Godine 1990. lokalni političar Wolhard Molkentin očajnički je tražio nekoga iz svog CDU-a tko bi se natjecao u baltičkoj izbornoj jedinici na prvim izborima u ujedinjenoj Njemačkoj. Tad mu je netko na uho šapnuo - "Merkel". Potpuno nepoznata Angela Merkel osvojila je mandat u izbornoj jedinici 267, koja uključuje baltički obalni grad Stralsund i otok Ruegen. Bio je to početak njezina puta prema 'saveznoj kancelariji'.
Merkel se ni nakon 16 godina upravljanja najvećom europskom ekonomijom "suštinski nije promijenila", kazao je Molkentin AFP-u, sjedeći za stolom za kojim ju je nekoć dočekivao s kavom i kolačima.
'Jednostavna, stabilna i pouzdana'
"Bila je vrlo jednostavna, stabilna i pouzdana osoba, što još uvijek jest", kazao je danas 80-godišnji Molkentin.
Merkel se u utorak posljednji put vratila u svoju izbornu jedinicu zajedno s kandidatom njezina CDU-a za kancelara Arminom Laschetom, koji zaostaje u anketama i potrebna mu je podrška nekoliko dana prije izbora. S još uvijek iznimno popularnom kancelarkom bio je i Georg Guenther, lokalni CDU-ovac koji se nada da će je zamijeniti u izbornoj jedinici. Guenther je samo tri godine stariji nego što je Merkel bila 1990. kada je prvi put ušla u Bundestag. U toj će izbornoj jedinici kasnije pobijediti još sedam puta. Uz štand na kojem su aktivisti CDU-a pekli kobasice, Guenther je izjavio da je "ponosan" jer se natječe u istoj izbornoj jedinici kao što je nekoć Merkel.
"To je dobra ostavština", kazao je. Iako mu je mentorica dala neke savjete, on namjerava krojiti vlastiti put. "Važno je ostati malo neovisan", poručuje.
Tko je Angela Merkel?
Merkel rijetko ima vremena vratiti se u Stralsund i obići ljude koji su joj pomogli u političkoj karijeri. Molkentin ju je prije ovog posljednji put primio u svom domu u Grammendorfu u prosincu. Svake bi joj godine do 2020. donio božićnu gusku, a ona ga je pozivala na sve svoje svečane prisege, ali i na prijem Georgea W. Busha 2006.
Molkentin se prisjetio kako je, kada su mu je predložili za kandidatkinju, odgovorio: "Tko je Merkel?". No, nakon što se upoznao s mladom političarkom na sastanku s aktivistima, postao je bio uvjeren da je dobar izbor.
"Pomislio sam da ćemo s njom uspjeti nešto postići", kazao je. Merkel je tada osvojila mandat u Bundestagu s 48,5 posto glasova.
'Popila je s nama četiri ili pet rakija'
Hans-Joachim Bull, bivši ribar koji živi na otoku Ruegenu, poznatom po bijelim pješčanim plažama, nije zaboravio prvi susret s Merkel kad je imala 36 godina. Prisjeto se kako je buduća kancelarka pažljivo slušala dok je on prigovarao zbog europskih izlovnih kvota.
"Nikada nije obećala da će biti bolje. Ali rekla nam je: 'Vaše probleme ću staviti na stol'", prisjeća se 64-godišnjak.
Oronula ribarska koliba u kojoj je Bull razgovarao s Merkel više ne postoji, ali ostala je fotografija buduće kancelarke rumenih obraza. "Popila je s nama četiri ili pet rakija", nasmijao se Bull.
