Iako se ova mogućnost dugo vremena spominjala u znanstvenoj fasntastici, koncept se tek posljednjih godina počeo približavati stvarnosti, piše New York Times.
Novonastale situacije pogoduju ovoj ideji
Tako sada brojne tvrtke, akademici, arhitekti, pa i neke vlade, zajedno surađuju na tome da do 2020. bude dovršen protip.
U središtu ovog pothvata nalazi se Institut Seastanding, neprofitna organizacija iz San Francisca. Osnovana 2008., ova grupa je provela gotovo desetljeće pokušavajući uvjeriti javnost kako se ne radi o potpuno ludoj ideji.
Iako to i nije uvijek bio lak zadatak, do 2017. su podizanje nivoa mora zbog klimatskih promjena, kao i iznenadne promjene političkih sustava pod pritiskom populizma učinile ovu ideju ne samo praktičnom, već i stvarno privlačnom.
Tako je ranije ove godine vlada Francuske Polinezije pristala dopustiti Institutu Seastanding testiranje u njenim vodama. Uskoro bi mogla početi izgradnja, a prve plutajuće građevine, primjerice jezgra budućeg plutajućeg grada, mogle bi biti nastanjive za samo nekoliko godina.
"Ako biste mogli imati plutajući grad, to bi u biti bila start-up država", kaže Joe Quirk, predsjednik Instituta Seastanding. "Možemo stvoriti veliku raznolikost vlada za raznoliku količinu ljudi."
Sustavi vlasti po svačijem izboru
Ideju o plutajućim gradovima-državama prvi je detaljnije razradio moreplovac Ken Neumeyer u knjizi 'Sailing the Farm' iz 1981., gdje je pisao o samoodrživosti na jedrenjaku. Dva desetljeća kasnije za ideju se zainteresirao Patri Friedman, unuk poznatog ekonomista Miltona Friedmana.
Friedman mlađi je 2008. napustio svoj posao u Googleu te osnovao Institut Seastanding zajedno s libertarijanskim milijarderom Peterom Thielom, koji je izjavio kako "između cybersvemira i dalekog svemira leži mogućnost naseljavanja oceana".
Nakon sporog početka, temeljna ideja o plutajućem gradu u međunarodnim vodama koji bi mogao pružiti ljudima priliku da 'redizajniraju' društvo i vlast počela je privlačiti sve više ljudi.
"Vlade ne postaju bolje", rekao je Quirk. "Zapele su u prošlim stoljećima. To je zato što teritorij potiče na nasilni monopol pomoću kojeg se vrši kontrola."
Ako ne bude teritorija, neće više biti ni sukoba, misle u Institutu.
No čak i ako Institut Seastanding uspije pokrenuti nekoliko samoodrživih struktura, nema garancije da bi te utopijske zajednice trajale.
Ljudi se bore oko puno više stvari nego samog teritorija, a u određenim područjima postoji i velika opasnost od pirata. Iako međunarodno pomorsko pravo pruža solidnu pravnu osnovu ovakvim plutajućim gradovima, nije poznato kako bi prave vlade reagirale na nove susjede koji bi odjednom plutali pored njih.
Quirk i njegov tim trenutno se fokusiraju na Projekt plutajućeg otoka u Francuskoj Polineziji. Lokalna je vlada stvorila nešto što je u biti posegna gospodarska zona u kojoj Institut Seastanding može eksperimentirati te je ponudila i 40 hektara obale odakle grupa može početi djelovati.
"Želim vidjeti plutajuće gradove do 2050. možda i tisuće njih, od kojih bi svaki nudio različiti oblik vlasti", rekao je Quirk. "Što se više ljudi bude kretalo među njima, što više izbora budemo imali, to je veća vjerojatnost da ćemo imati mir, prosperitet i inovacije."
