CNN je istražio kako novac koji Ujedinjeni narodi daju direktno ljudima koji su zbog sukoba i gladi postali prognanici u vlastitoj zemlji završava u rukama najstarije afričke terorističke organizacije.
Gotovinske kartice ne pomažu
Bivši članovi al-Shababa i somalski obavještajni agenti kažu kako ova teroristička grupa iznuđuje tisuće dolara dnevno na cestovnim barikadama i porezima na trgovce koji prenose hranu i druge zalihe kako bi ih prodali prognanicima koji su napustili nesigurne dijelove zemlje. Prognanici koji sada žive u u gradu Baidoi u središnjoj Somaliji dobivaju od UN-a gotovinske kartice s oko 80-90 dolara (500-550 kuna) mjesečno kako bi mogli kupiti najbitnije stvari od lokalnih trgovaca.
Predstavnici UN-a tvrde kako bi ovaj sustav direktnog plaćanja trebao izbjeći remećenje lokalnih tržišta poplavom besplatne hrane, kao i osloboditi UN tereta vođenja konvoja s hranom koji su ranjivi na napade i krađu. Tako sada trgovci kamionima prevoze hranu kupljenu na otvorenim tržnicama u mjesta poput Baidoe, gdje svakog dana stižu prognanici iz drugih dijelova zemlje. No kako bi došli, moraju platiti porez ili cestarinu al-Shababu, koji kontrolira glavne ceste prema gradu.
Sakupljači 'poreza'
Govoreći na tajnoj lokaciji u predgrađu Baidoe, bivši sakupljač zekata (poreza) za al-Shabab, kojeg su u nedavnom prepadu uhitili agenti somalske Nacionalno obavještajno-sigurnosne agencije, potvrdio je kako je iznuđivanje poreza na barikadama jedan od najvećih izvora novca za al-Shabab. Dva najveća izvora novca su cesta za Baidou i glavna arterija koja spaja glavni grad Mogadišu s poljoprivredno bogatom regijom Donja Shabelle.
Bogaćenje je danas ipak suptilnije nego početkom 90-tih, kada su lokalni vojskovođe namjerno izgladnjivali stotine tisuća Somalijaca kako bi mogli ubrati novac međunarodne pomoći. Prizori masovnog umiranja na ulicama Baidoe 1992. naveli su Sjedinjene Države da iste godine povedu međunarodnu vojnu intervenciju uz pomoć UN-a. Humanitarne organizacije su bile toliko očajne da pomognu da su bile spremne plaćati lokalnim vojskovođama kako bi im dopustili pristup izgladnjelim žrtvama. Do intervencije međunarodnih snaga lokalni su vođe namjerno održavali glad kako bi se novac od humanitarne pomoći slijevao u njihove džepove. Novac je tada završavao kod lokalnih kriminalaca, ne međunarodnih terorista koji su manje skloni opraštanju ako im dugovi ostanu neplaćeni.
Danas, ako lokalni trgovci ne plate, budu "zarobljeni i ubijeni", kaže bivši borac al-Shababa, koji je skupljao porez osam godina a sada radi za somalsku Nacionalnu obavještajno-sigurnosnu agenciju. Objašnjava kako za svaku vreću riže koju privatni trgovci dostave u grad, al-Shabab uzme oko 3 dolara 'cestarine', što je gotovo polovica razlike u cijeni vreće riže kupljene u Mogadišu za 18 dolara i prodane u Baidoi za 26 dolara. Uz to, trgovci moraju plaćati i godišnji porez al-Shababu, čak i u gradovima koji nisu pod njihovom direktnom kontrolom, poput Mogadiša i Baidoe.
Michael Keating, voditelj UN-a u Somaliji, priznaje da novac odlazi teroristima, ali tvrdi da većina strane pomoći ipak završi kod onih kojima je najpotrebnija. "Bilo bi krivo poreći da se to događa, ali mislim da bi uzimanje takvih primjera, i onda govoriti da je situacija u potpunosti takva, bilo stvaranje krive slike o situaciji na terenu."
Prisiljeni na bijeg
Plaćanje 'zakata' nije ograničeno na cestarine i oporezivanje trgovaca. Obični somalci moraju plaćati godišnji porez ovoj Al-Kaidinoj grupi koja stoji iza terorističkih napada na američke ambasade u Keniji i Tanzaniji 1998., kao i iza masakra u trgovačkom centru Westgate u Nairobiju prije četiri godine.
Fatima Ali Hasan imala je desetke koza i krava. Nakon što su ju iz doma izbacili suša i al-Shababovo traženje novca, ova majka sedmero djece sada živi u šatoru napravljenom od krpa u Baidoi. Ona je jedna od više desetaka tisuća koji su se uspjeli dokopati ovog gladnog grada. No i ovdje je ona od koristi teroristima, poput 270.000 drugih prognanika koji žive u ovom gladnom gradu. A očekuje se da će njihov broj još dodatno narasti jer neprekidna suša ponovo prijeti Somaliji glađu, što će opet omogućiti al Shababu bolje izvore financija.
Nacionalna vojska Somalije sastavljena je od više sukobljenih milicija koje na okupu drži slaba nada da će jednoga dana uspjeti savladati ekstremiste. Za sada glavna borbena snaga u zemlji je kontingent od 20.000 vojnika Afričke unije (AU), koji štiti slabu vladu u Mogadišu i radi na preuzimanju kontrole juga zemlje od al-Shababa. No kontingent se polako povlači i za dvije godine trebao bi u potpunosti napustiti Somaliju.
Vojno vodstvo AU priznaje da ne može izbaciti al-Shabab s s glavnih prometnih pravaca koji mu osiguravaju veliki prihod. "umjesto smanjivanja (broja AU snaga), trebali smo ih povećati", kaže pukovnik Chris Ogwal. "Sada smo previše rašireni, i samo provodimo manje ofenzivne operacije."
Ogwal zapovijeda kontingentom iz Ugande koji kontrolira cestu između Mogadiša i gradića Afgoyea, no ne i ono što je ključno, a to je ostatak ceste prema Baidoi. To ostaje financijska arterija al-Shababa. Ogwal kaže kako svako smanjenje SU snaga stvara vakuum koji ispunjava al-Shabab.
Loša sjećanja
To ostavlja rastućem broju američkih vojnika, njih preko 500, uključujući i specijalne snage, sve veću odgovornost za sigurnost Somalije. Ali ove se godine narušava 25 godišnjica bitke za Mogadiš, sukoba u kojem je poginulo 18 Amerikanaca i oko tisuću Somalijaca kada su američke specijalne snage pokušale uhititi ondašnjeg najmoćnijeg somalskog vođu, generala Muhameda Faraha Aidida.
Slike mrtvog pilota čije tijelo gomila vuče kroz prašnjave ulice glavnoga grada Somalije brzo su potkopale misiju čija je namjera bila donijeti humanitarnu pomoć te je rezultirala američkim povlačenjem dvije godine kasnije. No sustav korupcije i manipulacije stranom pomoći ostao je u Somaliji, te se sada koristi kako bi financirao teroristički pokret koji kontrolira oko trećine države te bi mogao postati magnet za ISIS-ove džihadiste koji bježe iz bivšeg kalifata u Siriji i Iraku.
