Ogroman val migranata izbezumio cijelu Europu, ali Ceuta je u Africi! U ovome je kvaka
Procjenjuje se da je više od 40 posto stanovnika Ceute sa španjolskim državljanstvom muslimansko. U gradu postoje i židovska te hinduistička zajednica s dugogodišnjim korijenima
Neviđena drama u španjolskoj Ceuti traje od sinoć, kada se nevjerojatnih 60.000 ilegalnih migranata zaputilo morem, na kolutovima za plivanje, u ovu malenu enklavu sa svega 85.000 stanovnika.
Unatoč pojačanom nadzoru marokanskih sigurnosnih snaga, tisuće ljudi preplavilo je ulice španjolskog teritorija, a u sukobima su poginule 34 osobe.
Kriza u Ceuti izazvala je burne reakcije diljem Europske unije. Italija i Finska pozvale su na suspenziju Španjolske iz Schengena, a oštre kritike stigle su i iz španjolskih, ali i francuskih, oporbenih stranaka. Njemački političari u panici su se zapitali, znači li to da migranti sada dolaze u Njemačku?
Međutim, Ceuta je u Africi, a ne na Pirinejskom poluotoku, kako bi se na prvu moglo pomisliti sudeći po panici koja je zavladala diljem Europe.
Ilegalni migranti jesu na španjolskom teritoriju, ali onom s druge strane Gibraltara. Vjerojatnost da bi do njega samo tako mogli preplivati u kolutima za plivanje - jedinom rekvizitu koji su ponijeli sa sobom u pokušaju dolaska na španjolsko tlo - izrazito je mala.
Presuda koju je netko krivo protumačio
Caka je, naravno, u nečemu drugom - sudskoj presudi španjolskog vrhovnog suda, koja je migrantima dala lažnu nadu da će dolazak u Europu bez dokumenata sada biti lakši nego ikad prije.
Vijest o presudi koja nudi "priliku života", migranti su međusobno dijelili putem WhatsApp grupa i Instagrama. U objavama na profilima društvenih mreža, tvrdilo se da je španjolska granica preko noći postala otvorena i da više ništa ne priječi ulaske.
Naravno, nije baš tako.
Prema presudi španjolskog Vrhovnog suda, "dodatna deseta odredba" Zakona o imigraciji - uvedenog 2015. za Ceutu i Melillu - utvrđuje da se stranci uočeni u pokušaju prelaska "elemenata zadržavanja granice" (odnosno, ograda koje odvajaju enklavu od marokanskog teritorija) mogu odmah vratiti u svoju zemlju podrijetla.
Španjolske vlasti godinama opsežno primjenjuju ovu formulu, uključujući i na osobe presretnute na moru.
Presudom od 29. lipnja 2026., objavljenom 8. srpnja, Sud je pojasnio da se ovaj postupak može koristiti samo kada migrant pokuša prijeći fizičku graničnu barijeru, poput ograda koje okružuju Ceutu i Melillu.
Prema riječima sudaca, more se ne može smatrati fizičkom barijerom: oni koji plivaju do enklave ne prevladavaju ono što se pravno shvaća kao mjera zadržavanja i stoga ne mogu biti podvrgnuti "hitnom povratu", što znači trenutno protjerivanje.
U praksi, dakle, dolazi do promjene u postupku koji trebaju slijediti vlasti koje upravljaju migrantima na španjolskom tlu.
Naime, prije presude, osoba presretnuta dok je pokušavala plivati, mogla je odmah biti vraćena u Maroko.
Sada, nakon intervencije Suda, vlasti su dužne slijediti standardni postupak predviđen zakonom: identifikacija, individualna procjena situacije, pravna pomoć i mogućnost podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu prije moguće repatrijacije.
Ovom presudom je okončana žalba koju je 2024. podnio alžirski državljanin koji je plivao do Ceute i odmah je vraćen u Maroko bez mogućnosti podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
Prema riječima sudaca, podnositelj zahtjeva nije mogao biti podvrgnut "devolución en caliente" upravo zato što nije prešao granicu koristeći mjere fizičkog ograničavanja kako je definirano zakonom.
Odlučujuće pitanje je stoga bio način ulaska.
Suci su u svojoj presudi pojasnili da se alati poput helikoptera, dronova, pomorskih patrola opremljenih radarom, kamerama i elektroničkim sustavima nadzora ne mogu izjednačiti s fizičkom barijerom: oni služe za identifikaciju ulazaka, ali ne mogu fizički ometati prelazak granice.
