U "Pričama o zastavniku Stålu" Johana Ludviga Runeberga, finskom nacionalnom epu o ratu Švedske (čiji je Finska tada bila dio) i Rusije 1808./09., neugledni mladić po imenu Sven Dufva obavještava svoga oca da se pridružuje vojsci. Na iznenađenje oca i svih ostalih, Dufva postaje hrabri vojnik na kojeg se njegova pukovnija može osloniti u borbi, piše Elisabeth Braw u uvodu svoga osvrta za Foreign Policy o namjeri Finske da se pridruži NATO-u.
Ovih dana, piše ona, Finska koja dijeli čak 1300 kilometara granice s Rusijom, kolektivno je dokazala da je nalik hrabrome vojniku iz spomenute epske poeme, kojeg NATO dočekuje raširenih ruku. Kako je premijerka Sanna Marin objavila ovoga tjedna, Finska će u idućih nekoliko tjedana odlučiti hoće li se prijaviti za članstvo u Sjevernoatlantskom savezu.
Dok Moskva želi finlandizaciju Ukrajine, Finska se definlandizira
Ta je najava ironičan obrat povijesti 20. stoljeća. Nakon Drugog svjetskog rata, u kojemu je osujetila napredovanje moćne Crvene armije u Zimskom ratu 1939.-40., Finska se morala zadovoljiti neutralnošću koju je nametnula Moskva. Na sveopće iznenađenje, Finska je uspjela u tom ponižavajućem položaju izgraditi snažne i sposobne oružane snage te istodobno održati dijalog s Moskvom.
Aranžman kojeg mnogi ne-Finci (na ljutnju Finaca) često nazivaju "finlandizacijom" (Prema Wikipediji: kada jedna moćna država tjera manju susjednu državu da se suzdržava od suprotstavljanja njezinim vanjskopolitičkim pravilima, ali joj dopušta da zadrži svoju nominalnu neovisnost i vlastiti politički sustav) u Moskvi se smatra prihvatljivim kompromisom. Dok ovih dana ruski predsjednik Vladimir Putin – odavno paranoičan zbog zadiranja NATO-a na jugoistočnu granicu Rusije – želi finlandizirati Ukrajinu, njegova tamošnja agresija izazvala je dramatičan pomak u Helsinkiju. Čini se da je Finska spremna napustiti svoju slavnu neutralnost jednom zauvijek, potez koji bi stavio prave NATO snage na rusku sjeverozapadnu granicu.
U idućih nekoliko tjedana predat će kandidaturu za NATO
Dana 13. travnja zastupnici finskog parlamenta primili su izvješće o nacionalnoj sigurnosti koje je pokrenulo raspravu o tome treba li Finska podnijeti zahtjev za članstvo u NATO-u. Mnogi od njih su, čini se, već odlučili. Čak 112 od 200 članova parlamenta odgovorilo je na anketu finske nacionalne televizije YLE. Od njih, 71 je rekao da će podržati kandidaturu Finske za članstvo u NATO-u, dok je samo šestoro reklo da neće. Istoga dana premijerka Marin je na tiskovnoj konferenciji u Stockholmu sa švedskom premijerkom Magdalenom Andersson najavila da će Finska u roku od nekoliko tjedana odlučiti hoće li podnijeti zahtjev.
U međuvremenu, u raznim prijestolnicama NATO-a, vlade su već signalizirale daćei Finskoj poželjeti dobrodošlicu. Moguća buduća kandidatkinja posjeduje čvrste demokratske sposobnosti i vjerodajnice za dobro upravljanje. Štoviše, Finci donose na NATO-ov stol ključne vojne sposobnosti, osobito kada je riječ o obavještajnim podacima.
"Naša najveća prednost je to što smo, gledajući NATO od prvih dana, desetljećima sudjelovali u očuvanju sigurnosti ovog dijela Europe”, rekao je za Foreign Policy umirovljeni admiral Juhani Kaskeala, finski načelnik obrane do 2009. godine. "Znali smo da ćemo biti suradnici, a ne konzumenti sigurnosti u Europi", dodao je.
'Naše vojne sposobnosti svakako treba shvatiti ozbiljno'
Finska je do sada davala doprinos sigurnosti u Europi čuvajući svoju granicu s Rusijom, a kao članica NATO-a stavila bi tu svoju kolosalnu sposobnost na raspolaganje Savezu.
