Slično je i sa zgradama u gradu, od kojih niti jedna nije više od tri kata! Kuće su od trstike i blata, a rijetko koja od čvrste cigle.
Nitko od 200.000 stanovnika nema odvodnju jer ona jednostavno ne postoji; struja se dobiva iz ogromnih agregata, a asfaltirano je tek nekoliko kilometara ceste. Je li to uistinu glavni grad najmlađe države na svijetu? Odgovor je potvrdan.
Nalazimo se u Jubi, glavnom gradu Južnog Sudana. U zemlji koja je već nekoliko tjedana rastrgana sukobima između vladinih snaga i pobunjenika. Život je izgubilo već nekoliko stotina ljudi, a u pozadini sukoba naftom su bogata polja!
Vrijedi spomenuti da nafta čini oko 95 posto BDP-a Južnog Sudana. I sad, tek dvije godine po nezavisnosti, krv je ponovno pronašla svoj put i potekla ovom unesrećenom zemljom.
Predsjednik i njegov bivši zamjenik
U Južnom Sudanu postoje dvije struje sukobljene oko želje za vlašću, oko kontrole nad resursima. S jedne strane tu je legitimno izabrani predsjednik Salva Kiir Mayardit, a s druge njegov bivši zamjenik Riek Machar.
Vrijedi spomenuti da je cijela situacija zapaprena i međuplemenskim tenzijama jer u Južnom Sudanu ima više od 200 plemena, a dva najveća su Dinka i Nuer.
Salva Kiir iz plemena je Dinka i rimokatoličke je vjere, a po osamostaljenju od Sudana, 7. 9. 2011. inauguriran je za predsjednika. No u srpnju ove godine raspustio je cijeli kabinet vlade, a Machar ga je optužio za uvođenje diktature. To je dovelo i do pokušaja puča 16. 12. 2013.
Njegov suparnik Riek Machar rođen je 1953. kao 26. dijete jednog poglavice iz plemena Nuer, ogranak Dok – država Unity, ima PhD metalske struke i prezbiterijanac je. Iako ga je Kiir optužio da stoji iza puča, ovaj je to opovrgao, no sad je izvjesno da je to upravo tako! U vrijeme građanskog rata od 1997. do 2000., paktirao je sa sjeverom, a onda osnovao svoju miliciju, da bi se 2002. ponovno vratio južnom pokretu. Nakon što je stvarni dugogodišnji vođa za samostalnost juga John Garang poginuo u zrakoplovnoj nesreći 2005., Kiir kao zamjenik postaje predsjednik, a Machar potpredsjednik autonomnog Južnog Sudana.
Na zapadu poznat kao suprug Emmee McCune, mlade britanske humanitarke, koja je ostavila civilizacijske pogodnosti da bi s njim živjela u njegovom tukulu (okrugla mala kućica od blata sa slamnatim krovom). Pogiba u prometnoj nesreći u Nairobiju 1993. u 29. godini. Bila je trudna, ako je ikome to bitno.
Počeci sukoba
Uvečer 14. 12. 2013. počeo je sukob između članova predsjedničke garde. Nepoznate uniformirane osobe zapucale su na mitingu SPLM-a, vodeće stranke JS-a, kojoj je predsjednik Salva Kiir. Već sljedećeg dana, 15. 12. Kiir je zatražio generala Mariala da razoruža svoje vojnike iz bojne Tigar, što je i učinjeno, ali su navodno razoružani samo vojnici Dinka, što potvrđuje problem plemenske pripadnosti.
U toj svađi vojnici iz plemena Nuer preuzeli su kontrolu skladišta naoružanja i samog stožera. Drugo jutro Dinke su protuudarom istjerale ''pobunjenike''. No nakon toga nisu stali, nego su krenuli po Jubi s namjerom ubijanja Nueraca, otimajući stvari i imovinu. U okršajima koji su uslijedili između vojnika Dinka i plemena Nuer korištene su, uz sveprisutne AK-47, i teške strojnice i minobacači. Napadnuti su i UN-ovi kampovi u kojima su civili potražili zaklon.
O stanju u Južnom Sudanu razgovaramo sa Sinišom Marlotom, vojnikom koji je svoj put u mirovnim misijama započeo još 2005. u Afganistanu. U vrijeme proglašenja nezavisnosti JS-a boravio je u Khartoumu, glavnom gradu Sudana, a upoznat je s mnogim akterima trenutne krize, s nekima čak i osobno.
''Po nekima, ovo je tipičan plemenski sukob (stalno u većoj ili manjoj mjeri prisutan u tom području) Dinka – Nuer. Sad se umiješala i Rebecca Garang, istovremeno udovica bivšeg vođe i savjetnica sadašnjeg predsjednika Kiira, koju je Kiir optužio da je stala na stranu pobunjenika'', kaže Siniša.
Crno zlato – crna smrt
Jedan od glavnih razloga ovog sukoba svakako je nafta koje u Južnom Sudanu ima napretek. Štoviše, ona čini čak 95 posto BDP-a! No Južni Sudan zbog dugogodišnjih ratova nema ni infrastrukture ni rafinerije, a potrebna su velika ulaganja.
Nafta se crpi na sjevernoj granici i distribuira u susjedni Sudan, bivšoj neprijateljskoj državi od koje su se odcijepili. Zaradu od nafte, naravno, zadržava vlada, osim onog dijela koji eksploatiraju Kinezi, Indijci i Petronas.