Zašto je Ceuta španjolska?
Tu priči nije kraj. Pogled na kartu lako može navesti na pomisao da Ceuta - teritorijalno gledajući - sa Španjolskom nema nikakve veze. U pitanju je sjevernoafrička mediteranska obala.
Naravno, i tu postoji jedno 'ali'. Ovaj dio obale u marokanskom dijelu prošaran je španjolskim teritorijima. Najvažniji su oni koji se poklapaju s perimetrom Ceute i Melilje, dva autonomna grada s otprilike istim brojem stanovnika (oko 85.000) i udaljenima otprilike 400 kilometara.
Madridu, osim toga, pripadaju i druga nenaseljena područja: malo obalno područje u kojem se nalazi samo vojni garnizon i nekoliko malih otoka uz obalu.
To su bivša uporišta koja su stoljećima bila dio Kraljevine Španjolske i koja nikada nisu bila administrativno integrirana u Španjolski protektorat Maroko (1912.-1956.) niti u druge strože kolonijalne strukture kojima je Madrid okupirao dijelove Sjeverne Afrike.
Procjenjuje se da je više od 40 posto stanovnika Ceute sa španjolskim državljanstvom muslimansko. U gradu postoje i židovska te hinduistička zajednica s dugogodišnjim korijenima. Postoji otprilike 4500 legalnih imigranata s marokanskim državljanstvom. Melilla ima sličan demografski sastav, piše Corriere Della Sera.
Položaj dvaju gradova znači da je migracijski pritisak na njihove granice s Marokom intenzivan i stalan. Godine 2005., 2014. i 2018. došlo je do iznenadnih vrhunaca u kojima su stotine ili tisuće migranata pokušale ući u Ceutu ili Melillu, morem ili preskakanjem ograda, što je izazvalo sukobe s policijom. Prijavljeni su smrtni slučajevi i ozljede.
Najsenzacionalniji presedan dogodio se u svibnju 2021., kada je otprilike 10.000 migranata ilegalno ušlo u Ceutu u roku od dva dana. Ovaj val bio je vrhunac diplomatskog neslaganja: Rabat je bio nezadovoljan što je Madrid, pod lažnim imenom, u španjolskoj bolnici ugostio vođu Fronta Polisario - oružanog pokreta koji se bori za oslobođenje Zapadne Sahare, bivše španjolske kolonije kojom sada upravlja Maroko.
U tom slučaju, migranti su repatrirani u roku od nekoliko dana. Neki su ponovno sugerirali da je iznenadni napad na granicu potaknula marokanska vlada kao odgovor na prijateljski posjet Alžiru koji je posljednjih dana obavio španjolski premijer Pedro Sánchez. Alžir je, zapravo, glavni regionalni sponzor snaga Polisario Fronta.
No španjolsko ministarstvo vanjskih poslova isključilo je svaku povezanost s nedavnim premijerovim putovanjem i brzo je naglasilo da su odnosi s marokanskom vladom trenutno izvrsni te da Rabat "lojalno i dosljedno" surađuje u upravljanju izvanrednom situacijom u Ceuti.
Posljednjih desetljeća, odnosi između Rabata i Madrida izmjenjivali su se između trenutaka suradnje i razdoblja snažnih napetosti, kao u slučaju kvazi-vojnog sukoba koji je izbio 2002. godine oko otoka Perejil koji je jedan od teritorija kojim, iako geografski pripadaju Maroku, upravlja Španjolska.
Ne pomaže ni prisutnost kastiljskog govornog područja na marokanskoj obali, koja podsjeća na kolonijalno doba.
A Maroko je itekako svjestan da Španjolska treba suradnju kako bi kontrolirala ilegalne migracijske tokove prema svojim "afričkim" gradovima, koji su u potpunosti europski teritorij, ali su zbog svog položaja toliko ranjivi na tajne pokušaje ulaska.
To je ujedno razlog zašto je Sánchezova vlada 2022. godine "izdala" stanovnike Zapadne Sahare koji su se zalagali za neovisnost, efektivno se složivši sa stavom Rabata koji taj teritorij smatra svojim, a koji je Španjolska sredinom 1970-ih - do kada je njime upravljala kao vlastitom kolonijom - brzopleto prepustila sudbini.