Saipov je mirne duše priznao da je počinio zločin i da se pritom osjećao "jako dobro" te da je bio inspiriran propagandnim snimkama Islamske države na internetu. I dok je Saipov sam objasnio svoj motiv, američki magazin The Atlantic u tekstu "Zašto Uzbekistan izvozi toliko mnogo terorista?" pokušava dati odgovor na pitanje iz naslova.
Strogo zabranjen vjerski ekstremizam
Na početku se upozorava na jedan detalj u Saipovljevu izgledu. Dugu crnu bradu u koju je zaraslo njegovo lice ne bi, piše The Atlatntic, mogao nositi u svojoj matičnoj domovini. Iako muslimani čine veliku većinu stanovništva te bivše sovjetske republike, ondje se takva brada smatra znakom vjerskog ekstremizma koji je ondje strogo zabranjen. Štoviše, u Uzbekistanu se bilježi duga povijest represije nad svakom vrstom ispoljavanja vjerskog ekstremizma.
Svi su tamošnji islamski vjerski učenjaci pod strogim nadzorom vlasti, kao i sve medrese (visoke vjerske škole) u koje su infiltrirani vladini ljudi. Hodočasnici koji idu u Meku moraju najprije proći rigorozne provjere prije nego što dobiju dozvolu za odlazak. Sve donedavno djeci mlađoj od 18 godina bilo je zabranjeno ulaziti u džamije.
Autoritarni, gotovo diktatorski režim lani preminulog Islama Karimova, predsjednika Uzbekistana, koji je poput sličnih lidera u srednjoazijskim postsovjetskim državama u vrijeme komunizma bio istaknuti partijski kadar, zabranio je islamističke političke stranke i sustavno progonio aktiviste koji bi iskazivali imalo radikalnije vjerske stavove. Njegova vlada sastavila je i crnu listu ljudi za koje je smatrala da su vjerski ekstremisti, a na tom popisu navodno je bilo čak 18 tisuća imena.
Represija režima izazvala je radikalizaciju mladih
Cilj te Karimovljeve represije bio je ugušiti širenje i jačanje Islamskog pokreta Uzbekistana (IMU), džihadističke organizacije koja je počela jačati 1991. godine želeći u zemlji uspostaviti islamsku državu i šerijatski zakon. Zbog zakonske zabrane i progona, pripadnici tog pokreta uvelike su se raštrkali diljem regije (Tadžikistan, Afganistan, Pakistan...), ali i Rusiju, Europu i SAD. Godine 2014. IMU je odmah po njenom proglašenju iskazao odanost tzv. Islamskoj državi, a procjenjuje se da je u redovima ISIL-a bilo oko 1500 Uzbekistanaca.
Znajući za takav ambijent, ne treba čuditi što se mnoštvo mladih Uzbekistanaca u međuvremenu radikaliziralo. A budući da im je taj radikalizam teško ispoljavati u domovini, mnogo odlaze to činiti u druge zemlje. U tome najvećim dijelom leži odgovor na pitanje zašto je Uzbekistan jedan od najvećih izvoznika islamskog terorizma.
Pokolji u Istanbulu, Stockholmu, Sankt Peterburgu...
Kronologija terorističkih napada koje su unatrag godinu dana izveli radikalizirani muslimani iz Uzbekistana podulja je i prilično krvava, a krvoproliće koje je Saipov počinio u New Yorku posljednje je u nizu.
Napad izveden prošle godine u lipnju u zračnoj luci Atatürk u Istanbulu izvela su trojica napadača od kojih su dvojica bili Uzbeci, dok je treći bio Čečen. Ubili su 45 ljudi.
Pokolj u istanbulskom noćnom klubu Reina na dočeku 2017. godine izveo je Uzbek Abdulgadir Mašaripov ubivši 39 ljudi. Početkom travnja ove godine u podzemnoj željeznici u Sankt Peterburgu eksplozivom se raznio Uzbek Akbaržon Džalilov ubivši 16, a ranivši više od 200 ljudi.
Potom je, također u travnju ove godine, Uzbek Rahmat Akilov u Stockholmu nasmrt pregazio kamionom petero ljudi u središtu grada.
Bježe od diktature i represije
Mnogi se nakon ovotjednog krvoprolića na Manhattanu pitaju kada se Saipov, dotad ljubazni vozač Ubera, uspio radikalizirati. Možda se to dogodilo nakon što je 2010. godine s obitelji doselio u SAD, no korijeni njegove radikalizacije vjerojatno sežu u vrijeme dok je još živio u matičnoj domovini gdje je vjerski ekstremizam rastao skupa s nasilnim gušenjem istoga, ali i autoritarnošću i korupcijom tamošnjeg režima. Represivne mjere kojima je Karimov pokušao (i dobrim dijelom uspio) suzbiti islamski ekstremizam u zemlji rezultirao je nezaustavljivim jačanjem i izvozom istoga u inozemstvo.
"Mladi otamo bježe od diktature i represije, no ne uspijevaju se uklopiti u zapadna društva u koja dosele", kazala je za NewsweekErica Marat, američka stručnjakinja za središnju Aziju.
"Ne uklapaju se pa traže druge oblike pripadnosti"
"Uzorci radikalizacije Uzbeka slični su onima kod migranata iz drugih zemalja: njihova nesposobnost da se uklope u novo društvo i neprihvaćanje ideje "američkog sna". Zato traže druge oblike pripadnosti pri čemu im ekstremistička priča biva najprivlačnija", ističe Marat.
S obzirom na mržnju ekstremnih muslimana prema SAD-u, radikalizaciju mladih Uzbeka vjerojatno je pospješila i činjenica da je njihova zemlja bila američki partner u "Ratu protiv terorizma" koji je SAD vodio od 2001. do 2005. godine. SAD su zračnu bazu u toj zemlji koristili kao logistički centar za dopremanje vojne i druge opreme tijekom vojne intervencije u susjednom Afganistanu. A o važnosti partnerstva s Uzbekistanom svjedoči i to što je 2015. godine tadašnji američki državni tajnik John Kerry posjetio je tu zemlju i imao sradačn susret s Karimovom.
