Osim rata u Ukrajini koji je pokrenuo Vladimir Putin, našu su javnost najviše zaintrigirali rezultati izbora u Srbiji i Mađarskoj. Očekivano, svoju su vlast na novi mandat produljili predsjednik Aleksandar Vučić i premijer Viktor Orban. No, u svjetlu krize izazvane ratom u Ukrajini, pobjeda ovog dvojca bi mogla značiti i dodatno približavanje njihovih zemalja Rusiji. Vučić već neko vrijeme sjedi na dvije stolice, a energente i dio naoružanja dobiva iz Rusije. S druge strane, Orban godinama "kontrira" Europskoj uniji oko važnih pitanja, napose vladavine prava i ljudskih prava, što je samo po sebi problematično i u Rusiji. Njegova ovisnost o ruskom plinu i nafti je također velika, kao i poslovne veze.
Tako je analitičar i aktivni pratitelj zbivanja u Srednjoj Europi, Jaroslav Pecnik, za Net.hr komentirao kako ruski oligarsi "preko Orbana peru novac" te da on sve svoje poteze vuče kako bi nešto spremio u džep. Europsku je javnost sablaznio njegov pobjednički govor u kojem je ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog nazvao neprijateljem, a još prije i promjena stava oko Ukrajine, kojoj je najprije obećao pomoći, da bi zabranio slanje vojnika i transfer oružja preko teritorija svoje zemlje.
Ne treba ni spominjati da su lideri obiju zemalja samo deklarativno osudili rat u Ukrajini te da oklijevaju oko uvođenja sankcija Rusiji zbog rata kojeg je pokrenuo Vladimir Putin, koja im je poslala "čestitku“, uz poruku kako se vidi tko su njihovi pravi prijatelji. Može li iz toga proizaći savez proruskih zemalja koji bi mogao uzdrmati konačno postignuto europsko jedinstvo, za Net.hr otkriva novinar i geopolitički analitičar Zoran Kusovac.
"Nije moguće i to se može odlučno tvrditi. Prije svega, ima previše razlika između Srbije i Mađarske, odnosno između Vučića i Orbana. To što oni surađuju je vrlo pragmatično. Vučiću se svašta može predbaciti, ali ne može mu se reći da nije inteligentan i pragmatičan. SNS je vrlo dobro prepoznao raspoloženje među narodom. Vučić ide na sigurno, osluškuje kako svaki njegov potez odjekuje u narodu", govori Kusovac i dodaje kako je raspoloženje u narodu većinski proruski orijentirano.
Zbližavanje Orbana i Vučića
No, smatra on, Vučić je značajno izgubio "igrajući igru s Rusijom“. Osim što ga je Europska unija u više navrata upozorila da mora brzo odlučiti na koju će stranu, na proteklim je izborima ekstremna srpska desnica uspjela uzeti Vučiću bitne glasove u Skupštini, koje će on moći, doduše, nadomjestiti s, pazite sad, šest mjesta koje je dobila Stranka vojvođanskih Mađara. Uz to, upozorava Kusovac, novi američki veleposlanik u Beogradu je Christopher Hill, inače vrlo dobar poznavatelj prilika na Balkanu, koji neće tako lako žmiriti na Vučićeve poglede prema istoku.
Orban ima velike interese u Srbiji. Poznato je kako mađarska vlada, ali i privatne kompanije mnogo ulažu u Vojvodinu. Zajednički projekt je i brza pruga od Beograda do Budimpešte, čiju su prvu dionicu, do Novog Sada otvorili upravo Vučić i Orban. Čini se kako se njih dvojica sve više politički zbližavaju.
"Zajednički odnos Srbije i Mađarske je Vojvodina. Mađari se aktivno brinu o dijelu svog nekadašnjeg državnog prostora koji je ostao izvan matične države i dosta ulažu u Vojvodinu. Vučiću to odgovara, jer time što ima dobru suradnju s Orbanom, ta ulaganja jačaju i Stranku vojvođanskih Mađara, koja je dugogodišnji Vučićev partner. Oni otpočetka njegove vlasti imaju šest zamjenika ministara ili državnih tajnika. Novac ulazi, a Vučić uvodi jednu politiku otvaranja radnih mjesta kroz strane investicije koje privlači dajući ogromne poticaje, za koje mnogi stručnjaci tvrde da nemaju ekonomskog opravdanja.
