'Prošlo je nekoliko dana a moja svakodnevica bila je siva. Dosada, samoća, crne misli. Stalno sam maštala o Beogradu. Vraćala se noću u taj grad, šetala Adom Ciganlijom, a ujutro, kada bih se probudila, opet bih plakala. A onda mi je iznenada moj stražar priopćio da ću ići u malo dužu šetnju', započela je svoju priču Beograđanka.
'Spremite se, kazao je, za pola sata sam ovdje kod vas. Kada je došao, krenuli smo produžetkom hodnika, prošli kroz jedna mala vrata, spustili se niz nekoliko stepenica i ušli u veliku prostoriju sa staklenim vratima. Ta vrata su se otvarala i zatvarala po sistemu foto-ćelije. Vani je opet bilo nevjerojatno vruće. Bila sam umotana samo u lagano bijelo platno. Nakon 20-ak metara hodanja stazom ušli smo u neko žbunje, kao u tunel. Bila je tu ugodna hladovina i nakon nekoliko desetina metara skrenuli smo desno, pa opet lijevo. Ispred nas je, kao iz raja, izronio predivan bazen, nepravilnog oblika, s kaskadom na jednoj strani, slapom koji gotovo da se nije čuo.
'Srela sam 20-ak predivnih djevojaka'
U bazenu i pored njega bilo je 20-ak djevojaka. Nije se moglo reći koja je ljepša. Za suvremene ukuse svaka je imala po nekoliko kilograma viška, ali za ukuse prostora na kojem smo se našle bile su idealne.
Čovjek iz moje pratnje mi je pokazao da se mogu osvježiti u bazenu. Rekla sam mu da nemam kupaći kostim, a on mi je pokazao na jednu malu prostoriju s desne strane bazena. Na sredini prostorije stajao je stol na kojem su bili poredani preparati za njegu tijela, najboljih i najpoznatijih svjetskih marki. Na povećoj polici, suprotno od vrata, bili su kupaći kostimi, videlo se da su neupotrebljavani. Izabrala sam jedan, obukla ga i spustila se u bazen.
Okretala sam se oko sebe, zamahivala plivajući, a onda sam osjetila nečiju ruku na leđima. Bila je to Nizozemka. Silno sam se obradovala, ali ona je odmah otplivala na drugu stranu. Shvatila sam to kao poziv i krenula za njom. Dočekala me ispod slapa, uranjajući u vodu i pojavljujući se iznad nje.
"Znam kako se osjećaš, ja sam ovdje dvije godine. Bit će prilika za razgovor, od danas ćeš često biti s nama, ali vodi računa da previše ne razgovaraš ni s jednom od nas. Zapamti samo jedno, odavde niko nije pobjegao i ne misli o tome. Svaka od nas ima različita iskustva, sve ovisi o tebi. Znam da su ti rekli o četverogodišnjem boravku i stanu u bilo kojem dijelu svijeta, ali nijedna od nas ne zna je li to istina. Nekoliko djevojaka je otišlo odavde u ove dvije godine, ali nitko ne zna gdje. Na ovaj bazen možeš doći svaki dan, ali više bih voljela da se viđamo u teretani. Tamo ćeš vjerojatno sutra", rekla mi je Anete i otplivala.
Često smo se idućeg tjedna viđale na bazenu i u dvorani s najsuvremenijim spravama za vježbanje.
Čuvari su bili bezopasni
"Oni su bezopasni", nasmijala se Anete pokazujući na naše stražare. "Nijednu od nas prstom nisu dotaknuli", kazala je. Od nje sam čula da su ostale djevojke uglavnom iz Europe i da su neke od njih, po vlastitom priznanju, prije dolaska u Dubai bile prostitutke visokog ranga. Dakle, ona kategorija koja "radi" po luksuznim hotelima i kao pratnja poslovnim ljudima najviše klase. Zaboravila sam reći da je dva dana po dolasku bio liječnički pregled – vodili su me od stomatologa do ginekologa i nakon detaljne medicinske kontrole mog tijela rečeno mi je da sam izuzetno zdrava. Sve djevojke su prolazile taj put, a Anete mi je kazala da su takvi sistematski pregledi obično dvaput godišnje.
