"Srpsko uhićenje bosansko-srpskog ratnog zločinca Ratka Mladića, odgovornog za masakr 8.100 bosanskih muslimana u Srebrenici u srpnju 1995., pozdravljeno je kao veliki dan za pravdu i međunarodno pravo. Sudit će mu se pred Međunarodnim tribunalom za zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) u Haagu.
Kao i prethodno hapšenje i optužnice podignute protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, i ova će optužnica biti predstavljena u okviru one verzije povijesti prema kojoj je 'međunarodna zajednica', nakon što nije uspjela spriječiti genocid u Bosni 1990-tih, započela s misijom kažnjavanja počinitelja tog zločina.
Humanitarne intervencije su samouslužna bajka
UN-ova misija u Bosni je, ustvari, bila prvi posthladnoratovski vojni angažman, koja je kao opravdanje koristila 'humanitarnu intervenciju'. Njene 'pogreške', obično pripisivane tobožnjim podjelama i neodlučnosti, od tada su korištene kako bi se opravdale još intenzivnije intervencije, na Kosovu, u Afganistanu, Iraku i – Libiji.
Ustvari, kao i mnogo onoga što nam naše vođe govore o bližoj povijesti, njihova lakomislenost, ako ne i naivni idealizam, nije ništa drugo do samouslužna bajka, namijenjena prikrivanju težnje za mnogo zemaljskijim stvarima i strateškim interesima. Zaštitne trupe Ujedinjenih nacija (UNPROFOR), ne samo da nisu spriječile genocid, već su pospješile etničke podjele u zemlji.
Trupe UNPROFOR-a u takozvanim 'zaštićenim zonama Ujedinjenih nacija' su, zapravo, provodile većinu svoga vremena u sprečavanju bosanske armije da probije smrtonosnu opsadu srpskih militanata. Sarajevo, Goražde, Tuzla i Bihać bili su neprestano granatirani i napadani, dok su Srebrenica i Žepa bez ikakvog otpora predane snagama koje su potom masakrirale i protjerale njihovu muslimansku populaciju.
Poslali su poruku: etničko čišćenje prolazi
Dok su liberalni mediji na čelu s Guardianom glorificirali 'junačku malu Bosnu' i demonizirali Srbe, istinska vanjska politika velikih europskih država (s Johom Majorom na čelu britanske vlade) bosanski otpor genocidu i podjelama smatrala je glupošću koja stoji na putu regionalne stabilnosti.
Prema njihovim pogledima, bosansko-muslimanski i srpski i hrvatski zagovarači ujedinjene multietničke Bosne su bili 'nerealni' i moralo ih se naučiti pameti. U više navrata su političari i diplomati kao David Owen i lord Carrington prezentirali 'mirovne planove' za Bosnu, s gotovim i detaljnim mapama, koje su dijelile državu u razdvojene muslimanske, srpske i hrvatske enklave. Svakim napredovanjem srpskih nacionalističkih milicija, koje su značile silovanja, ubojstva i masovna protjerivanja, mape bi bile prerađivane kako bi oslikavale novu realnost na terenu.
Srpski šovinisti poput Mladića i Karadžića i kasnije njihove hrvatske kolege poput Mate Bobana su shvatili poruku: 'etničko čišćenje' prolazi.
Ljudi kao što su Karadžić i Mladić jesu nacionalistički fanatici, koji su uzrokovali strahote kakve u Europi nisu viđene od Drugog svjetskog rata, no za ljude poput izaslanika SAD-a Richarda Holbrookea su njihovi sponzori Milošević (i njegov hrvatski kolega Franjo Tuđman) bili 'realisti', ljudi 's kojima se moglo poslovati'.
'Međunarodna zajednica' – ime koje su sebi nadjenule imperijalističke sile, onda kada djeluju unisono – prema tome nisu kvalificirane da sude Mladiću i kompaniji. Na stranu njihova skorija povijest agresivnih ratova i strahota počinjenih nad civilnim stanovništvom u Hadithi, Mahmudiyahu, Falluji i Abu Graibu u Iraku, ili provinciji Helmand u Afganistanu.
Na stranu, na trenutak, njihova selektivna osuda nasilja i kršenja ljudskih prava kada su počinjena od strane njihovih saveznika: izraelsko izgladnjivanje i bombardiranje Gaze i Libanona, bahreinska represija nad šiitskom većinom, ili indonezijska 24-godišnja okupacija Istočnog Timora.
Američki prezir prema 'međunarodnom pravu' sve govori
Ignorirajmo, konačno, i činjenicu da Ratko Mladić, bijeli Europljanin, ima pravo na javno suđenje, dok Osama bin Laden dobiva dva metka u glavu i tajni pogreb u moru.
ICTY, skupa sa Međunarodnim kaznenim sudom, ili Međunarodnim sudom pravde, polaže pravo na univerzalnu jurisdikciju nad suđenjima ljudima koji su optuženi za kršenje ljudskih prava. Međutim, SAD, samoproklamirani svjetski policajac, tvrdoglavo se odbija pokloniti ovim ustanovama.
Američki republikanski senator Jesse Helms je čak uvjerio Kongres da u kolovozu 2002. usvoji American Service-Members Protection Act, kako američki građani, optuženi za 'prljavi posao' okupacije Iraka i Afganistana, ne bi strahovali od uhićenja na stranom tlu za bilo koje zločine koje su počinili.
Nazvan 'bombardiranje Haaga' ili 'Akt invazije na Haag', ovaj zakon ovlašćuje predsjednika da koristi 'sva neophodna i pogodna sredstva' kako bi osigurao njihovo oslobađanje.
Američki prezir prema 'međunarodnom pravu', o kojem drže prodike drugima, dovoljno govori o svemu".
* Tekst je prenesen s internetske stranice RadioSarajevo.ba
Vezani članci:
arti-201105040153006 arti-201105190635006 arti-201104190641006