Kandidati za kancelara prvi put 'prsa o prsa'
Nekoć poznato po palačama pruskih kraljeva i njemačih careva, berlinsko predgrađe Potsdam postalo je bojište za nasljednika 'krune' Angele Merkel. Dvoje od triju kandidata za kancelarski položaj – Annalena Baerbock (Zeleni) i Olaf Scholz (SPD) natječu se u izbornoj jedinici 61, u kojoj je i Potsdam. Prvi je to put u povijesti da se kancelarski kandidati natječu u istoj izbornoj jedinici suprotno od navike političkih 'teškaša' da se izlože onim jedinicama gdje im je mandat siguran. Budući da je njemački izborni sustav mješovit pa se u parlament ulazi i sa stranačkih lista, Scholz i Baerbock vjerojatno će ući u Bundestag neovisno o ishodu okršaja u Potsdamu. Izravni mandat osvojen pobjedom nad izravnim protukandidatom, međutim, bio bi 'šlag na torti' kancelarskog nadmetanja.
Karl-Rudolf Korte, profesor politologije na sveučilištu Duisburg-Essen tvrdi kako pobjednici izbornih jedinica imaju poseban značaj u njemačkom parlamentu. Iako je glavni grad biše istočnonjemačke pokrajine Brandenburga, Potsdam se izdvaja od ostalih bivših komunističkih gradova bogatstvom, bujnim vrtovima i jezerima što ga čini popularnim 'utočištem' imućnih Berlinčana. Grad je to koji osim što posjeduje glamur filmskog svijeta jer je središte filmskog kompleksa Babelsberga, pruža dom istaknutim političarima poput Alexandra Gaulanda, suvoditelju desničarskog AfD-a, i bivšoj tajnici njemačkih Liberala (FDP) Lindi Teuteberg.
Scholz ima prednost u anketama
Scholz je preselio iz Hamburga u Potsdam 2018. godine, uoči preuzimanja funkcije ministra financija u kabinetu Angele Merkel. Ankete pokazuju da Scholz trenutno ima prednost u toj izbornoj jedinici koju je SPD osvojio na prošlim izborima kao jedinu na području bivšeg DDR-a izvan Berlina.
"Zastupnik u Bundestagu najviša je dužnost koju možete osvojiti na izravnim izborima u njemačkoj demokraciji i meni je izravan put do javnosti", rekao je Scholz. "Nakon mnogo godina na čelu grada-pokrajine Hamburga, ovo mi je novi početak. Ja ovdje živim i radovao bih se da budem predstavnik građana ove jedinice", dodao je.
Baerbock s obitelji živi u Potsdamu deset godina. Dvaput je dosad ondje pokušavala, neuspješno, izboriti izravan mandat u Bundestagu.
"Potsdam je umnogome ogledalo Njemačke. Jasno je da je to grad vrijedan življenja, ali je jasno i što možemo popraviti u budućnosti", kazala je na jednom skupu.
'Sigurno zna pošto su mrkve i krumpiri'
U slikovitoj nizozemskoj četvrti posteri dvoje suprotstavljenih kandidata visoko su na uličnim svjetiljkama iznad tržnice na kojoj se svakodnevno prodaje odjeća, namirnice i tradicionalne pečene kobasice.
"Scholz je naš kupac", kaže Annelie Cierzynski, šezdesetdevetogodišnja umirovljenica sa štanda s voćem i povrćem. "Smiješno je kad govore da on ne zna kolika je cijena litre benzina. Sigurno zna pošto su mrkve i krumpiri".
Scholza su u lipnju 'ulovili' da ne zna koliko košta benzin što je izazvalo kritike da ne poznaje potrebe biračkog tijela. Baerbock su, pak, optuživali za plagiranje i uljepšavanje životopisa. To ne smeta pedesetogodišnjoj Doroteji Gunkel, medicinskoj sestri iz sela pored Potsdama. "Mislim da je zaštita okoliša jako važna i zato naginjem njoj", kazala je.
U jednom pak se stanovnici Potsdama mogu složiti – natjecanje dvoje kancelarskih kandidata podignulo razinu vidljivosti njihovog grada. "Ovo je definitivno najuzbudljivija izborna jedinca u Njemačkoj", rekla je dvadesetpetogodišnja Anna Emmendoerffer.