'"Jesi li bila kod Gospodara?'", upitala me jedno poslijepodne na bazenu. Kad sam joj rekla da nisam samo se nasmijala, odbijajući govoriti o detaljima. Budući da sam s njom postala vrlo bliska osjećala sam da je osoba od povjerenja. Upitala sam je koliko često ostale djevojke odlaze u odaje čovjeka čije smo vlasništvo. "Draga moja, toliko rijetko da se na to i zaboravi. Ali zato postoje drugi načini da zadovoljiš ono što priroda traži od tebe", kazala je zagonetno se smiješeći.
Gospodar je volio djevojke iz Europe
Istog dana navečer moj sobar je upitao želim li večerati u sobi ili možda u vrtu s još nekoliko djevojaka. Jasno, tražila sam ovo drugo, iznenađena ponudom. Ipal, osjetila sam da se nešto mijenja u tretmanu prema meni. Vjerovala sam da je prošao period ocjenjivanja, probe ili nečeg sličnog. Na večeru sam otišla u pratnji. Proveli su me kroz jedan dio parka. Shvatila sam da prolazim nedaleko od bazena. Iza žive ograde ugledala sam svijetlo. Došli smo do ulaza i ja sam shvatila da je to mjesto gde ću večerati. Na uzdignutom podiju bilo je 20-ak stolova, vrt je bio elipsastog oblika s vodom okolo i jednom malom fontanom u sredini. Cvijeća je bilo neuobičajeno puno, možda čak i više nego oko bazena. Nikad mi neće biti jasno kako su doveli toliku vodu u palaču i oko nje, u te silne bazene, fontane, umjetne vodopade.
Određeno je da za večerom sjedim s jednom djevojkom koja je bila mojih godina. Imala je tamniju kosu od moje, ali mogla se smatrati plavušom. Razgovor smo započele ocjenama hrane, a onda me ona, na prilično lošem engleskom, upitala iz kojeg sam dijela svijeta. Spomenula sam Europu. "Draga moja, sve smo mi ovdje iz Europe. Možda su dvije-tri Amerikanke, ali pitam te iz koje zemlje. Spomenula sam Jugoslaviju, na što je moja sugovornica podigla glavu i malo zadržala pogled. Nastavila je jesti i šutjeti. Kada su moj i njezin čuvar odšetali do stola s pićem i započeli razgovor, udaljeni od nas 20-ak metara, moja nova poznanica je poluglasno rekla.
"Ja sam Čehinja. Znam Jugoslaviju, tamo sam dolazila na ljetovanje s roditeljima. Iz kojeg si dijela Jugoslavije?" "Iz Srbije", kazala sam.
"Ovdje je do prije 5 mjeseci bila jedna djevojka iz Srbije, ali nisam se družila s njom i ne znam kako se zvala", rekla je Čehinja Irena.
Nitko ne zna što se događa s djevojkama nakon četiri godine
Sledila sam se. Nisam mogla vjerovati. Pitala sam ju je li sigurna, a Irena je potvrdno kimnula glavom. Tražila sam je da mi opiše tu moju zemljakinju koju je zadesila ista sudbina. "Bila je slična tebi, samo malo niža i spominjala je često Beograd i Novi Sad, tako da nisam sigurna gdje je živjela prije dolaska", kazala je Irena.
Nakon večere, dugo sam stajala na balkonu i osluškivala noć. Osjećala sam tišinu i mir koji bi za svakog neupućenog bio opijajući, ali ne i za nas koje smo ovdje i koje znamo što se krije iza zidina predivne palače. Razmišljala sam o toj djevojci, htjela sam saznati još nešto, pripada li devojkama koje su "dslužile" svoje četiri godine i sada vidaju "rane" u nekoj od svjetskih metropola. I to mi je postala utjeha, ta pomisao da ću za ovo što me je snašlo ipak dobiti neku nagradu. Bio je to novi dokaz poraza.
