Obrazlažući presudu, predsjedateljica sudskog vijeća Vinka Beraha - Nikićević kazala je da je Španović (49) kriv jer je u zatvoru u Staroj Gradiški od listopada 1991. do kraja siječnja 1992. okrutno postupao prema hrvatskim civilima, mučio ih i tjelesno ozljeđivao, nanoseći im velike patnje, tjelesnu i duševnu bol, čime je izvršio kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Po njezinim riječima, oštećene Bogunović Đuru, Filipović Luku i Kvočić Josipa u zarobljeništvu je optuženi fizički zlostavljao, kršeći time pravila međunarodnog prava o postupanju prema civilima tijekom oružanih sukoba. Petogodišnja je zatvorska kazna, kako je rekla, primjerena počinjenom kaznenom djelu.
Donošenju presude prethodile su završne riječi u kojima je tužiteljska strana, navodeći da je u postupku dokazan zločin, zatražila da optuženi bude proglašen krivim i osuđen po zakonu, dok je obrana zatražila oslobađajuću presudu, pozvavši se na nedostatak materijalnih dokaza i osporivši izjave svjedoka.
Zamjenik srbijanskog tužitelja za ratne zločine Bruno Vekarić kazao je da će odluka o eventualnoj žalbi na presudu biti donijeta nakon što tužiteljstvo dobije pismeni otpravak presude. Dodao je kako ovaj sudski postupak predstavlja nastavak rada na institucionalnoj zaštiti žrtava ratnih zločina, te dobre suradnje sa hrvatskim pravosuđem.
Suđenje Španoviću, započeto 17. rujna 2009., iznova je započeto 12. veljače jer je u međuvremenu promijenjen sastav sudskog vijeća koje vodi postupak. Do promjene sastava sudskog vijeća došlo je zbog reizbora sudaca u sklopu reforme pravosuđa, koji je stupio na snagu početkom 2010.
U optužnici koju je srbijansko tužiteljstvo za ratne zločine podiglo 3. lipnja 2009. navodi se da su krajem rujna i početkom listopada 1991., svi oštećeni, stanovnici sela Borovca u općini Novskoj, istjerani iz svojih kuća i odvedeni u zatvor u Staroj Gradiški, gdje su boravili do kraja siječnja 1992., kada su razmijenjeni ili pušteni.
Cijelo to vrijeme punu vlast nad njima imali su pripadnici teritorijalne obrane tzv. krajine, među kojima i osuđeni Španović, rodom iz Novske, koji je do sada živio u vojvođanskom mjestu Čelarevu.
Postupak protiv Španovića vodio je Županijski sud u Požegi, a srbijansko pravosuđe preuzelo je predmet temeljem Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, zaključenog između srbijanskog Tužiteljstva za ratne zločine i hrvatskoga Državnog odvjetništva.
