Barbara i Mario Martin su roditelji. Trostruki roditelji. Ali njihova djeca su mrtva. Joseph-Lennard i blizanci Tamino i Penelope. Svi su prerano rođeni.
"Nijedan liječnik nam ne može reći zašto se to dogodilo. Trudnoće su tekle bez problema", priča Barbara Martin. Ali sve dok se nisu pojavile komplikacije. Svog prvog sina Joseph-Lennarda Martinovi su izgubili u sedmom mjesecu trudnoće nakon pucanja vodenjaka. Dijete je u tom trenutku težilo samo 440 grama.
Manje od godinu dana kasnije, ovaj je par ponovno doživio istu sudbinu. Barbara je zatrudnjela, ovaj put je nosila blizance. U šestom mjesecu trudnoće rođen je Tamino Federico. Dijete je bilo mrtvo. 290 grama. Četiri tjedna kasnije i Penelope stiže na svijet. U trenutku poroda je beba bila živa, težina: 500 grama. Ali njezin život se gasi samo sat nakon poroda.
"Granica" od 500 grama
"Našu su bol pogoršali njemački zakoni", kaže Mario Martin. U knjizi rođenih našla se samo mala Penelope. I to zato što je nakon poroda njezino malo srce kucalo - i zato što je ona dosegla "granicu" od 500 grama, koja je u Njemačkoj kriterij za službenu evidenciju mrtvorođenih beba. Po njemačkom zakonu, oba sina obitelji Martin nisu osobe. Djeca koja na svijet dođu mrtva i koja prilikom poroda imaju manje od 500 grama, u Njemačkoj su službeno "pobačaj". Oni ne dobiju ni rodni list, a ni smrtovnicu. Ta djeca službeno nikada nisu ni postojala.
"To jako boli, jer naši su sinovi bili s nama, njihova su srca kucala i ja sam ih rodila", opisuje u razgovoru za Deutsche Welle svoju tugu Barbara Martin.
Klinički otpad
Njezini sinovi i sva druga takva djeca u Njemačkoj (gdje ih se naziva "Sternenkinder", u slobodnom prijevodu: zvjezdana djeca) nemaju ni pravo na pokop na nekom groblju.
"S njima se postupa kao da se radi o kliničkom otpadu", kaže ogorčeni Mario Martin. Pretpostavlja da se takvu djecu u klinikama u smeće baca zajedno s organima koje se tamo operiraju ili amputiranim udovima, U zakonima kojima se u njemačkim saveznim pokrajinama regulira proceduru pokopa, stoji da se pobačaje "mora kremirati u skladu s higijenskim pravilima i čestitim osjećajima". Srećom u rodnom mjestu Barbare Martin, u Niederbrechenu u pokrajini Hessen, uprava mjesnog groblja izašla im je u susret, pa su Martinovi smjeli pokopati svoju djecu u grobu svojih prabaka i pradjedova.
40.000 potpisa
Martinovi se nisu pomirili s time da u Njemačkoj o evidenciji ljudskog života odlučuje broj grama prilikom poroda. Oni su odlučili promijeniti njemački zakon. Paralelno s brigom oko vlastitog frizerskog salona, prije četiri godine počeli su proučavati zakonske tekstove. Diskutirali su s pravnicima i liječnicima, posjećivali su političare, skupili su 40.000 potpisa i na koncu Bundestagu uručili peticiju kojom su zahtijevali da se rodnim listovima dokumentira egzistenciju svih mrtvorođenih beba, odnosno da ih se može pokopati u vlastitom grobu, ukoliko to žele roditelji. Razgovarali su i s kancelarkom Angelom Merkel, koja im je dala podršku.
Peticija je bila uspješna. Početkom studenog će Bundestag glasovati o promjeni odgovarajućeg zakona.