U nedavnom intervjuu pobunjeni Machar je rekao da će njegove trupe, sad kad kontroliraju ta naftna polja, same kontrolirati eksploataciju i iz toga isključiti Jubu, te tako direktno poslovati s Khartoumom. "Otvorit ćemo poseban račun na koji će se slijevati prihodi od nafte, a sve za ekonomski boljitak naroda Južnog Sudana. Juba će biti isključena iz toga dok njegova (Macharova) grupa ne preuzme vlast od predsjednika Kiira."
''E sad kad je nafta upletena, slobodno možemo govoriti o građanskom ratu ako sukobi potraju do Nove godine. Trenutno Machar drži dvije od 10 država (Uniti i Jonglei)'', objašnjava Siniša Marlot, mirovnjak s bogatim sudanskim iskustvom.
U Jubi se broj izbjeglica popeo na gotovo 20.000, a zbog velikog broja mrtvih vojnika i civila, u Jubi se počinju kopati masovne grobnice.
''Dok traju borbe, UN se ne miješa u sukob, osim što dopušta zaklon civilima koji to zatraže unutar UN-ovog kampa'', potvrđuje način rada UN-a Siniša.
U međuvremenu se naziru tragovi pregovora, ali sukobi svejedno traju. U sukob se umiješala i Uganda, koja šalje svoje zrakoplove kako bi evakuirala vlastite građane, no pozadina te akcije nije sasvim jasna. Svoje građane evakuirala je i Amerika.
''U međuvremenu je većina UN-ovog nenaoružanog osoblja koje radi u dva kampa u Jubi evakuirana u Ugandu. U BiH je izbio skandal jer se saznalo da je bosanski zapovjednik kontingenta, policajac Edvin Kutlovac bez odobrenja iskoristio mogućnost evakuacije i ostavio svoje (25 njih) na cjedilu. UN i dalje govori o mogućnosti izbijanja građanskog rata'', govori o svojim saznanjima Siniša Marlot, vojnik koji je nekoliko godina proveo u Sudanu.
Gdje smo bili 9. 7. 2011. godine?
Spomenuti datum označava dan konačnog proglašenja nezavisnosti Južnog Sudana. Bilo je to vrijeme nadanja i optimizma. Vrijeme za novi početak!
Mnogi su mislili da će se odcjepljenjem od arapskog sjevera crnačko stanovništvo napokon snaći i konsolidirati, ali... višedesetljetni rat samo je promijenio igrače.
Čisto da podsjetimo, rat sjevera i juga trajao je od 1955. Okončan je sporazumom 1972., kojim je Južnom Sudanu zajamčena autonomija i vlastito zakonodavstvo. Mir je trajao samo 10 godina. Tadašnji sudanski predsjednik Jaafar Nimeiri poništio je sporazum 1983., a pukovnik John Garang pokrenuo je borbu za nezavisnost. On će kasnije, 2005. postati 'otac domovine' i prvi predsjednik autonomnog (autonomne pokrajine do 2011.) Južnog Sudana.
Autor ovog teksta u glavnom gradu Južnog Sudana boravio je upravo u vrijeme oko proglašenja nezavisnosti. Euforija je bila neizmjerno velika, a ujedno i neizvjesnost. Investitori sa svih strana počeli su dolaziti u zemlju i otkrivati nove poslovne prilike, graditi i ulagati.
Jedan od njih je i mladi poduzetnik Alan Myeve iz Kenije, koji se nadao da će se Južni Sudan poslije nezavisnosti pridružiti Istočnoafričkoj uniji, u kojoj su trenutno Uganda, Burundi, Ruanda, Tanzanija i Kenija. To bi omogućilo slobodan protok roba i ljudi.
Alan je počeo investirati od 2007., a bavi se nekretninama. Život mu nije lak jer svaki dan predstavlja borbu i donosi novu neizvjesnost, a on sam živi u šatorskom kampu kojim je započeo poslovnu avanturu. Cilj mu je da preraste u hotel!
''Investicije su spore jer još uvijek traje neizvjesnost oko proglašenja nezavisnosti. Još uvijek se čeka hoće li biti rata između sjevera i juga, ili građanski rat, ili pak mir. Dosad je sve južnjake ujedinjavala jedna stvar – zajednički neprijatelj. Kako će biti u budućnosti, ne znam. Neka plemena smatraju da samo jedno pleme, Dinka, uzima sve najbolje poslove i sve vrijedne pozicije u upravi. Stvarno je teško reći što će se dogoditi'', rekao je uoči tog famoznog 9. 7. 2011. mladi poduzetnik Alan.
Koliko je bio u pravu vezano uz svoju neizvjesnost vidimo danas. Kako simptomatično! Da se potoci nafte slijevaju usporedno s potocima krvi, u svim zemljama u okruženju. U Kongu, u Srednjoafričkoj Republici, u Južnom Sudanu.
Jedna sasvim nova šansa
Možda je najbolji način da završimo ovaj tekst upravo zaključak poduzetnika Alana Myeve iz Kenije, uoči proglašenja nezavisnosti 2011.:
''U Južnom Sudanu vidim veliku priliku za poboljšanjem i za uspjehom. Imaju šansu da sve započnu iznova, imaju ogromne izvore nafte koji bi im mogli pomoći. S druge strane problem će biti korupcija. Ako je uspiju srezati u korijenu, sve će ići glatko. Njima se pruža jedna sasvim nova šansa'', zaključio je Alan.
Autora ovog teksta pratite na njegovoj Facebook stranici.
