Godinama je jedno od najvećih pitanja u EU-u kako se Unija misli nositi s vladama zemalja članica koje sustavno krše osnovne demokratske vrijednosti i potkopavaju načelo vladavine prava. Rasprava i natezanje oko te teme su trajali desetak godina, da bi Bruxelles konačno dogovorio tzv. mehanizam vladavine prava koji je stupio na snagu početkom 2021. godine, piše Deutsche Welle.
Nakon što su Mađarska i Poljska podnijele tužbu protiv ovog instrumenta, trebalo je još godinu dana da Europski sud pravde (ECJ) u veljači 2022. proglasi taj mehanizam kompatibilnim s pravom EU-a i time pravno valjanim. Sada ga se prvi put koristi: protiv Mađarske, zemlje EU-a koja je zbog antidemokratske transformacije pod Orbanom i bila povod 2010. za pokretanje rasprave o vladavini prava.
U srijedu (27. travnja 2022.) je zamjenik Europske komisije Margaritis Schinas u Bruxellesu objavio da je Komisija EU-a pokrenula postupak protiv Mađarske u skladu s mehanizmom vladavine prava. Glavni razlozi su brojne naznake o korupciji i nepravilnosti u javnim natječajima te ugrožavanje neovisnosti pravosuđa. Mađarska bi mogla biti podvrgnuta vrlo strogim financijskim sankcijama - zemlja bi potencijalno mogla izgubiti stotine milijuna eura subvencija EU-a.
Manji, kompliciraniji
Budući da se radi o novcu koji je ekonomski vitalan za Mađarsku i svake godine čini do četiri posto bruto nacionalnog proizvoda, njegovo bi povlačenje moglo biti sredstvo za zaustavljanje Orbanove vlade u procesu potkopavanja i razgradnje načela vladavine prava u zemlji – tome se barem nadaju kritičari mađarskog premijera.
Ono što na prvi pogled zvuči jednostavno i uvjerljivo, u stvarnosti je prilično komplicirano i prepuno raznoraznih detalja. Najprije će Komisija poslati pismo mađarskoj vladi u kojem će izraziti zabrinutost zbog kršenja vladavine prava u zemlji i formulirati neka pitanja. Konkretno, radi se o sustavnim nepravilnostima u javnim natječajima. Državne ugovore često dobivaju ljudi iz obitelji i kruga prijatelja premijera Orbana ili iz njegove stranke Fidesz. U pravilu se tu radi o poslovima u koje je uključen i novac iz europskih fondova. Postoje opravdane sumnje da su natječaji osmišljeni u korist Orbanovih prijatelja.
Šef Orbanova ureda u rangu ministra, Gergely Gulyas, je još prije nekoliko mjeseci najavio, nakon kritika EU-a, da će javni natječaji u budućnosti biti redizajnirani. Međutim, to se do sada nije dogodilo.
Problemi u primjeni
S druge strane, riječ je o sustavnim nepravilnostima oko prodaje poljoprivrednog zemljišta poduzetnicima bliskim Orbanu, o transferu ogromne javne imovine na zaklade koje je vrlo teško kontrolirati. A na kraju tu je i faktički nepostojeća suradnja između EU-ova Ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) i mađarskog državnog odvjetništva.
OLAF je posljednjih godina istražio brojne slučajeve prijevare i korupcije u vezi s fondovima EU-a, a zatim je spise proslijedio mađarskom državnom odvjetništvu. Ali oni u pravilu ili ne otvaraju postupke ili ih završavaju bez rezultata - čak i kada se radi o vrlo očitim slučajevima prijevare.
Mađarska vlada ima tri mjeseca da odgovori na pismo Europske komisije. Ona se pritom s Komisijom može dogovoriti o konkretnim potezima i rokovima u kojima bi trebalo riješiti probleme Ako Komisija odgovorom nije zadovoljna, može izreći financijske sankcije koje bi, međutim, na snagu mogle stupiti najranije za šest do devet mjeseci. Problem je pritom što te sankcije kvalificiranom većinom mora potvrditi i Europsko vijeće, tijelo šefova država i vlada EU-a. To znači da najmanje 15 od 27 zemalja članica s najmanje 65 posto stanovništva EU-a mora biti suglasno.
Ovo je značajna, mada ne i nepremostiva prepreka. Drugačiji je slučaj s postupkom u vezi s člankom 7 Ugovora o EU-u. To znači da se državi članici može oduzeti pravo glasa u EU-u – što faktički predstavlja isključenje iz članstva bez formalnog izbacivanja iz Unije. Ova odluka zahtijeva jednoglasnost svih ostalih zemalja članica, a prilično je sigurno da bi u slučaju Mađarske barem Poljska tu bila protiv (i obratno).
Samo nova politička igrica?
Još jedno ograničenje mehanizma vladavine prava je u njegovoj prirodi: taj instrument se može koristiti samo ako su u neki slučaj kršenja načela vladavine prava uključena sredstva EU-a. Ako to nije slučaj, EU ne može intervenirati, čak ni u ozbiljnim slučajevima korupcije. Samo opća prijetnja neovisnosti pravosuđa može biti razlog za pokretanje postupka uvođenja sankcija.
Zbog toga kritičari taj mehanizam vide prije svega kao instrument za borbu protiv korupcije, a manje kao neko učinkovito sredstvo za poduzimanje mjera protiv općih kršenja vladavine prava.
U trenutnoj situaciji ruskog rata protiv Ukrajine postoji još jedan važan aspekt: mađarska vlada mogla bi na ovu prijetnju odgovoriti svojim prijetnjom da će u tom slučaju staviti veto na određene sankcije EU-a Rusiji. Stoga nije isključeno da bi primjena toliko hvaljenog mehanizma za zaštitu vladavine prava EU-a mogla ponovo postati dio političke igre – koju Viktor Orban već dugi niz godina igra s EU-om.