Olaf Scholz – budući kancelar sa sjevera?
Sjevernjačka smirenost i pragmatizam: to su možda dva najčešća opisa socijaldemokratska kancelarskog kandidata Olafa Scholza koji se ovih dana provlače kroz medije pred parlamentarne izbore 26. rujna. Donedavno su se mogli malo češće čuti i manje laskavi opisi poput "Scholzomata", zbog prilično uštogljenog stava i mehaničke retorike ili "Betonsko lice" zbog izbjegavanja iskazivanja emocija. Mnogima ni sada, nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora, nije jasno kako je ovaj političar, kojeg čak ni vlastita stranka nije htjela za predsjednika, uspio doći do pozicije u kojoj ga mnogi već vide kao budućeg kancelara jedne od najmoćnijih država svijeta.
Mediji i analitičari u Njemačkoj već tjednima pokušavaju naći odgovor na to pitanje. Tajna Scholzova uspjeha je nedvojbeno odraz slabosti direktnih kandidata za kancelarsku funkciju, Armina Lascheta iz demokršćanske Unije CDU/CSU i Annalene Baerbock iz Zelenih.
Pomoć od konkurencije
Oba kandidata su nakon uzleta na proljeće počela raditi grešku za greškom: Annalena Baerbock je lošom reakcijom na otkrivanja lovaca na plagijate koji su otkrili da su dobri dijelovi njezine knjige o političkim ciljevima stranke prepisani, izgubila vodeću poziciju i Zelene odvela s prvog na treće mjesto po popularnosti stranaka.
Padu popularnosti kandidata Unije Arminu Laschetu je po mnogima kumovala pogrešna odluka čelništva Unije CDU/CSU da u utrku za kancelara i nasljednika Angele Merkel pošalje slabijeg kandidata Lascheta. Njegov konkurent i šef Kršćansko-socijalne unije (CSU) Markus Söder, kojeg većina građana smatra boljim kandidatom od Lascheta, se očito još nije pomirio s time da je borbu za kancelarsku fotelju morao predati šefu veće stranke unutar Unije. I to svoje razočaranje ne skriva ni danas usprkos demonstrativnoj podršci posrnulom Laschetu. Do prije nekoliko dana se čak govorilo o zamjeni kandidata na posljednjim koracima kampanje ali se od toga ipak odustalo. I dok su Zeleni i Unija vodili ne samo bitku protiv vanjskih nego i unutarnjih protivnika, Scholz je u miru sjedio i nije radio ništa. A popularnost mu je rasla. Nošen krilima aktualnog nositelja mandata (Scholz je posljednje četiri godine ministar financija i vicekancelar) socijaldemokratski kandidat je samo radio svoj posao.
Prednost nositelja funkcije
U vrijeme katastrofa poput pandemije ili poplava mjesto ministra financija koji objavljuje ohrabrujuće vijesti o vladinoj pomoći, je vrlo medijski istaknuto što je iz tjedna u tjedan pridonosilo rastu Scholzove popularnosti i stjecanju aure trezvenog državnika koji zna što treba učiniti u pravom trenutku. Drugi, i po mnogima odlučujući, čimbenik je činjenica da Scholza zbog njegove uloge u posljednjem kabinetu Angele Merkel i činjenici da ovo dvoje političara izvrsno surađuju, vide kao najveći jamac kontinuiteta politike aktualne kancelarke koju bi većine građana i dalje htjela vidjeti na istoj poziciji. S aktualnom kancelarkom ga, kako svjedoče njegovi prisni suradnici, vežu i karakterne osobine koje su Angelu Merkel 16 godina održavale na vlasti: suzdržane emocije, promišljenost i sklonost analitičkom pristupu problema. To je očito ono što Nijemci cijene kod političara.