S tom politikom, omogućavanja gradnje jeftinih tvornica, Vučić je omogućio i Mađarskoj, koja nije toliko bogata kao zemlje 'stare Europske unije' da širi svoj utjecaj i ulaže u prekogranične pogone. Tako da su tu interesi isprepleteni i dosta pomiješani, a svakako da i kod jednih i drugih postoji kalkulacija mogu li Orban i Vučić nešto sitno zaraditi u pokušaju da se Putinu pokažu kao ljudi koji ga nisu izdali. Ali, realno mislim da ne postoji puno mogućnosti da oni to od Rusije na neki konkretan način naplate, a ako bi otišli predaleko, onda bi dobili po prstima i od EU-a i od Amerike", smatra Kusovac.
Mađarima je dobro, a Srbiji?
Ističe kako je Srbija predaleko od ulaska u Europsku uniju da bi se o tome uopće moglo razgovarati, ali da je zato talac Rusije, jer je Naftna industrija Srbije u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma. Uostalom, to čini većinu ekonomske razmjene dviju zemalja.
"Čak i ta famozna nafta i plin, ako EU blokira put, nema kako ući u Srbiju. To je problem koji Vučić mora riješiti, a jedini način je da trguje sa Zapadom. Srbija je u velikoj mjeri okružena EU-om. Samo Makedonija, Bosna i Kosovo, koje Srbija ne priznaje su otvorene, ali nemaju kapaciteta za distribuciju. Crna Gora je u NATO-u i ne vjerujem da će htjeti izgubiti poziciju koju je dobila dosta dobrim radom prema EU-u. Tako da Srbija i Mađarska nisu u istoj poziciji", poručio je geopolitički analitičar, posebno apostrofirajući potencijalno skoro zatvaranje naftovoda od Omišlja do Srbije, kojim stiže nafta s Bliskog istoka.
S druge strane, Orban sasvim dobro plovi u višegodišnjem kritiziranju i ignoriranju europskih politika i istovremenom koketiranju s Putinom. Motivi su mu isti kao i Vučiću – ekonomska korist. "Ne bih rekao da je on sada nešto posebno prešao na stranu Putina. On je već neko vrijeme na njegovoj strani. U samom početku političke karijere, on je bio izrazito proeuropski orijentiran, ali u svom dugotrajnom premijerskom mandatu Orban je prešao na stranu očitog zastupnika ruskih interesa u Europi. To je potpuno jasno. On jednostavno igra igru od koje je Mađarska imala ekonomske koristi, jer je preuzela ulogu zastupnika ruskog kapitala, ali situacija je dosta neobična", poručio je iskusni analitičar prilika u ovom dijelu Europe.
BiH je problem
Iako on smatra da su male šanse da Rusija pokuša nešto napraviti preko Mađarske i Srbije, ističe kako je puno veći problem Bosna i Hercegovina. Ondje je situacija toliko zamršena da se predstavnici konstitutivnih naroda nisu uspjeli dogovoriti ni oko uvođenja sankcija Rusiji i osude rata u Ukrajini. Protiv sankcija su bili Milorad Dodik, što je očekivano, ali i iznenađujuće, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović. Bošnjaci su glasali za uvođenje sankcija, ali ono neće biti provedeno bez druga dva glasa. Rusija bi to, ističe Kusovac, mogla iskoristiti i to 30 godina nakon izbijanja krvavog rata u toj zemlji.
"Postoji jedan dovoljno velik politički korpus unutar i oko BiH, pritom ne mislim samo na susjedne zemlje, već i na međunarodnu zajednicu, koji smatra da Rusija ne mora izazvati oružani sukob. Ta kolektivna svijest i strah od rata su toliki da se i samo spominjanje mogućnosti nekog sukoba u BiH daleko emotivnije i netrpeljivije dočekuje nego drugdje. Pored toga, nitko ne očekuje da bi mogli izbiti makar i neredi i demonstracije u drugim zemljama, ali u BiH je taj strah puno veći. Ondje mnogi vjeruju da bi i u slučaju najobičnijih uličnih demonstracija moglo doći do većih etničkih tenzija, ali ne i oružane agresije ili secesije Republike Srpske", smatra Kusovac.
Ipak, upitno je što i koliko Rusija može napraviti u Europi. Jasno je da rat u Ukrajini uopće ne ide po njihovim planovima, a da je Europa dovoljno oprezna u sprječavanju nekakvog političkog ili intelektualnog prodora ruske misli u zemlje članice. Preostaje im jedino propaganda, koja bi lako mogla izazvati neželjene posljedice na samim vanjskim granicama Unije, pa i Hrvatske te dodatno destabilizirati ionako nestabilni Balkan.
