'Moj život im ništa ne znači': godinama živi i radi u Americi, a zbog jednog posjeta obitelji u Teheranu ne može se vratiti

Nova zabrana Donalda Trumpa ponovno se, usred aerodroma, prelomila na leđima jedne mlade žene koja godinama živi, studira i radi u Americi, a u Teheran odlazi samo jednom godišnje i to kako bi posjetila svoju obitelj. 

Svoju tugu i šok podijelila je na svom Facebooku nakon što su joj na presjedanju u Dubaiju rekli kako joj je zabranjen ukrcaj za Washington.

Opis cijele situacije, točnije, njenu objavu prenosimo u cjelosti:

"Inače ne pišem duge objave ili bilo kakvu vrstu političkih ili religijskih komentara, ali danas više nisam mogla to držati u sebi. Petak 20. siječnja 2017. započeo je kao i svaki drugi. Bila sam uzbuđena oko puta u Teheran. Ipak ih mogu vidjeti jedanput na godinu. Bila sam uzbuđena i nervozna u isto vrijeme. Bila sam zabrinuta za svog malog štenca, ali sam isto tako jedva čekala vidjeti mamu...

Na putu se ništa nije dogodilo. Stigla sam kući 22. siječnja nakon otprilike 28 sati, izmorena, ali sretna. Svi smo bili sretni. Trebala sam jesti puno fine perzijske hrane i steći bezbroj uspomena nakon čega bih se vratila u SAD. No, sreća nije potrajala. U srijedu smo počeli čuti neka šuškanja o novim odredbama kojima će se izmijeniti imigracijska pravila za neke zemlje, uključujući Iran. Zatim smo počeli čitati o tome. Mogli bi mi zabraniti povratak?!?! Ne, to ne može biti istina. Neću dozvoliti da mi to uništi put. Ali je ubrzo cijela situacija postala puno ozbiljnija. Prije nego što sam  znala, plan se počeo odvijati. Iako nisam htjela napustiti obitelj, brzo sam bukirala kartu za povratak natrag. Samo nekoliko sati nakon što je uredba potpisana, stigla sam na aerodrom, ušla u avion i stigla do Dubaija. Nakon što sam čekala u redu kako bi mi provjerili dokumente, bila sam spremna ukrcati se na avion za Washington da bi mi  potom službenik rekao da napustim red za ukrcaj. 

"Zbog sigurnosnih razloga nije vam dozvoljen ukrcaj". !!! Da, nakon što sam sedam godina živjela u Americi, deportirali su me!!!

Nitko me nije upozorio kad sam odlazila, nikog nije bilo briga što će biti s mojim psom ili životom ondje. Nitko mi nije rekao što napraviti s autom koji je još uvijek parkiran na aerodromu. Ili što da napravim sa svojom kućom i svime što posjedujem.

Nisu to rekli riječima, ali jesu svojim postupcima, a to je da moj život ništa ne znači. Sve za što sam radila svih ovih godina ništa ne znači.

Morala sam to ispričati...".