Kada je prošle godine Socijaldemokratska stranka (SPD) kao prva od stranaka, za mnoge iznenađujuće, Scholza imenovala kancelarskim kandidatom, ministar financija je najavio kako njegovo kandidiranje nije PR trik nego da on zaista i želi pobijediti. S obzirom na tadašnji rejting SPD-a koji se nalazio pri povijesnom dnu i u nekim trenucima iza Alternative za Njemačku i Zelenih, nitko nije obraćao previše pozornosti na Scholzove izjave.
SPD već godinama, zapravo od ulaska u posljednju koalicijsku vladu Angele Merkel kao manjinski partner, slovi kao stranka u dubokoj krizi na čijem čelu se izmjenjuju bezlični i potpuno promašeni kadrovi.
Ograda od SPD-a
Za analitičare je znakovito da je i SPD-ova predizborna kampanja, otkako se uvidjelo da Scholu kao političaru raste popularnost, potpuno skrojena po mjeri kancelarskog kandidata. Ponekad se čini kao da SPD nema veze s kandidatom Scholzom. Predizborni stratezi kao da ne žele pojam SPD-a, opterećen nepovoljnim imidžom posljednjih godina, povezivati s trenutno uspješnom markom Olafa Scholza. Pritom Scholz unutar samog SPD-a nije pretjerano popularan i spada u onu pragmatičnu struju koja je zagovarala ponovni ulazak u koaliciju s Unijom iako je to stranku gotovo dovelo do samouništenja.
Scholz je i crvena krpa za lijevo krilo SPD-a zbog njegove potpore još uvijek spornim reformama tržišta rada koje je sproveo socijaldemokratski kandidat Gerhard Schröder pod kojima je Scholz od 2002. obnašao i funkciju glavnog tajnika stranke.
Odvjetnik pa političar
Scholz iza sebe nema ni neki uzbudljiv životopis: tipično dijete poslijeratne Zapadne Njemačke, Scholz je rođen 1958. u Osnabrücku no već s tri godine obitelj seli u obližnji Hamburg gdje je Olaf završio pravni fakultet nakon kojeg je uslijedila zavidna karijera odvjetnika za radno pravo. Iako je u SPD ušao već sa 17, njegova ozbiljnija politička karijera je počela tak nakon što je napunio 40 godina. Od tada je u prvoj koalicijskoj vladi Angele Merkel obnašao funkciju ministra rada, u međuvremenu je bio na čelu grada-savezne pokrajine Hamburg da bi se nakon izbora 2017. ponovno vratio u vladu.
Kako primjećuju njegovi biografi, Scholza odlikuju kvalitete koje se prije svega cijene na sjeveru Njemačke među tzv. Hanzeatima, potomcima srednjovjekovne gospodarsko-političke tvorevine na koju su sjeverni Nijemci još uvijek vrlo ponosni i zbog čega, kako im predbacuju u ostatku Njemačke, na ostatak zemlje gledaju malo s visoka. Sudeći po ispitivanjima javnog mnijenja Scholzu očito nisu naškodili ni financijski skandali oko propale tvrtke Wirecard niti istraga oko pranja novca koji se djelomice povezuju i s njegovim ministarstvom.
Trenutno Schulz živi u Potsdamu, bogatom povijesnom gradu pored Berlina gdje žive mnogi politički i privredni moćnici kojima je obližnji Berlin prenaporan. U njegovoj izbornoj jedinici broj 61 glavni konkurent će mu biti i zelena kandidatkinja Annalena Baerbock. Prognoze predviđaju pobjedu Scholza u ovoj prestižnoj izbornoj jedinici. No mnogi ovdje vide i dvije moćne ličnosti moguće buduće vladajuće socijaldemokratsko-zelene koalicije.
