U ponedjeljak se na globalnom tržištu nafte dogodilo čudo. Naime, nikad u povijesti se nije dogodilo da cijena referentnog američkog indeksa nafte padne za 50 dolara, odnosno završi na razini od tridesetak dolara ispod nule. Takav pad je bio neminovan, s obzirom na nered na naftnom tržištu.
Naime, unatoč sporazumu o smanjenju proizvodnje nafte između Saudijske Arabije, Rusije i država OPEC-a, svjetska skladišta su prepuna i ne mogu primiti dodatnih 100 milijuna barela svakog dana. To je posljedica pandemije koronavirusa koja je gotovo eliminirala potražnju za naftom. Rafinerije nisu voljne iz sirove nafte proizvoditi benzin, dizel i druge proizvode, jer je prijevoz diljem svijeta gotovo obustavljen, a međunarodna trgovina se naglo usporila. Jedini posao koji u ovakvoj situaciji cvjeta unutar naftne industrije je posjedovanje spremnika.
"Trgovci su podizali ili spuštali cijene ovisno o spekulacijama, nadama, tvitovima i željama, ali sada je nastupila stvarnost", rekla je za New York Times, Louise Dickson, analitičarka tržišta nafte u Rystad Energyu, istraživačkoj i konzultantskoj tvrtki.
Puni do vrha
Procjenjuje se kako u svijetu postoji kapacitet za skladištenje 6,8 milijardi barela nafte. Naftni stručnjaci ističu kako je dosad napunjeno već 60 posto kapaciteta, s time da u danima koji dolaze Karibi, Južnoafrička Republika, Angola, Brazil i Nigerija neće imati kamo s naftom. Spremišno postrojenje u američkom Cushingu ima mjesta za još 21 milijun barela, što odgovara dvodnevnoj američkoj proizvodnji.
No, pretrpani tankovi, niti upumpavanje novca neće spriječiti zemlje čija gospodarstva ovise o nafti da prekinu proizvodnju. Naime, zatvaranje naftnih bušotina i njihovo ponovno pokretanje moglo bi biti mnogo skuplje kada se potražnja oporavi. Uz to, postoji rizik da naftna polja neće više davati onoliko nafte kao prije, a i naftne kompanije se konstantnom proizvodnjom, čak i kada gube novac, pokrivaju od propadanja, jer tako isplaćuju dospjele kamate.
Ipak, određivanje cijene nafte uvelike je doprinijelo njenom padu. Naime, trgovci nafte jamče isporuku u budućnosti, a u normalnim su okolnostima razlike u cijeni nafte iz mjeseca u mjesec malene. No, u ponedjeljak se nafta, koja će se isporučivati u svibnju, smatrala bezvrijednom. Iako su se zemlje proizvođači nafte obvezali skresati ukupno 10 posto globalne proizvodnje, odnosno 9,7 milijuna barela dnevno, analitičari očekuju da će u travnju dnevna potrošnja pasti za čak 29 milijuna barela, a sličan se pad očekuje i u svibnju.
"Te nejednakosti pokazale su da je tržište podvrgnuto ekstremnom stresu. To je znak vrlo stvarne neravnoteže između ponude i potražnje“, rekao je Antoine Halff, osnivač istraživačke tvrtke Kayrros.
Milijarde dolara minusa
Ovakvi bi rezovi trebali pomoći stabilizaciji tržišta, ali ona se neće dogoditi odmah. Cijena nafte iz američkog izvoza je u ponedjeljak bila na razini od 35 dolara, što nagovještava da će hvatanje iznosa otprije nekoliko tjedana biti mukotrpan posao. Mnoge tvrtke već prijavljuju značajne gubitke, a stručnjaci predviđaju da se neke suočavaju i s bankrotom. Halliburton, dobavljač opreme i radne snage u naftnoj industriji, prvi je kvartal ove godine završio s milijardu dolara minusa. U istom razdoblju lani je imao 152 milijuna dolara neto dobiti.
Čak niti uvjetovano smanjenje proizvodnje nafte, kao što je tvrtkama propisala Teksaška komisija za željeznice, koja regulira bušenje nafte i plina, teško može pomoći u ovoj situaciji, jer se brojni veliki proizvođači tome opiru. No, treba vratiti cijenu nafte na razinu održivosti.
"Ako će cijene nafte neko vrijeme ostati na 20 dolara po barelu, 80 posto od stotina neovisnih naftnih kompanija će bankrotirati i 250.000 radnika će ostati bez posla. Po cijeni od 30 dolara za barel mnoge bi tvrtke bile 'osakaćene', ali će barem industrija preživjeti", zaključio je još prošlog tjedna Scott Sheffield, izvršni direktor tvrtke Pioneer Natural Resources, piše NYT.
