Europske sankcije Rusiji duge su stotine stranica, od veljače do danas EU je sankcionirala 1.236 osoba i 155 kompanija, zamrznula im imovinu i blokirala im pristup svom tržištu. Zabranila je promet proizvoda u gotovo 1000 kategorija i stotinama potkategorija, uvela je gotovo potpuni embargo na rusku naftu, zabranila otprilike trećinu izvoza EU u Rusiju i dvije trećine uvoza.
No neki su sektori i robe, unatoč gnjevu Europe zbog Putinovog krvoprolića, ostali svete krave. O njima se u javnosti malo priča, dok se na dugačkim i mučnim sastancima na kojima se donose paketi sankcija, odvija prava drama. Pogled iza zatvorenih vrata otkriva intenzivna zakulisna pregovaranja i zavrtanje ruku od strane određenih nacija i privatnih industrija kako bi zaštitili sektore koje smatraju previše vrijednima da bi ih se odrekli, kao i kompromise koje je Europska unija učinila kako bi održala konsenzus.
Belgijanci su tako zaštitili trgovinu ruskim dijamantima, Grci nesmetano isporučuju rusku naftu, dok Francuska i nekoliko drugih zemalja još uvijek uvoze ruski uran za proizvodnju nuklearne energije. Teško je procijeniti neto učinak ovih izuzeća na učinkovitost europskih sankcija protiv Rusije, no politički je rezultat bio brzina i jednoglasje u donošenju sankcija.
"U konačnici, ovo je cijena jednoglasja da se ova koalicija održi na okupu, a u širem smislu sankcije stvarno funkcioniraju", rekao je Jacob Kirkegaard, viši suradnik u briselskom uredu istraživačke skupine German Marshall Fund za The New York Times, referirajući se na otežan pristup Rusije vojnoj tehnologiji kao dokaz.
"Voljeli bismo imati sve uključeno, dijamante i sve druge sirovine od posebnog interesa, ali mišljenja sam da, ako je njihovo izuzeće ono što je potrebno da bismo svi ostali na okupu, neka tako i bude", dodao je.
No, ukrajinska vlada kritizirala je neka od izuzeća, a predsjednik Volodimir Zelenski poslao je oštre poruke europskim zemljama koje su zažmirile na poslovanje s Rusijom.
"Postoje ljudi kojima su dijamanti prodani u Antwerpenu važniji od bitke koju vodimo. Mir vrijedi puno više od dijamanata”, rekao je Zelenski belgijskom parlamentu tijekom obraćanja putem video veze krajem ožujka.
Trgovina od 2 milijarde dolara
Održavanje priljeva ruskih dijamanata u Belgiju primjer je svetih krava trgovinskih veza s Rusijom. Izvoz neobrađenih dijamanata vrlo je unosan za Rusiju, a dolaze u belgijsku luku Antwerpen, povijesno važno središte dijamanata.
Ova trgovina, vrijedna 1,8 milijardi eura godišnje zaštićena je kroz uzastopne runde sankcija, unatoč tome što je navedena kao moguća meta brzo nakon ruske invazije na Ukrajinu krajem veljače.
Belgijska vlada rekla je da nikada nije tražila od Europske komisije da se dijamanti uklone s bilo kakvog popisa sankcija. No, lobisti su se za to uspjeli izboriti. Ovaj je 'incident' za The New York Times nekoliko uključenih diplomata opisalo kao "farsičan", a najbolje pokazuje kako funkcionira lobiranje.
Europska komisija je tijekom rujna pripremila posljednju rundu sankcija i s te je liste izostavila dijamante. No, Europska služba za vanjsko djelovanje nije dobila dopis da dijamanti trebaju ostati izuzeti te je u vlastiti nacrt sankcija uvrstila i Alrosu, rusku državnu kompaniju za dijamante.
