"Ne postoji zemlja poput Sjeverne Koreje na cijelom planetu, uvjeravam vas. Otišao sam tamo prije svega zbog maratona u Pyongyangu jer smatram da se tu najbolje može vidjeti kako diše ta zemlja i kako izgleda njihov život."
Baidawi navodi da nam je svima poznato sve o propagandi dinastije Kim, ali da je njega najviše zanimao život običnog čovjeka kojeg je odlučio istražiti i fotografirati.
"Čim sjednete u avion za Pyongyang dobivate prvu dozu propagande. Ne postoji drugi televizijski kanal osim državnog, a na njemu su samo hvalospjevi o dinastiji Kim. Iako mnogi misle suprotno, Pyongyang je jako moderan i čist grad. Imaju nebodere, podzemnu željeznicu i sve ono što ima svaki moderni grad."
Ipak, ne možete šetati slobodno, kaže Baidawi. Ako idete u Sjevernu Koreju kao turist, vaš vodič će stalno biti s vama.
"Imao sam veliku želju vidjeti stadion May Day i fascinantan je. Prima 150 tisuća ljudi i najveća je turistička atrakcija u zemlji. Ipak, najčudnije je bilo gledati probe plesa na trgovima, na koje su ljudi prisiljeni svaki dan poslije posla."
Baidawi je obišao i osnovne škole u glavnom gradu Sjeverne Koreje. Vidio je mnoštvo talentirane djece koja su jako dobra u sportu, plesu i učenju. Kada je boravio na jednom satu engleskog jezika, shvatio je da su u tamošnjim udžbenicima Amerikanci predstavljeni kao čudovišta, i to doslovno - nacrtani kao čudovišta u dječjim knjigama.
"Jedino što oni vide iz ostatka svijeta su turisti. Trudio sam im se smiješiti i biti fin prema njima. Oni su obični ljudi, koji su kao i mi - bore se za bolji život, bolje stanove i bolje plaće. Turistima žele pokazati samo ono što je lijepo u njihovoj zemlji i sakrivaju ono iz predgrađa i ono što se boje reći čak i jedni drugima."
