Ratni vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić kojemu je u srijedu pred Mehanizom za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Den Haagu potvrđena osuđujuća presuda za najteže ratne zločine zbog čega je osuđen na doživotni zatvor suočio se sa sudskim pravorijekom gotovo četvrt stoljeća nakon što je prvobitno optužen 1995. godine dok je u Bosni i Hercegovini još bjesnio rat a njegove žrtve vjeruju kako je u konačnici, iako kasno, pobijedila pravda.
Sinonim za najteže ratne zločine
Presudom izrečenom u srijedu u Den Haagu okončana je "karijera" čovjeka čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata i čiji su simboli troipolgodišnja barbarska opsada Sarajeva i genocid u Srebrenici u kojemu je ubijeno više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka.
FOTO: AP
Karadžić je rođen 19. lipnja 1945. godine u selu Petnica u Crnoj Gori. Sa 15 godina doselio je u Sarajevo, gdje je završio Srednju medicinsku školu, a potom i Medinicinski fakultet. Specijalizirao je psihijatriju a imao je i pjesničkih ambicija.
Bio optužen za financijski kriminal
Zajedno s Momčilom Krajišnikom, ranije pravomoćno osuđenim na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina, 1984. godine bio je optužen za financijski kriminal, odnosno pronevjeru novca kojim je sagradio vikendicu i u pritvoru je proveo 11 mjeseci. U rujnu1985. osuđen je na tri godine zatvora no tu kaznu nikada nije izdržao.
Predsjednikom Srpske demokratske stranke (SDS) postao je u lipnju 1990. kada je i utemeljena. Tijekom rata u BiH postao je predsjednikom samoproglašene republike srpskog naroda u BiH a potom i Republike Srpske.
S te se dužnosti bio prisiljen povući pod američkim pritiskom po završetku rata u BiH a potom je postao bjeguncem od pravde sve do 21. srpnja 2008. godine.
Karadžić je rat u BiH osobno najavio14. listopada 1991. godine u Skupštini tadašnje Socijalističke republike Bosne i Hercegovine pri pokušaju da se donese dokument koji bi potvrdio njenu suverenost.
Radovan Karadžić i Ratko Mladić
Radovan Karadžić i Ratko Mladić. FOTO: AP
"Ovo je put na koji vi želite da izvedete Bosnu i Hercegovinu, ista ona autocesta pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete dovesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod, možda, u nestanak. Muslimanski narod ne može da se odbrani, ako bude rat ovdje", zaprijetio je Radovan Karadžić.
Tadašnji predsjednik Predsjedništva SR BiH Alija Izetbegović odmah je upozorio kako su Karadžićeve izjave najbolje pojasnile zašto BiH ne može i ne treba ostati u "skraćenoj" Jugoslaviji.
- Predsjednica o Karadžiću: 'Presuda mora poslužiti kao trajna opomena o pogubnosti velikosrpske politike'
- Muniri Subašić pozlilo u sudnici nakon presude Karadžiću, majke Srebrenice zaplakale
"Takvu Jugoslaviju kakvu hoće Karadžić neće više nitko. Neće, možda, nitko više osim srpskog naroda. Takvu Jugoslaviju su u očima jugoslavenskih naroda, Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara, Muslimana... jednostavno omrzli, kao i u očima Europe i svijeta", kazao je Izetbegović.
Zločini
Kao najistaknutijeg člana bosanskosrpskog političkog rukovodstva Karadžića se smatralo najodgovornijim kako za izbijanje rata, tako i za brojne zločine koji su u to doba na području BiH pod srpskom kontrolom počinjeni nad Bošnjacima i Hrvatima. Isto tako ga se zbog nepopustljivosti smatralo najvećom preprekom mirovnom sporazumu koji je konačno postignut tek u Daytonu 1995. godine.
Godinu dana ranije je između Karadžića i srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića došlo do sukoba zbog odbijanja Republike Srpske da prihvati mirovni plan Kontaktne skupine. Zbog toga je, prema nekim navodima, Milošević suspendirao svaku oružanu pomoć Republici Srpskoj (kolovoz 1994).
U srpnju 1995. je, nakon genocida u Srebrenici, Haaški sud podigao optužnicu protiv Karadžića za ratne zločine. Zbog toga je Karadžić bio izostavljen iz pregovora koji su doveli do Daytonskog mirovnog sporazuma, a kasnije se bio prisiljen odreći mjesta predsjednika Republike Srpske i stranačkih dužnosti, 1996. godine.