Annalena Baerbock – radikalno realistična" političarka
Kvalitete Annalene Baerbock, kancelarske kandidatkinje Zelenih na parlamentarnim izborima 26. rujna, ujedno su i crvena krpa za političke protivnike kako s lijeva tako i s desna. Za ljevičare je ona tipičan primjer zašto se stranka Zeleni od prvobitno revolucionarne stranke hipija koji pletu džempere u Bundestagu pretvorila u stranku više srednje klase koja nema ozbiljnijih briga u životu od spašavanja endemskih vodozemaca i gradnje biciklističkih staza.
Za stranke krajnje desnice vrijede isti argumenti samo s drugim ideološkim predznakom: za njih su Zeleni stranka koja nema kontakta s tzv. "malim čovjekom" koja još dodatno želi otvoriti granice kako bi primila sve one koji žele doći u Njemačku i iskoristiti njemački socijalni sustav.
Uzorna 'zelena' biografija
Annalena Baerbock je rođena 1980. u godini u kojoj je osnovana stranka za koju se sada kandidira kao moguća buduća kancelarka. Kao dijete lijevo orijentiranih roditelja s idiličnog seoskog gazdinstva u blizini Hannovera odlazila je na prosvjede protiv ratova i atomske energije. Uslijedio je studij prava i politologije na elitnim sveučilištima u Londonu i Hamburgu. Kasnije je pokušala i promovirati međunarodno pravo u Berlinu ali bez uspjeha.
U stranački život Zelenih je ušla relativno kasno, tek s 25 godina a stranački uspon bio je munjevit. S 28 je već postala predsjednica pokrajinskog ogranka Zelenih za Brandenburg nakon čega ulazi u Bundestag. Od 2018. se zajedno s Robertom Habeckom nalazi na čelu stranke. Ključni događaj koji ju je ohrabrio da se potpunosti posveti politici je bilo stažiranje u Europskom parlamentu i godina 2004. kada je ulaskom Poljske u Europsku uniju nestala i granica između Frankfurta na Odri i poljskih Slubica.
"Tada sam pomislila: politika zaista može pokrenuti neke velike stvari", napisala je Baerbock u svojoj autobiografiji.
Loša odluka oko kandidata
Slično kao i kod demokršćanske Unije CDU/CSU i Zeleni su se morali odlučiti za jednog kandidata/kandidatkinju. I slično kao kod Unije, gdje je u međuvremenu svima unutar stranke jasno da bi predsjednik CSU-a Markus Söder bio mnogo bolja opcija od predsjednika CDU-a Armina Lascheta, i Zeleni se trenutno pitaju je li izbor Annalene Baerbock bila ispravna odluka.
Nakon početnog uzleta na proljeće kada su Zeleni prestigli i Uniju i SPD i u ispitivanjima postali najjača stranka, uslijedio je niz strateških grešaka kancelarske kandidatkinje nakon kojih je uslijedio nagli pad popularnosti. To se prije svega odnosi na lošu reakciju kandidatkinje Baerbock na optužbe da je dijelove svoje programatske političke knjige prepisala iz stranačkih programa ili da je iznosila netočne podatke vezane uz vrijeme provedeno na studijima. Iako se većina ovih grešaka pokazala nerelevantnim za vjerodostojnost Bearbock kao političarke, konzervativni mediji, i tu prije svega tabloid Bild, uspjeli su zaustaviti vrtoglavi uspon zelene kandidatkinje.
No udarac konzervativnih snaga oko Unije, koji strahuju od uspona Zelenih, nije rezultirao porastom popularnosti demokršćana nego rastom popularnosti kandidata socijaldemokrata Scholza koji se trenutno nalazi daleko ispred konkurencije.
Manjak opuštenosti
Baerbock u svojim predizbornim nastupima voli isticati da je majka pokušavajući i igrati na kartu jedinog ženskog kandidata u konkurenciji s demokršćaninom Arminom Laschetom i socijaldemokratom Olafom Scholzom no ni to nije osobito pomoglo. Sada mnogi stranački stratezi žale što u utrku za kancelara nisu pogurali dopredsjednika Zelenih Roberta Habecka koji za razliku od svoje dopredsjednice slovi kao predstavnik "realne" frakcije unutar Zelenih čiji su se pripadnici, poput premijera Baden-Württemberga Winfrieda Kretschmana, pokazali kao političari koji su u stanju koalirati i s demokršćanima.
