Teška neimaština u kojoj živi obitelj Đusić iz Kukljina kod Kruševca dirnula je mnoge u Srbiji, pa su pokrenuli akciju kako bi im pomogli. Riječ je o obitelji s troje maloljetne djece koja živi od socijalne pomoći u kućici s dvije sobe bez vrata. Roditelji su nezaposleni, majka Olgica radi po selu kako bi zaradila bar nešto novca, a otac Milan teški je bolesnik s ugrađenim pacemakerom.
"Zimus, dok su bili mrazevi, tri mjeseca vodu sam nosila na rukama iz susjedstva. Nemamo ni za piće, ni da djecu okupamo. Električnu peć su nam poklonili kumovi, ali nije uključena. Stoji tu jer je soba tako ljepša. Krivo mi je što djeci ne mogu pružiti više", priča Olgica, koja brine za 14-godišnjeg sina Nenada te 11 i devet godina stare kćeri Anu i Jovanu.
Svi spavaju u jednom krevetu
"Ljeti se kupam u dvorištu, ispod jabuke, a zimi majka ugrije vodu u loncu, pa nas polijeva. Najviše bih volio da imamo kupaonicu da se više ne kupam u koritu", priča Nenad. On i njegove sestre sretni su što im se najstarija sestra ove godine udala, pa sad imaju malo više mjesta u jednom krevetu na kojem svi spavaju.
"Djeca nas zadirkuju jer nemamo lijepe stvari. Jer smo siromašni... Ja nikad nisam išla na ekskurziju, dok je sestra išla samo jednom, u trećem razredu", kaže devetogodišnja Jovana, koja na pitanje kad je posljednji put jela čokoladu samo tužno sliježe ramenima. Jovana i njeni brat i sestra nemaju ni igračke poput svojih vršnjaka, nose iznošenu i zakrpanu odjeću, a nekoliko puta u školu su otišli u ljetnim papučama jer nisu imali što obuti.
U školu po kiši išle u čarapama
"Padala je neka sitna kiša, a mi vidimo da ispred zgrade stoje Ana i Jovana. Samo u čarapama, u blatu. Unijeli smo ih u školu i oprali noge. Dobra su to djeca, bistra, i bili bi bolji đaci da imaju osnovne uvjete za život", ispričali su mještani susjednog sela za Blic upoznati i s činjenicom da djeca uče uz svjetlost svijeće.
U školi ih pak užinu ima samo dvoje. Ani je užinu osigurala škola, kao i Nenadu, u čijoj školi postoji pekarski smjer, pa bi i on jednog dana volio biti pekar. U tom dijelu ove tužne priče najgore prolazi Jovana. Roditelji novca za njenu užinu nemaju. Kad ima, ponese nešto od kuće, a kad nema, gleda drugu djecu kako jedu. Ako netko podijeli s njom, dobro je, ako ne, ostane gladna. Njihovi roditelji voljeli bi da im djeca imaju sretnije djetinjstvo, no, nažalost, okolnosti u kojima žive daleko su od sretnih.