Zbog vlastitog postupanja i postupanja njemu podređenih, uključujući vojsku bosanskih Srba, prema pripadnicima bošnjačkog i hrvatskog naroda u BiH od 1992. do 1995. godine, Radovan Karadžić je optužen na osnovu individualne kaznene odgovornosti (članak 7.1. Statuta Haškog tribunala) i kaznene odgovornosti nadređenog (tzv. "zapovjedna odgovornost", članak 7.3. Statuta) za: genocid, sudjelovanje u genocidu, istrjebljenje, ubojstvo, hotimično lišavanje života, progone, deportaciju, nečovječna djela, protupravno teroriziranje civila i uzimanje talaca.
U njegovu obranu njegove pristalice navode da Karadžić nije ništa više kriv nego bilo koji drugi ratni političar. Njegova navodna vještina u izbjegavanju uhićenja od 1995. godine učinila ga je svojevrsnim lokalnim "herojem" među određenim brojem Srba u BiH i u Srbiji.
Nakon rata
Karadžić se do 1997. godine nalazi na Palama, ali se povlači iz političkog života, sudjeluje u javnom životu, pojavljuje se na proslavama, kulturnim manifestacijama i slično, te ostaje vođom u sjenci kako SDS-a tako i cijele Republike Srpske. Tijekom 1998. i 1999. godine nestaje i sve potrage za njim pokazuju se bezuspješnim.
U ožujku 2003. godina njegova ga je majka javno pozvala da se preda Haškom tribunalu.
U studenom 2004. godine britanski vojni dužnosnici ocijenili su da bi pokušaj uhićenja uporabom vojnih trupa bio neuspješan, a da bi pritisak na vlasti BiH i Srbije prije urodio plodom.
Vlada Republike Srpske pozvala je 2005. godine Karadžića da se preda Haškom tribunalu, navodeći da Bosna i Hercegovina i Srbija ne mogu napredovati gospodarski i politički sve dok je on na slobodi. Trupe NATO uhitile su Karadžićevog sina Aleksandra Sašu Karadžića 7. srpnja 2005. godine, ali su ga dva dana kasnije pustile na slobodu. Karadžićeva supruga, Ljiljana Zelen Karadžić, javno je 28. srpnja 2005. pozvala Karadžića da se preda Haškom tribunalu.
Doktor Dabić
Radovan Karadžić se na sudu prikazivao kao zagovaratelj mira - onaj koji je branio Europu od muslimanskog fundamentalizma.
A taj mirotvorac od Haškog suda bježao je 13 godina. Nakon što se pod utjecajem SAD-a povukao iz Republike Srpske, pretvorio se u nadriliječnika Dragana Dabića u Beogradu.
Posljednja poznata adresa na kojoj je živio bila je u Novom Beogradu. Radovana Karadžića uhitila je srbijanska služba sigurnosti u Beogradu 21. srpnja 2008. godine, te je predan Okružnom sudu u Beogradu. Prema slici prezentiranoj medijima, imao je dugu sijedu kosu i bradu.
Izručen je Haaškom sudu 30. srpnja iste godine.
Ubrzo je maknuo repić, dugu kosu i bradu i na suđenju ponovno postao Rašo s Pala. Kao svjedoka pozvao je i Ratka Mladića, koji se tome protivio.
Mladić, Karadžić Mladić, Karadžić
Ratko Mladić i Radovan Karadžić u vrijeme rata. FOTO: Screenshot/Youtube
Dakle, Karadžić je u haškom pritvoru proveo nepunih 11 godina. Karadžića je 24. ožujka 2016. godine Haaški sud prvostupanjskom presudom osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina.
Tri godine poslije, unatoč žalbi koju je podnio, Karadžić je osuđen na doživotnu kaznu zatvora...
Radovan Karadžić ocijenio je danas da presuda kojom je osuđen na doživotni zatvor "nema veze s pravdom", prenio je beogradskim medijima Karadžićev odvjetnik Goran Petronijević, koji je u sudnici nazočio izricanju presude.
Petronijević je beogradskim novinarima u Haagu rekao kako se ne može oteti dojmu da je postupkom upravljao sudac Theodor Meron, koji više nije član Žalbenog vijeća.
Odvjetnik je rekao da je pravomoćna presuda kojom je Karadžić osuđen na doživotnu robiju "čisto politička odluka, a najmanje pravna".