Upravo suprotno od religijskih uvjerenja, Uskrs ne predstavlja 'povijesno' pribijanje na križ i uskrsnuće Isusa Krista. Prema nekim tvrdnjama, ovaj događaj označava 'uznesenje' Sunca nad proljetnim ekvinocijem odnosno kada ono dosegne ravnodnevicu, kada dan i noć traju jednako i kada Sunce napokon 'uskrsne' ne bi li nam dani postali duži, a noći kraće.
Doba antike
Štoviše, Uskrs, kao poganski običaj, slavio se prije samog rođenja Isusa Krista. Njegovi začeci sežu u doba daleke antike, a zapravo je označavao dolazak proljeća, doba u kojem se sve budi, kada zima napokon prestaje, a Sunce se 'ponovno rađa'.
Poganski Uskrs obilježava pasha, a Isus Krist predstavlja ne samo Sunce već i žrtveno janje, ritualno žrtvovano svake godine u velikom broju kultura među kojima i kod starih Egipćana koji su janje žrtvovali već prije 4000 godina. Ovaj običaj se i danas njeguje u nekim dijelovima svijeta.
Sveto vazmeno trodnevlje u Kršćanstvu je slavljenje Pashe ili Uskrsa kroz tri dana, od petka do nedjelje, samo pod raznim vidovima. Veliki petak je "Pasha raspeća",dan kad je "žrtvovano naše pashalno janje – Krist" (1. Kor 5,7); Velika subota je "Pasha pokapanja", dan Kristova boravka u grobu; nedjelja je "Pasha ulaska u slavni život", dan Kristova uskrsnuća. Tako shvaćanje Uskrsa ne proizlazi iz povijesnog slijeda događaja koliko iz biblijske tipologije:trodnevni boravak Jone u utrobi ribe (Jon 2,1); Krist kao razoreni hram koji će u tri dana opet biti sazidan (Mt 26,61); Krist umire i uskršava u okviru Pashe (usp. Mt 26, 17-18).
Zanimljiv je i razvoj riječi pasha. Uskrs je "Pessach" na hebrejskom, "Pascha" na Grčkom, "Pachons" na latinskom i "Pa-Khonsu" na egipatskom jeziku. Riječ "Khonsu" pak je naziv za egipatskog boga Sunca Horusa.
Na anglosaksonskom području Uskrs je "Eostre", odnosno "Ostara" koja pak je bila teutonska božica Sunca. Također engleski naziv za Uskrs "Easter" vuče korijen iz riječi 'East' i 'eastern', što u prijevodu na hrvatski znači istok i istočni - strana na kojoj sunce izlazi.
Simbol Sunca
Frigijski simbol sunca i simbol plodnosti, bog Atis, jednom su se godišnje vješali na drvo na kojem su ostavljeni da umru i da se ponovno uzdignu. Ovaj se običaj događao 24. i 25. ožujka u antičkom Rimu. Ovi su datumi kasnije uzeti za proslavu kršćanskog blagdana kojim se slavi muka i uskrsnuće Kristovo.
Poznati meksički festival svjetlosti također se održava za vrijeme proljetnog ekvinocija tj. oko Uskrsa, a uključuje žrtveni prinos ne bi li se Sunce što duže zadržalo.
U Indiji se na proljetnu ravnodnevicu obilježava festival naziva 'Holi', posvećen bogu Krišni.
Povjesničar Frazer kazao je kako je tradicija po kojoj se 25. ožujka slavi Kristova smrt i uskrsnuće oduvijek privlači pažnju povjesničara koji u ovoj duboko ukorijenjenoj tradiciji otkrivaju elemente astronomije koji pak pokazuju da se Uskrs na ovaj način obilježavao puno prije samog dolaska Isusa Krista na Zemlju.
Ova 'slučajnost' između smrti i uskrsnuća Isusa Krista i smrti i uskrsnuća drevnog boga Atisa nije zanijekana niti od strane prvih Kršćana koji su svoju vjeru branili pod činjenicom da je 'vrag na Zemlju stigao prvi' zbog čega je razvijen ovaj poganski način obilježavanja pretkršćanskog Uskrsa.
Obred 'raspeća Adonisa', još jednog boga koji je umro te potom uskrsnuo radi spasenja svog naroda, narodni je običaj koji se slavi u Siriji. Također u vrijeme Uskrsa.
Isti elementi i u drugim kulturama
Smrt radi spasenja od grijeha, uskrsnuće i ponovno rođenje, možemo zaključiti, elementi su koji povezuju mnoge kulture kao i vjere diljem svijeta. Motiv smrti i uskrsnuća zapisan je na 'Pariškom magičnom papirusu' kao dio poganskog teksta na kojemu je nastalo Kršćanstvo.
U priči iz evanđelja postoje dva datuma za raspeće - 14. i 15. dan u mjesecu Nisan - prvi mjesec u hebrejskom kalendaru koji počinje sredinom današnjeg ožujka i traje do sredine travnja.
Unutar Kršćanstva datum uskrsnuća bio je predmet mnogih rasprava. Danas postoje dva datuma Uskrsa, onaj katolički i pravoslavni, što znači, tvrde povjesničari, da ovaj blagdan nije vezan uz povijesni datum stvarnog raspeća jednog čovjeka već su datumi astronomski, astrološki i astroteološki.
Objašnjavajući enigmu ovog datuma jedan povjesničar i čovjek iz visokog crkvenog reda, ugledni svećenik, govoreći o značenju Uskrsa i Krista, istaknuo je činjenicu da je astrologija bila cijenjena znanost u ranom Kršćanstvu. Rekao je: 'Na taj dan (22. ožujka) Sunce ne samo da ulazi u prvi znak zodijaka već se nalazi u četvrtom danu prvog horoskopskog znaka. Taj je znak poznat kao prvi od 12, ekvinocijski znak, početak mjerenja vremena, početak kruga i početak planetarnog kruženja'.
Uskrsnuće Sunca
Činjenica da Uskrs zapravo označava uskrsnuće Sunca poznata je stoljećima, baš kao što se rođenje Spasitelja događa u vrijeme zimskog solsticija - motiv Sunca isprepleten je kroz sva vjerovanja.
Velik broj povjesničara pokušao je utvrditi kako je došlo do toga da se Uskrs slavi oko proljetnog ekvinocija. Iz mora teorija proizašla je tvrdnja da je kršćanstvo nastavak drevne poganske astroteološke religije koja nagoviješta 'dolazak Gospe', što bi značilo začeće Djevice Marije, koje se dogodio 25. ožujka. Ponovno na proljetni ekvinocij, točno devet mjeseci prije prosinca i rođenja Isusa Krista, datuma u kojem se slavi ponovno rođenje Sunca.
