Prošlo je 70 godina od osnivanja Narodne Republike Kine, kada je Mao Zedong obznanio da se kineski narod „digao". Međutim, to dizanje, tj. uspon najmnogoljudnije zemlje svijeta i dalje traje, tako da se razvila u privrednu supersilu. U razgovoru za Deutsche Welle sinolog i profesor modernih studija Kine na Sveučilištu u Kölnu, Felix Wemheuer, tvrdi da je razlog zbog kojeg Xi Jinping još uvijek, nakon jedinstvenog uspona Kine do ekonomske supersile, propagira „kineski san“, „ponovno jačanje“ i „obnavljanje“ Kine u tome što "veliki projekt uspona Kine ni u kom slučaju nije okončan".
"Sve vođe Komunističke partije od Zedonga do Jinpinga imali su za cilj etabliranje Kine kao ekonomske sile. Još u Maovo vrijeme je postojala parola o tome da se sustiže – i prestiže – SAD. Ali Kina je od toga još uvijek dosta daleko – i to ne samo na vojnom planu. I pored svog napretka na planu tehnologije, Kina je na tom području još osjetljiva i ovisna. Ne treba zaboraviti niti to da je etabliranje nove države na međunarodnom planu trajalo 30 godina, sve dok 1979. nisu uspostavljeni puni diplomatski odnosi s SAD-om. A prema mišljenju Komunističke partije, proces ponovnog kineskog ujedinjenja ustvari još nije okončan, jer je Tajvan de facto samostalan", smatra Felix.
Što se promijenilo a što je ostalo isto?
Na pitanje DW-a u čemu je velika priča o ponovnom usponu Kine za vrijeme Xija Jinpinga ostala ista i kako se promijenila, Felix kaže da je parola o ponovnom usponu Kine i propaganda prema kojoj je to mirnodopska stvar i dobitna situacija za čitav svijet postojala još za vrijeme Xijevih prethodnika, Hua Jintaoa i Jianga Zemina te da je to konstanta.
"Sa Xijem je ona dobila nešto otvoreniji, ofenzivniji prizvuk, na primjer, kada je riječ o otočnom sporu s Japanom, ili u Južnokineskom moru. U to spadaju i vojne baze u inozemstvu, gradnja nosača aviona itd. To je za vrijeme reformi 80-ih godina bilo drukčije, tada se govorilo: moramo najprije malo smanjiti vojni aparat i sve prateće izdatke kako bismo najprije omogućili razvoj civilne privrede. Druga konstanta među svim partijskim vođama, koju ne treba podcijeniti, je činjenica da je Kina bila velika civilizacija i svjetska sila, i da je nakon toga došlo kratko stoljeće poniženja i tlačenja nakon Opijumskog rata 1840. Zbog toga se govori o ponovnom usponu Kine. Kina bi prema mišljenju Partije i vlade trebala u svijetu dobiti mjesto koje joj ionako pripada."
Za razliku od vremena Hladnog rata, kada je Zapadu uspjelo Sovjetski Savez i njegove saveznike „odsjeći" od područja visoke tehnologije, a Kina se pokazala kao saveznik SAD-a protiv Sovjetskog Saveza te krajem 70-ih i 80-ih godina dobila zapadnu tehnologiju, sada je situacija obrnuta, tvrdi Felix. Dodaje kako trgovinski rat sa SAD-om pokazuje da tamo postoji namjera da se Kina odsječe od važnih tehnoloških komponenti kako bi bio spriječen njezin daljnji uspon. "Politika SAD-a prema Kini se promijenila. Ranije su ton određivale dobronamjerne snage koje su bile za slobodnu trgovinu i razmjenu i one su bile u interesu SAD-a. Sada među republikancima tako i među demokratima imamo snage koje podržavaju neku vrstu 'Hladnog rata' ili ekonomski rat protiv Kine. Dakle, jačanje nacionalizma nemamo samo na kineskoj, već i na zapadnoj strani", tvrdi Felix za DW.
Xi Jingping
KINA PORUČUJE DA SU PROSVJEDI U HONG KONGU PRERASLI SU U EKSTREMNO NASILJE: Na ulice izašli srednjoškolci i studenti!
Ahilova peta Komunističke partije u Kini
Prema njegovu mišljenju, dok je vladavina Komunističke partije u Kine vrlo stabilna u "centru zemlje", periferija je poput "Ahilove pete". "Strah da bi ujgurski ili tibetanski nacionalizam, u sprezi sa snagama izvana, mogao destabilizirati Kinu, jednostavno je tu, kako u redovima Partije tako i u narodu. Aktualni primjer je Hong Kong. Tamo vlada uspijeva da barem dijelovima stanovništva proda verziju prema kojoj neprijatelji Kine koriste status Hong Konga da bi na rubu carstva stvarali nestabilnost. Sva ta strahovanja su konstanta i spadaju tako reći u DNK kineskog rukovodstva."
"Hong Kong je postao težak problem za kinesko rukovodstvo, jer i dalje ima poseban status: jedna zemlja, dva sustava. Naravno da se vodstvo u Hong Kongu može pozvati na izvanredno stanje i tada bi kineska vojska tamo vojno intervenirala. Ali problem je: što nakon toga? U Hong Kongu vladaju strukture koje su sasvim drukčije od onih u ostatku Kine. Tamo se red ne može tek tako uspostaviti brutalnim provođenjem 'reda i poretka'. Peking se nada da će protesti oslabiti – zadnja stvar koju žele je da tamo interveniraju", odgovara Felix na pitanje stvaraju li protesti u Hong Kongu ozbiljne poteškoće kineskom vodstvu.
Dodaje da Peking želi spriječiti po svaku cijenu je da se problemi presele na neki drugi teritorij ili da se pojavi solidarnost. "Frustracija mladih u Hong Kongu ima slične uzroke kao i problemi mladih ljudi u Šangaju ili Pekingu, naime tržište nekretnina se otelo kontroli, ljudi iz srednjeg sloja imaju osjećaj da i pored fakultetske diplome ne mogu priuštiti sebi stan, da ne mogu naći posao od kojeg se može živjeti."
Felix smatra da velika tema nije Hong Kong nego "eksplozija cijena svinjskog mesa". "Zamrznute državne rezerve moraju se plasirati na tržište kako svinjsko meso za taj svečani dan ne bi bilo tako skupo. To je tema koja u Kini i na društvenim mrežama pokreće ljude. I da se još jednom vratim na kineski san: on za prosječnog Kineza neće biti ostvaren dok mu ne bude zajamčeno svinjsko meso", zaključuje Felix za Deutsche Welle.
