Na proslavi u Nici su bili i Hrvati. Iz Ministarstva vanjskih poslova dobili smo potvrdu da među ubijenima i ozlijeđenima nema Hrvata. Razgovarali smo s nekima od njih.
U njihovim opisima prevladavaju osjećaj straha i nemoći. Evo, što je o noći terora u telefonskoj izjavi za RTL rekla Hrvatica na usavršavanju u Nici koja je ondje bila s majkom.
"Povodom proslave pada Bastille, održavao se vatromet na plaži u Nici. Bila sam ondje s majkom i prijateljima. Poslije vatrometa smo se uputili prema kući. Nastao je stampedo i panika. Svi su počeli trčati i bježati, pa smo tako počeli bježati i mi. Bilo je apsolutno prestrašno. Majke su bježale s djecom, ja sam bježala sa svojom majkom. Nisam znala što da radimo. Samo sam govorila - trči - trči. Bježi, maknimo se! Moja mama nije mogla trčati dovoljno brzo. Pokušali smo se skriti negdje u hotelu na Promenadi. Vratar je rekao strogo ne. Gosti su smjeli ući, ali nas je potjerao. Posrijedi je bila strašna situacija, takva panika. A čovjek je vidio ljude kako bježe, kako trče, i nije ih htio pustiti. Apsolutno prestrašno!", opisuje Hrvatica s kojom smo razgovarali.
Za RTL se javila i Sanja Šumar Maidnal, koja je svjedočila tragediji, a koja 16 godina živi u Nici, kamo je došla iz Beograda.
"Sinoć kad se to dogodilo bila sam na nekih 150-200 metara od mjesta na kojem se kamion zaustavio. Srećom, odmah nakon vatrometa sam sa svojom kćeri otišla u kafić pa smo bile na sigurnom. U trenutku kad se čula pucnjava, ljudi su masovno krenuli trčati bježeći od obale", kaže Sanja.