Habeck, za razliku od svoje kolegice Baerbock slovi kao tipični "štreber" koji se do u najmanji detalj priprema na nastupe, slovi kao opušteni političar sklon improvizacijama. I upravo je to što zelenoj kandidatkinji prema ocjenama kritičara najviše nedostaje: tračak opuštenosti. No opuštenosti nema kad je u pitanju glavna tema kandidatkinje Baerbock: zaštita klime. Još su tijekom propalih koalicijskih pregovora s demokršćanima i liberalima nakon izbora 2017. neki analitičari smatrali da su zbog tvrdokornih klimatskih ciljeva Zelenih pregovori oko prve demokršćansko-liberalno-zelene vlade tada i propali.
Ona je svoju politiku tada nazvala "radikalno realnom". Mnogi koji priželjkuju stranku lijevog centra nakon izbora nadaju se da to neće smanjiti šanse za novi početak Zelenih i socijaldemokrata i reprizu koalicijske vlade koja je vladala Njemačkom od 1998. do 2005. kada je kormilo preuzela Angela Merkel.
Armin Laschet – Unijina strateška pogreška?
Predsjednik CDU-a Armin Laschet je kancelarski kandidat demokršćana na predstojećim parlamentarnim izborima u Njemačkoj, no s obzirom na rezultate ispitivanja javnog mnijenja u zadnje vrijeme, mnogi smatraju da je on bio pogrešan odabir. Dvije stvari Armin Laschet voli isticati: da je odrastao na tromeđi između Njemačke, Belgije i Nizozemske te da mu je gen Europske unije "u krvi" i da mu je otac bio rudar, što je za Sjevernu Rajnu – Vestfaliju, najmnogoljudniju njemačku saveznu pokrajinu važan dio biografije. Rudarstvo se doduše u ovom dijelu Njemačke nekako povijesno vezivalo uz socijaldemokraciju, no Laschetu to nije odmoglo u političkoj karijeri kršćanskog demokrata.
Rođen 1961. u Aachenu, gradu Karla Velikog (na kojeg se često voli pozivati kao na prvog Europljanina) Laschet je u ovom gradu i započeo političku karijeru od samog početka vezanu uz Kršćansko-demokratsku uniju (CDU) čiji je član postao 1979. i čiji je u međuvremenu i predsjednik. Preko gradske uprave u Aachenu Laschet se penjao i na stranačkoj ljestvici u ovoj, po broju članova, najmoćnijoj podružnici CDU-a. Od 2017. Laschet je i premijer ove savezne pokrajine što mu je na kraju otvorilo put prema funkciji predsjednika stranke i kasnije kancelarskog kandidata demokršćanske Unije CDU/CSU. No kandidatura nije prošla glatko kako se isprva moglo očekivati. Naime unutar demokršćanske Unije CDU/CSU pravo na kancelarsku poziciju u pravilu pripada većoj od dvije sestrinske stranke. Kancelarski kandidat je iz redova Kršćansko-socijalne unije (CSU) dolazio samo dva puta i oba puta je ovaj eksperiment završio porazom Unije.
Slabiji kandidat se šalje u utrku?
No čini se da je ovog puta CSU-ov kandidat ipak mogao biti bolja opcija za demokršćane. Glavni Laschetov konkurent, predsjednik CSU-a Markus Söder je daleko popularniji političar od Lascheta što je bilo vidljivo odmah nakon što se Unija na proljeće odlučila za Lascheta: popularnost demokršćana je naglo pala i od tada se nije u potpunosti oporavila. Laschet je djelomice i sam kriv. Tijekom pandemije je doduše preuzeo odgovornost za najmnogoljudniju saveznu pokrajinu no istodobno je bio upleten u jedan od najvećih pandemijskih skandala.