Sutradan je moj čuvar predložio da prošetamo. Znala sam da ne smijem odbiti. Šutjela sam i krenula usporedno s njim. Vjerovala sam da me vodi kod Gospodara, da je došao trenutak zbog kojeg sam ovdje. Prošli smo pored jednog bazena za koji nisam znala, a ono što me iznenadilo bila je diskrecija. Naime, stražar me povukao za ruku, dajući mi do znanja da krenem jednom stazom u desnu stranu. Krajičkom oka vidjela sam da je u bazenu nekoliko djevojaka i da su sve na okupu i to oko jednog muškarca. Kada sam zastala da se uvjerim u ono što mi se učinilo, moj stražar je stao ispred mene i pokazao da nastavim put. Vodio me do kino dvorane, za koju također nisam znala, do velike knjižnice i kroz jedan prostor veličine rukometnog terena, koji bi se mogao opisati samo kao botanički vrt jer je na relativno malom prostoru raslo mnogo različitih biljaka.
'Gospođice, Gospodar vas želi vidjeti'
U sobi sam odmarala slušajući muziku s jednog od kanala radio-prijemnika.
Odjednom sam na vratima začula kucanje. U sobu je ušao moj sobar, a iza njega Hafez. Ljubazno se poklonio, upitao jesam li dobro raspoložena, kakva je hrana i slične gluposti. Gledao me ravno u oči i rekao:
"Gospođice, Gospodar vas želi vidjeti. Večeras ćete biti u njegovim odajama. Spremite se, doći ćemo po vas poslije večere."
Jasno, nisam mogla ništa jesti. Glavno jelo nisam ni taknula. Pojela sam samo jedan komad ananasa i krenula u sobu, ali me stražar usmjerio u drugom smjeru. Išla sam za njim. Poslije 50-ak metara jednu prilično veliku sobu koja je na sredini imala ukopanu ogromnu kadu. Unutra su bile dvije djevojke koje sam viđala na bazenu. Bile su gole i nisu obraćale pažnju na mene.
Čula sam da me jedna od onih djevojaka doziva. Okrenula sam se i vidjela da mi daje znak da se skinem i uđem u mali bazen. Polako sam skinula odjeću sa sebe i ušla u vodu koja je mirisala kao i cijela soba. Voda je imala neku čudnu zelenkastu boju, ali ubrzo sam shvatila da ona dolazi od raznih tekućina za kupanje koje su stajale sa strane u staklenim posudama i koje su djevojke povremeno sipale u vodu.
Jedna od njih mi je prišla, pomilovala me po grudima i upitala je li to prvi put da idem kod Gospodara. Klimnula sam glavom.
Dramatičan rasplet
"Ne boj se, nas dvije imamo iskustva'", kazala je. Poslije pola sata, možda i cijeli sat, u sobi se čuo zvuk nekog meni nepoznatog instrumenta. Trajalo je to nekoliko sekundi, a djevojke su izašle iz bazena. Došlo je vrijeme da upoznam Gospodara. Krenula sam malim hodnikom. Ispred nas je išao jedan mladi čovjek, koji mora da je stajao iza vrata dok smo se kupale. Priznajem, imala sam tremu ili nešto slično tome.
Vrata su se otvorila i nas tri smo ušle u sobu koja je imala oko 100 kvadratnih metara. Soba je imala dvije razine. Nekoliko metara od ulaznih vrata počinjala je druga razina, viša od prve za 30-ak centimetara. U tom dijelu sobe stajao je ogroman krevet presvučen crvenom svilom. Nikada u životu nisam vidjela toliki krevet.
Njih dvije su se bacile i počele se valjati. Gledala sam oko sebe, a onda začula da se lijevo od mene otvaraju vrata. Pogledala sam i vidjela čovjeka kojeg sam odmah prepoznala. Bio je to onaj gospodin koji me prije više dana, kada sam prolazila parkom, pozvao i kojem sam prilično drsko odbrusila da me ostavi na miru. Bila sam kao paralizirana. To je, dakle, moj Gospodar, za čije uživanje Michael i Hafez putuju po svijetu, nalaze zgodne i lakomislene devojke, kakva sam i sama, i dovode ih ovom čovjeku na uživanje.
Beograđanka je konačno saznala dokle ju je dovela naivnost. Poslije dramatičnog raspleta događaja i kraćeg boravka u Turskoj, djevojka se u Beograd vratila krajem 1995. godine.
