jedna osoba mogla poželjeti. Preuzevši kontrolu, pretvorila je svoj odlazak u umjetničko djelo", rekao je Alperd.