"Najveća korist koju bismo donijeli NATO-u jest zapravo da bismo čuvali granicu s Rusijom. Ne želim se hvaliti, ali naše vojne sposobnosti svakako treba shvatiti ozbiljno", rekao je Kaskeala.
Finske obrambene snage čini relativno skromnih 12.000 ljudi, a Finska na obranu troši tek oko 2 posto BDP-a. No, u te brojke ne ulazi snažna granična straža. Što je još važnije, uz 12.000 pripadnika službenih oružanih snaga tu su i ročnici. Tri četvrtine svih muškaraca u Finskoj odsluži vojni rok, a izuzeti su jedino oni s tjelesnim ili psihičkim oboljenjima te mali broj onih s prizivom savjesti. Nakon odsluženja vojnog roka, svi ročnici, osim onih koji se pridruže aktivnoj vojsci, postaju dio pričuvnih snaga.
"Finska vojska iznimna je u Europi", kaže finski vojni analitičar Stefan Forss. "Svake godine obučavamo velik broj ročnika, a ono što se od njih očekuje jest obrana od ruskog napada. To je bio fokus obuke ročnika tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. U to vrijeme većina država prešla je na upravljanje krizama koristeći male jedinice. Na našem Visokom vojnom učilištu časnici su još uvijek obučavaju za vođenje brigada i korpusa", kaže.
105 godina iskustva u obavještajnom praćenju Rusije
Zahvaljujući obuci koja je posljednjih godina doživjela veliku transformaciju kako bi se poboljšala motivacija vojnika, većina bivših ročnika spremna je dati svoj obol sigurnosti zemlje. U anketi iz prosinca prošle godine, kada je ruska namjera da napadne Ukrajinu već bila jasna, 73 posto ispitanih Finaca podržavalo je održavanje vojne službe u koju bi bio uključen i pričuvni sastav, dok je samo 7 posto zagovaralo potpuno profesionalne oružane snage. Takva uključenost građana u nacionalnu sigurnost i velika podrška javnosti bili bi ogromna prednost za NATO. Još jedna važna stvar koju bi Finska unijela u NATO jest njezina vojnoobavještajna služba u koju je akumulirano 105 godina promatranja i analiziranja velikog moćnog susjeda Rusije.
"Dijelovi naše vojske mogu se koristiti u pograničnim područjima, što smo pokazali i u različitim zajedničkim vježbama s NATO-om", kaže umirovljeni general-bojnik Pekka Toveri.
Naime, Finska i Švedska redovito sudjeluju u vježbama sa svojom susjedom Norveškom, članicom NATO-a, što dodatno povećava integraciju tih dviju nečlanica Saveza.
"Imamo izvrstan nadzor zračnog prostora, koji uključujemo u NATO kada se to od nas zatraži. Postoje i vježbe na krajnjem sjeveru zemlje gotovo na tjednoj bazi, koje uključuju Finsku, Švedsku i Norvešku, i tada svaki put uključimo sustav nadzora. Bilo bi lako to učiniti trajno", kaže Kasekala.
Finskoj treba NATO koliko je i NATO-u potrebna Finska
Osim toga, Finska ima izvrsne borbene zrakoplove i tečaj nacionalne obrane. Potonje je prestižni trotjedni tečaj na kojemu se različiti predstavnici društva obučavaju o glavnim načelima nacionalne sigurnosti i upoznaju jedni druge. Ako se i Švedska odluči pridružiti NATO-u, donijela bi snage, uključujući mornaricu koja igra ključnu ulogu u Baltičkom moru. Švedska mornarica nije naročito velika, ali ima iskustvo u lovu na podmornice koje bi dobro poslužilo NATO-u.
U "Pričama zastavnika Ståla" vojnik Dufva dobiva zadatak da poput kamikaze obrani mosta od nadiranja Rusa i junački ga preuzima. "Ubrzo je neprijatelj otkrio da je njegov napad propao / Ruske trupe su se okrenule i polako se povukle”, piše Runeberg u svojoj poemi.
Kako se Finska približava vratima NATO-a, postavlja se pitanje: Može li se očekivati da će Finci, ako bude potrebe, podržati hrabro sudjelovanje svojih oružanih snaga i u drugim državama - članicama NATO-a? To je pitanje na koje će parlamentarci uskoro morati odgovoriti. No, u bliskoj i ne tako bliskoj budućnosti, vjerojatnije je da će se krize pojaviti na njihovoj granici. Finskoj treba NATO isto onoliko koliko je i NATO-u potrebna Finska - zaključuje se u tekstu Foregin Policyja.
