Sredinom svibnja, dok je većina europskih zemalja tek počela razmatrati spor proces ponovnog otvaranja državnih granica nakon zatvaranja zbog pandemije koronavirusa, turistička zajednica Srbije pokrenula je kampanju za privlačenje posjetitelja iz Kine. Predsjednik Aleksandar Vučić postao je lice kampanje za koju se odbor nadao da će spasiti turističku sezonu. Kineski su građani mogli putovati u Srbiju bez viza od 2017. godine, što je znak poboljšanja veza dvije države. U prvoj polovici 2019. godine zemlja je zabilježila porast posjetitelja iz Kine za 36 posto u odnosu na isto razdoblje 2018. godine, piše Financial Times.
Odnos, doduše, nije ograničen na turizam. Nogometna liga Srbije prošle godine je nazvana "Linglong Superliga" po svom sponzoru, kineskom proizvođaču guma. U ožujku 2019. godine Linglong je započeo s radom na svojoj prvoj europskoj tvornici u sjevernom srpskom gradu Zrenjaninu. Projekt vrijedan gotovo milijardu dolara ukazuje na to da kineska poduzeća gledaju na Srbiju, državu kandidatkinju za članstvo u Europskoj uniji, kao središte za ulaganje.
Od 2012. godine, ova država zapadnog Balkana od 7 milijuna ljudi dobila je 9,5 milijardi dolara javno objavljenog kineskog financiranja i ulaganja, što je više od polovice kineskih investicija u regiji. Kineske tvrtke su u 2019. najavile 16 ulaganja u nove kapacitete ("greenfield" projekti) u Srbiji, vrijedna 625 milijuna dolara, čime je Kina postala najveći izvor takvih ulaganja u zemlji. U 2018. godini kineske su kompanije činile oko 20 posto svih inozemnih izravnih ulaganja (FDI) u Srbiji.
Strateško sidro Kine
Srbija je dio kineske Inicijative "Pojas i put" te 17+1, partnerstva sa zemljama srednje i istočne Europe. Najveća ekonomija zapadnog Balkana nalazi se u središtu pekinške strategije, prema Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), američkom istraživačkom centru, koji je Srbiju opisao kao "strateško sidro za Kinu u polu-periferiji [Europske unije], gdje može investirati velika ulaganja bez regulatornih opterećenja EU-a i pokazati svoje tehnološke i infrastrukturne projekte susjednim državama”.
Kineske kompanije kupile su neke od najvećih industrijskih pogona u Srbiji, uključujući tvornicu čelika u Smederevu i rudnik bakra u Boru. Kineski ulagači fokusiraju se trenutno usmjeravaju na val digitalne infrastrukture, uključujući projekt "Sigurni gradovi" s 1000 kamera za prepoznavanje lica na 800 lokacija, većinom u Beogradu.
Od 15 projekata informatičke i komunikacijske tehnologije u regiji, devet je započeto u 2018. i 2019. godini, većinom u Srbiji, navodi CSIS. Međutim, i dalje je velika razlika između najavljenih i završenih projekata: prema CSIS-u, samo je četvrtina urodila plodom. „Kinesko financiranje često se odvija pod mutnim uvjetima i putem nekonkurentskih ugovora, jačajući niske standarde upravljanja i pogoršavajući endemsku korupciju, što ističe... zašto zapadne investicije u početku nisu bile prisutne ", piše CSIS.
Politički savez
Investicija je došla s vanjskom politikom i političkim savezom. Peking podržava odbijanje Beograda da prizna Kosovo, koje je proglasilo neovisnost 2008., dok Srbija podržava stajalište Kine o Tajvanu i teritorijama u Južnom kineskom moru. U prosincu je najviši srbijanski dužnosnik za Kosovo pohvalio kinesku razinu zaštite prava manjina u Xinjiangu, gdje se vjeruje da je u zatvoru oko 1 milion Ujgura. Prošle je godine kineska policija došla u tri srpska grada radi zajedničkih patrola.
Stefan Vladisavljev, vanjskopolitički analitičar boji se da bi se u trenutku kada je utjecaj EU-a doveden u pitanje "mogao povećati prostor za zlonamjerne treće aktere koji dolaze izvana. Ne bojim se da bi Kina došla napraviti štetu, ali bojim se kako bi srpski dužnosnici mogli zloupotrijebiti alate koji im se daju."
Srbija je kandidat za članstvo u EU od 2012, ali je dovršila samo dva od 35 poglavlja svog protokola o pristupanju, a mnogi je optužuju da zaostaje u demokratskim pokazateljima. Neovisni čuvar slobode sa sjedištem u SAD-u, neprofitna organizacija Freedom House, više ne opisuje Srbiju kao demokraciju. Nakon što je u veljači ažurirana metodologija proširenja EU-a, mnogi se poput Vladisavljeva pitaju hoće li se Srbija uopće ikada pridružiti.
Zbližavanje uslijed pandemije
Drugdje u regiji kineski zajmovi povećali su javni dug. U susjednoj Crnoj Gori autocesta koju su izgradili i financirali Kinezi povećala je dug države na 80 posto BDP-a. Covid-19 je Srbiju još više približio Kini. Zapadni Balkan izvorno nije bio izuzeti od programa dozvola EU-a za izvoz nužne medicinske opreme. Predsjednik Vučić izjavio je da "europska solidarnost ne postoji, to je bila samo bajka na papiru". Odluku "su donijeli ljudi koji su nam držali predavanja da ne smijemo kupovati robu iz Kine, ljudi iz cijele Europe koji su htjeli da prilagodimo uvjete natječaja tako da cijena ne bude primarni uvjet jer je njihova [EU] roba navodno puno bolje kvalitete. Kad im je trebao novac, trebalo je raspisati natječaje i usvojiti uvjete kako bi europske tvrtke mogle dobiti srpski novac. Kad dođu muke i bol, srpski novac nije dobar." Pritom se požalio da Bruxelles brine za vlastitu ekonomsku hegemoniju te je optužio čelnike EU-a za licemjerje.
Nakon koronavirusa "globalna kineska propaganda pojačana je srpskom ofenzivom“, kaže Vladisavljev, koji je napomenuo da je u Srbiji još uvijek nepoznato koliko je donirano kineske medicinske i zaštitne opreme u odnosu na to koliko je kupljeno.
Prema anketi Međunarodnog republikanskog instituta, američke neprofitne organizacije usredotočene na promicanje demokracije, u ožujku je 20 posto Srba vidjelo Kinu kao najvećeg donatora, a 71 posto kao najvažnijeg ekonomskog partnera. No, EU je zapravo najveći donator u Srbiji. Nakon što je srbijanska premijerka Ana Brnabić pozvala na spomenik zahvalnosti za Kinu, na transparentu ispred parlamenta stajalo je: "Srbi i Kinezi: zauvijek braća". Srbija sada čeka hoće li se vratiti kineski turisti, piše Financial Times.