Nakon što je Alrosa stavljena na nacrt dokumenta, postalo ju je teško ukloniti. Uočivši pogrešku, Poljska i druge tvrdokorne proukrajinske zemlje odugovlačile su pregovore oko paketa koliko god su mogle, s argumentom da bi se Alrosa doista trebala suočiti sa sankcijama.
Na kraju je prevagnula potreba za jednoglasjem i brzinom, pa Alrosa nastavlja s izvozom u Europsku uniju, barem dok se ne ispregovara sljedeći krug sankcija. U prijedlozima nove, devete runde sankcija, koje su Poljska i njezini saveznici predstavili prošli tjedan, ponovno su uključeni dijamanti, ali službeni razgovori o tome još nisu započeli.
Glasnogovornik Europske službe za vanjsko djelovanje odbio je komentirati slučaj, rekavši da ne komentira interne procedure uključene u pripremu sankcija.
Ruski uranij
Većina izuzeća nije bila toliko jasno definirana kao dijamanti, jer su uključivala složenije industrije ili usluge, ili su utjecala na više od jedne zemlje.
Uranij koji se izvozi iz Rusije za upotrebu u civilnoj proizvodnji nuklearne energije spada u ovu kategoriju. Nuklearne elektrane u Francuskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Finskoj i drugim zemljama ovise o izvozu ruskog civilnog uranija.
Trgovina uranom vrijedna je 200 milijuna eura, ili oko 194 milijuna dolara, prema podatcima Greenpeacea koji je lobirao za njegovu zabranu. Njemačka i druge zemlje EU su podržale zabranu uvoza civilnih nuklearnih sirovina iz Rusije, pa će ovo vjerojatno postati još jedno pitanje koje će se vjerojatno pojaviti u sljedećoj rundi pregovora o sankcijama.
No, pristaše trgovine ruskog urana kažu da je sposobnost Francuske i drugih zemalja da proizvode električnu energiju pomoću svojih nuklearnih elektrana tijekom aktualne energetske krize važnija od političke ili financijske dobiti koja bi mogla proizaći iz zabrane preko sankcija, barem za sada.
Tankeri u noći
Jedan od najsloženijih i najvažnijih pokušaja lobiranja za zaštitu europske industrije od sankcija je onaj grčkih diplomata, koji su tankerima u grčkom vlasništvu omogućili prijevoz ruske nafte do neeuropskih odredišta.
Ovo je postao jedan od najvećih izvora prihoda Kremlja. Više od polovice brodova koji prevoze rusku naftu u vlasništvu su Grčke, prema informacijama prikupljenim s MarineTraffica, platforme za podatke o brodovima.
Prema europskim diplomatima koji su sudjelovali u pregovorima, njihove grčke kolege uspjele su izuzeti grčke brodarske tvrtke iz naftnog embarga u teškoj rundi pregovora u svibnju i lipnju prošle godine.
Od tada, EU je prihvatila ideju SAD-a da nastavi olakšavati transport ruske nafte, kako bi se spriječio krah globalnog tržišta nafte, ali i da se to učini po ograničenoj cijeni kako bi se ograničili prihodi Rusije.
Grci su vidjeli priliku i nastavili transportirati rusku naftu, ali po ograničenoj cijeni. Unija im je ponudila dodatne ustupke, a Grčka se složila da će se zabraniti isporuku ruske nafte ako se ne poštuje ograničenje cijena.
Čak i ako je ekonomske koristi od takvih izuzeća teško definirati, iz političke perspektive, kontinuirana zaštita nekih dobara i industrija stvara zlu krv među EU članicama. Vlade koje su spremno podnijele velike udarce kroz sankcije kako bi podržale Ukrajinu, žrtvujući prihode i radna mjesta, ogorčene su što njihovi partneri u bloku nastavljaju uporno štititi vlastite interese.
"Ovo može biti gruba kalkulacija nacionalnih interesa, ali će se zadržati", rekao je Kirkegaard. "Tko sada ne pridonese žrtvom, sljedeći put kad bude proračun ili neka druga rasprava, to će se vratiti i progoniti ga."
