U kolovozu 2007. godine, na plaži otoka Jedediah u kanadskoj provinciji Britanska Kolumbija 12-godišnja djevojčica uočila je plavo-bijelu tenisicu. U njoj je ugledala čarapu i ljudsko stopalo.
Šest dana kasnije na obližnjem otoku Gabriola, par iz Vancouvera je tijekom šetnje uz more naišao stopalo - također u tenisici. Nisu pripadala istoj osobi jer su oba bila stopala desne noge.
Iz policije su bili zaprepašteni. "Pronalaženje dvaju stopala u tako kratkom vremenu je sumnjivo", poručio je svojevremeno Garry Cox iz Kraljevske kanadske policije. "Šansa za pronaći jedno stopalo je milijun prema jedan, ali pronaći dva je ludost", kazao je.
'Epidemija' stopala na kanadskim plažama
Već iduće godine, na obližnjim kanadskim plažama osvanulo je još pet stopala. Nije dugo trebalo da krenu spekulacije, a i javnost je bila u strahu: Vreba li serijski ubojica koji se okomio na ljudska stopala?
Tijekom idućih 12 godina, pronađeno je 15 stopala na obali područja oko otoka Vancouver gdje se prostire takozvano more Salish, piše National Geographic. Još šest stopala pojavilo se u Puget Soundu koji se nalazi s druge strane američke granice na južnom dijelu tog mora. Sva su stopala bila u tenisicama, osim jednog koje je pronađeno u planinarskoj čizmi.
Policiji su se javljali ljudi s različitim teorijama o tome kako su stopala dospjela na obalu. Dok su jedni krivili serijskog ubojicu, drugi vjerovali da su na morsko dno potonuli kontejneri s migrantima, treći su krivili vanzemaljce. No, odgovore na pitanja zašto su stopala, a ne cjelovita tijela isplivala i zašto su pronađena upravo na ovom dijelu obala Britanske Kolumbije, u konačnici je dala znanost, a ne kriminalistička istraga.
Ustanovljeno je da ni jedno od pronađenih stopala nije bilo namjerno "odrezano" od ostatka tijela, već se za to pobrinula priroda. No, da bi došli do objašnjenja, treba shvatiti kako se leševi ponašaju u vodi.
Što se događa s lešem u vodi?
Kad se mrtvo tijelo nađe u vodi, ono će ili plutati ili potonuti. Ako pluta, nosit će ga vjetrovi i struje i moguće je da završi na obali. U slučaju potapanja, leš može ostati na mjestu ili ga dublje struje mogu odnijeti u drugom smjeru. Tijelo koje pluta i izloženo je zraku drugačije se raspada od onog koje tone, zbog čega je i različita sudbina pojedinih dijelova tijela u tim slučajevima.
Iako se prvotno mislilo da će leš utopljenika potonuti ako su mu pluća puna vode, a plutati ako su ispunjena zrakom, u stvarnosti to nije baš tako jednostavno.
ER Donoghue s Instituta za patologiju oružanih snaga time se pozabavio u članku "Plutanje ljudskog tijela: Studija o 98 muškaraca" gdje je, testirajući zdrave marince, zaključio da će leševi prije potonuti nego plutati, kao i da će utopljenici najvjerojatnije potonuti.
Čak i malo dodatne težine na lešu, poput teže odjeće ili vode u plućima, dovoljno je da tijelo potone.
U nekim slučajevima tijelo se može napuhati i isplivati na površinu, ali to nije pravilo, tvrdi istražitelj iz mrtvozorničke službe Yazedjian. Važno je naglasiti da hladnoća sprječava raspadanje u dubokom, a i veći pritisak vode u dubinama sprječava širenje plinova i smanjuje mogućnost plutanja tijela.
I tu nastupaju drugi procesi koji pretvaraju tkiva potonulog tijela u "adipocere", "vrstu voštanog tkiva nalik sapunu" koje može opstati godinama, čak i stoljećima u sličnim uvjetima, objašnjava Yazedjian.
Stopala koja su isplivala iz Salishkog mora bila su prekrivena adipocerom, što sugerira da su leševi potonuli i bili pod vodom dok su se raspadali. No, zašto su drugi dijelovi tijela ostalu na dnu, a isplivala su samo stopala?
Znanstvenici su proces raspadanja ljudskog leša uglavnom proučavali na kopnu, sve dok se forenzičarka Gail Anderson u ljeto 2007. godine nije odlučila na praktično istraživanje koristeći leševe svinje zbog biološke sličnosti s ljudima.
Zašto su isplivala stopala, a ne cijeli leševi?
Pokus je izvela u Salish moru, nedaleko od mjesta gdje je par mjeseci kasnije pronađeno još jedno stopalo. Svinja je potonula na dno gdje su njezin leš jele morske životinje poput škampa, jastoga i rakova. Ispostavilo se da će oni jesti mekša tkiva, a izbjegavati kosti i druge tvrde dijelove tijela.
Za razliku od okruglih zglobova koje spajaju kosti nogu s kukovima, gležnjevi su uglavnom sačinjeni od mekih dijelova poput ligamenata i drugog vezivnog tkiva. Zbog toga se vjeruje da će morske životinje sažvakati leš i da će mu se stopala vrlo brzo odvojiti od ostatka tijela.
Yazedjian pretpostavlja da su sva stopala pronađena oko Salishkog mora odvojena od ostatka tijela prirodnim procesima, odnosno da nisu nasilno odsječena.
Odgovor na pitanje zašto su stopala u tenisicama plutala leži u načinu proizvodnje ove vrste obuće u zadnjih desetak godina. Mnoge tenisice imaju dijelove punjene zrakom, a u to su vrijeme pjene koje se koriste u potplatama postale još lakše i prozračne.
Riješen je misterij plutanja stopala u obući, no ostaje pitanje zašto je baš toliko njih pronađeno na obala mora Salish. Računalna simulacija profesora oceanografije na Sveučilištu Washington u Seattleu Parkera MacCreadyja otkrilo je koja su obilježja ovoga mora tome kumovala.
Prvo, tu je neobično velika i složena voda koja djeluje kao zamka. Jednom kad nešto završi u vodi toga mora, ostaje tamo, a ne otpluta prema drugim mjestima. Tamo prevladavaju zapadni vjetrovi koji donose stvari iz oceana, a ne "guraju" ih dalje.
U konačnici, uobičajeno je da ljudi nose tenisice na plažama na sjeverozapadu Tihog oceana jer mnogi odluče ondje planinariti, a stijene su skliske. Sve to, uz hladnu duboku vodu i brojnu populaciju "čistača mora" (rakovi, škampi, jastozi) čime Salish "magnetom" za ljudska stopala.
Istražitelji su koristeći DNK analize uspjeli identificirati sedmero nestalih osoba čija su stopala pronađena na tom području. Za većinom se tragalo godinu dana i više. Jedino stopalo koje je pronađeno u planinarskoj čizmi 2011. godine pripadalo je osobi za kojom se tragalo od 1985. godine.
Mrtvozornici u Britanskoj Kolumbiji ni za jedan od slučajeva nisu utvrdili da je riječ o ubojstvu. Vjeruje se da su smrti osoba čija su stopala pronađena posljedice nesretnog slučaja ili samoubojstva. Za jednog mladića, ipak, nisu uspjeli dokazati radi li se o ubojstvu ili je sam sebi presudio.
POGLEDAJTE VIDEO: Nafta neprestano curi u more u Kostreni. Stigao prekršajni nalog INA-inoj rafireniji
