Pregovori o ujedinjenju u zajedničku državu započeli su još tijekom Prvog svjetskog rata. Pregovore su s jedne strane vodili članovi Jugoslavenskog odbora, u kojem su bili predstavnici južnoslavenskih zemalja u sastavu tadašnje Austro-Ugarske te srpske vlade na čelu s Nikolom Pašićem s druge strane. Osnivači Jugoslavenskog odbora većinom su bili Hrvati, a najistaknutiji među njima Frano Supilo, Ante Trumbić i slavni kipar Ivan Meštrović.
Prevladala ideja ujedinjenja
Austro-Ugarska se raspala kada je okončan Prvi svjetski rat, a nedugo potom, 1. prosinca, u Beogradu je potpisano osnivanje Kraljevine SHS. Proglašenje nove države objavio je regent Aleksandar I Karađorđević, u ime svog oca kralja Petra I. Prethodno su potpisane Majska i Krfska deklaracija, koje su nudile različita rješenja jugoslavenskog pitanja, da bi na kraju prevladala ideja ujedinjenja.
Prema članku s hrvatske Wikipedije, novonastala država bila je bez Ustava, a sva vlast bila je bila je koncentrirana u rukama regenta Aleksandra i beogradskoga dvora. Uvevši potpunu diktaturu, kralj Aleksandar je 1929. godine promijenio naziv države u Kraljevina Jugoslavija, nametnuo je Ustav i potpuno centralizirao vlast u Beogradu.
I zadnju iluziju ugušila diktatura
Otpori ditaturi bili su snažni u skoro svim dijelovima kraljevine. Kralj Aleksandar Karađorđević ubijen je u atentatu u Marseilleu 1934. godine, no odnosi u kraljevini i politička situacija nisu se bitnije promijenili sve do izbijanja Drugog svjetskog rata.
Kraljevina Jugoslavija službeno je postojala do 27. ožujka 1941. godine kada je, nakon njenog pristupanja fašističkom Trojnom paktu (Italija, Njemačka i Japan) 25. ožujka 1941. godine, vlast srušena u velikim demonstracijama. Par dana kasnije fašističke sile Osovine napale su Jugoslaviju i ubrzo je okupirale.
Hrvatski korijeni jugoslavenske ideje
Iako je ideja jugoslavenstva izvorno potekla od hrvatskih mislilaca i političara (njenim začetnikom smatra se Vinko Pribojević, dominikanski svećenik s Hvara, koji je u 16. st. objavio djelo "O porijeklu i povijesti Slavena" u kojem je prvi puta iznesenaideja o uzajamnosti Slavena), Hrvati su, kao i Slovenci i Crnogorci, u novoosnovanoj zajednici izgubili nacionalnost.
Nezadovoljstvo je naročito eskaliralo nakon donošenja Vidovdanskog ustava 28. lipnja 1921. kojim je bio ozakonjen velikosrpski hegemonizam, unitarizam i centralizam.
Radićeva proročanska poruka
Valja podsjetiti kako je uoči proglašenja Kraljevine SHS, na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 24. studenoga 1918. Stjepan Radić održao svoj čuveni govor grmeći protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba (kratkotrajne i 'prijelazne' tvorevine proglašene neposredno po raspadu Austro-Ugarske) kojeg je završio glasovitom rečenicom: "Ne srljajte kao guske u maglu".