Luis Seija, liječnik u bolnici Mount Sinai u New Yorku, ispričao je novinarki The Guardiana, Emmi Goldberg, kako se nosio sa situacijom tijekom prvog vala koronavirusa u New Yorku prošle godine te je pri tome otkrio kako je na njega utjecala smrt pacijenata.
Kada je krenula epidemija u New Yorku, Seija je bio na prvoj godini pripravničkog staža te je počeo raditi na Covid 19 odjelu. Prisjetio se da je jednoj zaraženoj pacijentici u šezdesetim godinama na respiratoru preko mobitela pustio njezinu omiljenu pjesmu "Vivir Mi Vida" Marca Anthonyja nakon čega je ubrzo preminula.
Prvih nekoliko mjeseci Seija je s pacijentima na odjelu vodio iste razgovore o smrti, a liječnici od dolaska pacijenta moraju utvrditi u kojem trenutku bi se trebala ukinuti potpora za održavanje života ako više nije moguć oporavak.
Rekao je da je postao liječnik da bi naučio liječiti ljude, ali je tih prvih mjeseci rada učio kako razgovarati s obiteljima kada bi bilo izvjesno da njihova voljena osoba neće preživjeti.
'Tamo ljudi odlaze umirati'
Ta lekcija se za njega pokazala od iznimne važnosti. Prošlog lipnja nazvala ga je njegova 70-godišnja majka koja živi u Houstonu i rekla mu da ima problema s kašljem. Seija je pretpostavio da se radi o Covidu-19 te je majci savjetovao da se ode testirati. Ispostavilo se da je doista pozitivna.
Poštom joj je poslao pulsni oksimetar i tlakomjer te je znao da majku mora pitati isto pitanje koje je postavljao drugim pacijentima - želi li biti intubirana ako joj se stanje pogorša. "Nikada nisam razmišljala o tome", odgovorila mu je.
Majka mu je potom rekla da ne želi biti intubirana te je navela sve lijekove koje uzima. Imala je povišeni krvni tlak i dijabetes te je zbog toga bila u rizičnoj skupini. No, nekoliko dana kasnije rekla je da joj je razina kisika u krvi pala ispod 90 posto, ali i dalje nije željela otići u bolnicu. "Tamo ljudi odlaze umirati", istaknula je.
Osam tjedana liječenja
U tom trenutku Seija je postao roditelj vlastitoj majci te ju savjetovao da mora otići na hitnu. Nakon što je stigla do hitne pomoći, Seija ju nije mogao dobiti. Bilo je potrebno 40 sati dok nije napokon uspio doći do nje. Dijagnosticirana joj je upala pluća zbog Covida-19.
Idućih osam tjedana Seija je svakodnevno bio na telefonskoj liniji s liječnicima njegove majke i obiteljima pacijenata o kojima je brinuo. Liječnicima u bolnici u Houstonu dao je do znanja da je ona ljudska osoba, a ne samo još jedan medicinski slučaj.
Njegova majka izašla je iz bolnice nakon osam tjedana. Prebačena je u rehabilitacijsku ustanovu kako bi nastavila s oporavkom te se na kraju u potpunosti oporavila.
Dostojanstvena smrt
Prošle jeseni je u New Yorku ponovno porastao broj oboljelih od Covida 19. To je za Seiju značilo još teško oboljelih pacijenata i još razgovora o mogućim smrtnim ishodima.
Razgovarajući s obitelji pacijenata preko Zooma postao je svjestan svog tona i gestikulacija rukama koje su bile sve važnije jer oni nisu mogli vidjeti njegov izraz lica iza zaštitne maske. Pri tome je u glavi začuo novi glas koji je postavljao pitanje: "Kako bih pristupio ovom razgovoru da je pacijent moja majka i što bih želio čuti da sam na njihovu mjestu?".
Shvatio je da utjehu mora tražiti u svjetlijim trenucima, poput onih kada bi se obitelji na vrijeme mogle oprostiti od svojih voljenih. Seija je kao student mislio da studira medicinu kako bi spašavao živote, ali na Covid odjelu je njegov posao znao biti samo pomaganje pacijentima da dostojanstveno umru.
Seija je mjesecima imao istu noćnu moru. Tijekom noći bi se probudio hvatajući zrak zamišljajući da je obolio od Covida 19 i da ne može vidjeti svoju obitelj. U međuvremenu je prebačen na odjel interne medicine i pedijatrije. Ponekad pusti pjesmu Marca Anthonyja "Vivir Mi Vida" u svom studijskom stanu i opet iznova osjeti najranijih tjedana.
Lekcije tih Covid mjeseci su ostale. "Počnite razmišljati o svojim ciljevima njege", savjetuje svima koji žele slušati. Mama dr. Seije potpuno se oporavila. Razmišljajući što bi napravio u osobnom slučaju pred kraj života, izjavio je: "Želio bih ići kući. Umro bih u naručju svoje majke".