U travnju 2020. je na lice dana izbio podatak da se Sjeverna Rajna – Vestfalija u očajničkoj potrazi za proizvođačima zaštitnih maski obratila lokalnom tekstilnom poduzeću Van Laack (inače poznatom po luksuznim muškim košuljama). Pikantni detalj ove priče je da Laschetov sin Johannes već godinama djeluje kao "influencer" za dotičnu tvrtku od koje prima i poprilične honorare. Ova afera bila je u moru drugih afera oko korupcije vezane uz nabavke zaštitnih maski a u koje su bili umiješani demokršćanski političari.
Drugi veliki propust Laschetu se dogodio za vrijeme katastrofalnih poplava koje su u srpnju pogodile dijelove zapadne Njemačke. On se tijekom govora njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera na poplavljenom području, pred ljudima koji su izgubili bližnje i svu imovinu, u pozadini dobro zabavljao i smijao što su naravno zabilježile sve kamere i mediji. I to ga je, prema ocjenama analitičara, trajno stajalo nekoliko postotnih bodova u utrci za kancelarsku poziciju.
Neuvjerljiv protiv konkurencije
I u dosadašnjim direktnim TV sučeljavanjima s protukandidatima Annalenom Baerbock iz Zelenih i Olafom Scholzom iz Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) Laschet se pokazao kao nedorastao zadatku uglavnom reagirajući nervozno na neugodna pitanja i napadajući neargumentirano.
Pritom je Armin Laschet između ostalog poslan u utrku i zbog toga što godinama slovi kao najprisniji suradnik Angele Merkel. Sada se dogodila neočekivana situacija da je socijaldemokratski konkurent Scholz biračima očito veće jamstvo nastavka Merkeličine smirene i trezvene politike nego Armin Laschet.
Iako prema van djeluje liberalno i često se suprotstavlja konzervativnom krilu stranke, što je bilo vidljivo i tijekom migrantske krize kada se demonstrativno stao na stranu Angele Merkel i njezinog liberalnog kursa, Laschet je vrlo tijesno povezan s konzervativnim kršćanskim strujama poput Opus Dei.
Veza s konzervativnim katoličkim krugovima
Još je tijekom studija prava u Münchenu pripadao konzervativnoj kršćanskoj udruzi Aenania. Kasnije je čak obnašao funkciju glavnog urednika glasila biskupije Aachen. Taj njegov pedigre se očituje i u nekim ne baš tako liberalnim stavovima poput odbijanja da se istospolni parovi izjednače s heteroseksualnim po pitanju poreznog i obiteljskog prava. Armin Laschet međutim slovi i kao iskusni političar koji iza sebe ima zastupnički staž iz tri parlamenta: Bundestaga, Europskog parlamenta i Parlamenta Sjeverne Rajne - Vestfalije u Düsseldorfu.
Kao plus za liberalne birače Laschetu ide u prilog i činjenice da je u Sjevernoj Rajni – Vestfaliji bio na funkciji ministra za integraciju, prvog ministarstva takve vrste u Njemačkoj. Neki stranački kolege su ga zbog dobrih kontakata s turskim udrugama i prozvali "Turski Armin". No Unija tradicionalno loše prolazi kod birača s migrantskim korijenima pa mu ovaj aspekt neće baš mnogo pomoći u lovu na presudne glasove.
Mnogi mediji upozoravaju na to da usprkos slabim vrijednostima u ispitivanjima javnog mnijenja, Lascheta još ne bi trebalo otpisivati. Posljednji put Laschet je iznenadio 2017. kada nitko nije vjerovao da će s trona zbaciti socijaldemokratsku premijerku Hannelore Kraft. Na kraju mu je to u tradicionalno "crvenoj" saveznoj pokrajini i uspjelo.
