U trenutku ulaska američkih vojnika u Centralnu banku Iraka gotovo da ništa nije ostalo. Iz trezora je iznijeto više od milijardu dolara zbog čega je pljačka proglašena jednom od najvećih u povijesti, prenosi portal OZY.
Dan prije početka kraja
U noći između 17. i 18. ožujka 2003. godine, samo dan prije nego je kiša projektila zasula Irak, pred ulaz Centralne banke Iraka stigla su tri kamiona. Iz jednog od njih najprije je izašao čovjek s potpisanim papirom, pretpostavlja se nekom vrstom naloga, a potom je započeo ukrcaj 900 milijuna dolara i 100 milijuna eura, sve spakirano u kutijama.
Kako tvrde izvori, ovo 'čišćenje' banke bilo je čisto i nije zahtijevalo oružje i eksploziv. Čovjek s papirom bio je Qusay Saddam Hussein al-Tikriti, drugi sin Saddama Husseina i tadašnji šef iračkih snaga obrane, a na papirima koje je predao zaštitarima i policijskim službenicima stajao je potpis njegova oca.
Uz potpis stajalo je i objašnjenje kako je novac potrebno hitno izvući i preseliti na sigurnu lokaciju kako ne bi dospio u ruke okupatora.
'Kada dobijete potpisanu naredbu od strane Saddama Husseina ne postavljate previše pitanja', rekao je za New York Times jedan od visokih dužnosnika Centralne banke Iraka.
Novac završio u stranim rukama
No, usprkos iračkim nastojanjima da ga sakriju, novac je na kraju ipak završio u stranim rukama. Nakon što su Amerikanci saznali da je četvrtina državnih rezervi nestala pod okriljem noći, pokrenuli su veliku potragu za novcem.
Pojavio se i strah da bi Saddam mogao novac iskoristiti za financiranje gerilskog rata protiv SAD-a, no ubrzo je sav strah nestao kada je u kući starijeg Saddamovog sina Udaya Saddama Husseina al-Tikritia pronađeno 650 milijuna dolara, u kešu.
Amerikanci su automatski zaključili kako su pronašli većinu novca iz Centralne banke, no ispostavilo se kako je ono što su pronašli u kuću Sadamovog starijeg sina njegovi novci, osobne zalihe novčanica.
Nastavljena potraga
Potraga se nastavila. Uskoro je u jednoj od Saddamovih palača u nekoliko aluminijskih sanducima pronađen novac i to oko četiri milijuna dolara, uredno posloženih u apoenima od 100 dolara.
Taj su novac Amerikanci odlučili poslati u Kuvajt gdje je novac trebao biti prebrojen kako bi se znalo koliko je pronađeno, no priča ovdje ne završava.
Kako navodi američki novinar James Risen u svojoj knjizi 'Pay Any Price' objavljenoj 2014. godine, 'službeni Washington zahtijevao je da se novac vrati u Centralnu banku Iraka no američki vojnici u Iraku odlučili su da ga razdjele. Tako se Saddamova hrpa dolara počela smanjivati, a dio novca završio je i u ormarićima američkih vojnika'.
Više od 440.000 dolara otkriveno je na računima jednog od generala američke vojske koji je bio zadužen za brojanje novca u Faludži.
Još jedan kapetan američke vojske u svoj je džep pospremio više od 700.000 dolara za vrijeme služenja vojne obveze na području Anbara, a kako piše New York Times, novac je uložio u luksuzan život i skupe automobile.
Optuženi za krađu
Prema podacima dostupnima javnosti, ukupno 35 američkih vojnika osuđeno je za sličnu krađu između 2004-2008. godine.
'Nažalost, najveći kradljivci su i dalje na slobodi', naveo je Risen u knjizi te dodaje da se najveći dio Saddamovog novca i dalje nalazi u općem prometu, te kako nije isključeno da je neka od tih novčanica prošla kroz ruke prosječnog američkog građanina.
'Niko zapravo ne zna koliko je još novca ukradenog iz Centralne banke Iraka završilo u nečijim džepovima', zaključuje Risen.
