Prvog listopada 1949. u 3 sata popodne Mao Ce-tung se popeo na pozornicu na Trgu Tiananmen u Pekingu i pred tisućama okupljenih građana proglasio nastanak Narodne Republike Kine. Mao je bio vođa Komunističke partije, a njegova objava bila je znak definitivne pobjede u građanskom ratu koji je do tog trenutka u Kini trajao već više od dva desetljeća.
Velike promjene u Kini počele su 1912. kada je abdicirao posljednji kineski car Puyi, a država proglašena republikom pod vodstvom Sun Yat-sena iz stranke Kuomintang. 1920-ih Kuomintang nije uspijevao održati vlast nad teritorijem cijele Kine koja je iz godine u godinu tonula u kaos i anarhiju. Politički faktor koji se počeo nametati kao sve veća konkurencija Kuomintangu bila je Komunistička partija Kine osnovana 1921. Novi vođa Kuomintanga nakon Sun Yat-senove smrti 1925. postaje Chang Kai-shek. On odlučuje učvrstiti vlast u zemlji, između ostalog i obračunom sa sve jačim komunistima.
Dugi marš komunista
Tako je 1927. započeo Kineski građanski rat, koji će s prekidom u vrijeme japanske okupacije trajati sve do 1949. Komunisti su na početku rata trpjeli velike ljudske i teritorijalne gubitke, te su se morali povući na sam jug Kine. A onda se Mao Ce-tung odlučio za potez kojim će, zajedno sa svojim suborcima, ući u legendu. U listopadu 1934. on pokreće tzv. Dugi marš, tj. prebacivanje komunističke gerilske vojske s juga na sjever zemlje kako bi izbjegao zarobljavanje od strane Chiang Kai-shekovih snaga.
Na put dug oko 10 tisuća kilometara krenulo je 130 tisuća vojnika, a na cilj će stići tek jedna desetina od ukupnog broja. Pa ipak, upravo će požrtvovnost koju su komunisti tom prilikom pokazali postati veliki poticaj masovnom ulasku seljaka u redove Komunistčke partije i kineske Crvene armije. Građanski rat između pristaša Kuomintanga i Komunističke partije prekinut je ulaskom japanskih trupa u Kinu 1937. U sljedećih osam godina dvije će suprotstavljene kineske frakcije umjesto međusobno nastaviti ratovati protiv zajedničkog neprijatelja.
Novi početak kineskog građanskog rata
Japanska kapitulacija u ljeto 1945. označit će kraj Drugog svjetskog rata u Aziji i kraj japansko – kineskog rata, ali ujedno i nastavak davno započetog kineskog građanskog rata. Iako će Chiang Kai-sheka pomagati Amerikanci, pa čak i Sovjeti, Maovi komunisti nezadrživo su napredovali na svim frontama. U siječnju 1949. komunisti ulaze u Peking, a u travnju u Nanking koji je tada bio glavni grad Republike Kine i sjedište vlade.
U Pekingu, kao novom glavnom gradu, Mao Ce-tung će 1. listopada 1949. proglasiti nastanak Narodne Republike Kine. Do kraja godine vojnici i civili koji su podržavali Chiang Kai-sheka bježe na otok Tajvan na kojem će nastaviti postojati Republika Kina, s Taipeijom kao novim glavnim gradom. Posljedice kineskog građanskog rata bile su katastrofalne. U ratu je u borbenim djelovanjima, od gladi i bolesti život izgubilo oko 10 milijuna ljudi. Uništena je industrijska i poljoprivredna infrastruktura i gotovo polovica svih željezničkih pruga.
U sljedećim godinama i komunisti u Narodnoj Republici Kini i Kuomintang u Republici Kini smatrat će da postoji samo jedna Kina, i da su upravo oni njezini legitimni predstavnici. Zahvaljujući američkoj podršci Kinu će u Ujedinjenim nacijama predstavljati Republika Kina, bez obzira što je po broju stanovnika bila 50 puta, a po površini gotovo 300 puta manja od Narodne Republike Kine. Ta će se situacija, u korist komunističke Kine, promijeniti tek 1971. Sedamdeset i tri godine nakon Maovog proglasa na Trgu Tiananmen, službeni Taipei se i dalje protivi ujedinjenju s Narodnom Republikom Kinom, dok službeni Peking i dalje otok Tajvan smatra tek jednom kineskom provincijom.
Sve epizode serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
